Pa zekam se jer viidm da piše casa pa i jaMima prvotno napisa
Ma sve 5.
 |
|||
|
|
|||
Pa zekam se jer viidm da piše casa pa i ja
Ma sve 5.
Nisu mi jasni ovi uleti na osobnoj razini, mislim da se bolje držati teme.
Seni sad upravo i ti pišeš o Mojcinom emocionalnom (pre)uključivanju) i stvaranju problema gdje ga nema, a neki dan su forumašice skočile na Vrijesku na temi učenja engleskog jer je upravo ukazala na to. Traženje problema i nuđenje rješenja .....
Pa, upravo, djetetu koje je mrsavo i ne jede, treba osvijestiti da je hrana njegova briga. Da hrana nije problem, vec njegovo odbijanje iste. To je nama rekla psihologinja koja se bavi poremecajima prehrane. Da razgovor okakvoci hrane, pocinje onda kad dijete jede dovoljno. I iako se sve u meni bunili, sve godine nutkanja, udovoljavanja, vracanja za stol, bilo je to barza nas ispravno rjesenje.
Da, sve je to krasno, samo kad je roditelju dijete na rubu mršavosti a ne jede u školi, onda rješenje da se to tako pusti dok djetetu ne dođe do mozga što je problem za mene nije prihvatljuivo.
Dakle u mom poimanju problem prevelikog vremensko razmaka do ručka kući ( kod djeteta koje kući jede dobro) nije za rješavati tako da siliš dijete da jede ono sto neće, pogotovo ako to nije dobra hrana - u mom svijetu je meni poželjno da dijete ne jede lošu hranu.
nije mi ni problem da sa svojih 6 ili 7 godina voli ono sto jede kući na način koji voli. To mi je zapravo vise i za očekivati. Nema bas puno djece koja u toj dobi voli isprobavati hranu kod drugih ljudi ili u restoranima. Moja je rado probala puno toga, ali je i davala kompetentna mišljenja da li je dobro ili ne. A meni recimo nema do sarme i polpeta moje mame. Nigdje nisam jela bolje.
Mojcina curica ima očito nešto specifičnije zelje što se s čim miješa ili ne, ali nismo svi isti.
evo recimo za mene bi bio problem, da mi 5godišnje dijete dođe kući, nakon sto je pojela neki užas sa pomfrijem pečenim u nekoj nedefiniranoj mašćobi punoj trasmasnih kiselina, koja se mijenja svaka 3 tjedna, te da mi kaže da je to super, te da zaboravim na našu nedjeljnu kokicu sa krumpirićima patlidanima tikvicama češnjakom i ružmarinom.
ovo sam sad namjerno pretjerala, da bude jasnija poanta.
Eto Lili pokušava naučiti dijete da jede pomfrit da ne bi bila gladna na izletu. Njen način u skladu s njenim pogledima.
ja recimo smatram štetnijim da se dijete nauči na taj umjetni presoljeni ukus pogotovo u mladoj dobi (govorim naravno o pomfritu ala fastfood, ne o domaćim Prženim krumpirićima, ili onima koji su dobro napravljeni u raznim restoranima, burgerajima...Itd), nego sto će par puta mjesečno / godišnje jesti jabuku, kruh, kreker ili jednostavno niži malo gladno.
svakom svoje.
Za mene hrana nikako nije nešto sto se jede da se živi, te ne treba šmekati, a ako da onda je to bonus (izuzimam problematiku djece koja ne jedu nista).
Ni najmanje. Ona je meni uživanje i druženje i mnogo toga.
I u našoj kući (a vidim da nisam iznimka) a naša je, ne moja, gledamo da svi uživamo, te da uvažavamo individualne želje.
Mojca je ovdje dobila dosta savjeta, ne samo da pusti dijete da ne jede. Savjetovano je da ranije probudi dijete i pojača doručak, da pojača užinu koju dijete nosi i da ispiše dijete iz kuhinje ako ono ne želi jesti ručak iz boravka.
Ok, i? Ja sam prokometirala ovo što piše iznad mog posta.
Ok, a ja sam prokomentirala da ima više rješenja. I?
Sto nikako ne znači, da bi mi dijete skakalo po glavi, te da bih kuhala 3 različita ručka, ili da svaki dan moramo imati gozbu, nego znači da gledamo da svima bude dobro.
Pa ako dijete ne voli koromač onda će uz pečeni koromač sa parmezanom sto muž i ja obozavamo biti jos nešto za dijete, a ako netko peče jaja na oko ili radi kajganu, onda će moj dio ostaviti duže u tavi, jer zna, da se meni doslovce želudac prevrće na najmanji komadič sluzavog bjeljanjka ili prerijetkog žutanjka. Neće me uvjeravati, da je to bas fino, te da tako svi jedu.
Ovo nije nikakav “najispravnije” način, pokušavam samo ukazati na to da su nam osnovne premise različite.
evo, upravo ovako
ovo je moja mama radila i htjela sam to izbjeći sa svojom djecom. uspjelo je, je li zbog naših postupaka ili je samo u pitanju bila sreća, ne znam.
Kaee sretni rođendani!
Eh te generacije... sestra (osim njenih prvih 3 godine) i ja smo jele ok, pa nije bilo toga. Ali zato je probala sa unukom.
Posljednje uređivanje od seni : 01.12.2018. at 17:15
Prekinuo se post.
moje je dijete stvarno jelo raznovrsno i dobro, a koliko to je sama određivala. Po mojoj procjeni dovoljno.
ali baka ko baka.... a malo TI jede ( te izjave obožavam)
uglavnom dođem kuci s posla i badem mamu kako pita dijete ( a cura već jela sama sa žlicom), izvukla joj sve igračke na stol i pjeva i zabavljaju dok je kao “šopa” da više pojede.
Na sreću sam mamu uvjerila, da to nikako nije dobra ideja.
Ma, ali mi se tu i krivo razumijemo. Ne uvjeravas dijete da je skolska kuhinja fina i zdrava, vec u situaciji u kojoj dijete moze zivjet na vocu i grickalicama do 4:30 ili na njima i skolskom rucku , pokusavas ga uvjeriti da se moze u svakom skolskom rucku pronaci pet zlica koje moze pojesti kako ne bi bilo gladno. Iz te peespektive govorim da hrana ne mora uvijek predstavljati uzitak vec samo zivotni resurs. Kuci i dalje udovoljavas zeljama koliko si spreman.
Ja kuci volim kad smo svi zadovoljni za stolom pa vecinom uracunam da bude ponesto fino svakome u svakom rucku. Ponekad ne uspijevam i ne dopustam da se tad drami. S jednim sam djetetom uspijevala gotovo beziznimno... Pa sam i treperila vise. A skola tu zapravo osvijesti problem koji je i prije postojao. Recimo, sto ako uz komorac, ne pripremis nista drugo... Hoce li dijete pojesti malo ili nimalo.. Naravno, ne mora nimalo. Samo sto kuci nece trpjeti glad jer moze uzeti stogod nakon rucka, a u skoli toga nema.
Ja sam odabrala da svaki dan rucamo zajedno. Tako da rekla bih da je meni hrana itekako bitna. Samo da je ogranicavat izbirljivo dijete bezveze. Ono, nije vazno da je fino, zdravo i raznovrsno, kad dijete gubi na tezini a ti si na poslu.
Seni krivo si me shvatila meni je također iznimno bitna zdrava i uravnotežena prehrana.
A to što sad mala može pojest 2-3x godišnje pomfri a prije nije mogla/voljela nikako, meni apsolutno ne znači ništa jer ta količina apsolutno ne utječe na ništa.
Nisam za poticanje na nezdravu hranu ali kad su išli na te višednevne izlete bar sam tad znala da kad već ne jede pohanac pojest tih par prženih krumpirića.ili biti gladna od jutra do kasne večere ( jer od voća i salate se sigurno nije jako zasitila da je drži cijeli dan), nema po Sljemenu restorana i dućana inih.
Ona meso voli na lešo, na naglo, u saftu zapravo zdravije verzije od pohanog što je super, ali....
Ja sam prilicno sigurna da nece trajno gubiti na tezini ako se ne napravi drama u smislu da svi trepere oko hrane i da ni sama vise ne zna sto bi i kako bi.
Ne znam kome se dalo procitati onu sagu gore, ali dijete od 7 godina moze nauciti da ima X minuta za obrok i da u X minuta mora pojesti Y kolicinu hrane ili ce biti - gladno. Vecina ljudi je napravljena tako da, na kraju krajeva, pobjedjuje nagon za prezivljavanjem pa ce, nakon perioda gladi, shvatiti da mora pojesti (svoje iz kutije, na primjer). Ja isto ne bih dijete ucila da jede hranu iz skolske kantine jer ne smatram hranu iz skolske kantine nuznom ili dobrom za bilo ciji organizam. Na srecu, sad u najranijoj osnovnoj skoli gdje nema raznih menija i odabira, i moje dijete tako misli pa nemam dodatnih problema oko prehrane (tipa ucenja da coca cola nije ok i da pizzu jedemo samo povremeno, pogotovo neku iz kantine).
S obzirom da je zapravo rijec konkretno o Mojcinoj kceri, ja bih takodjer trenirala dorucak - kvalitetan, cjelovit i dovoljan. Zatim kutiju s najdrazom hranom koja lako putuje i ne treba prokuhavanje i grijanje, a dijete voli i zeli. Tu je takodjer bitno da je ta hrana pripremljena i prezentirana na nacin koji dijete nece zbuniti i koji dozvoljava ucinkovito hranjenje. Ovo glupo zvuci, ali ja sam recimo morala skoro mjesec dana isprobavati sto, zapravo, moje petipogodisnje dijete moze u cijelosti pojesti unutar 20 minuta predvidjenih za rucak. Najvise voli nesto sto se jede prstima - kreker/kruh na manje komade, meso (hladna pecena piletina i slicno), neka ok salama ili sunka, narezan sir. Uz to hladne mahune na pari s malo maslinovog ulja, brokula. Grasak ne, naporno ih je hvatati prstima. Voli i perece. Mrkva na prutice s humusom, krastavac s malo balzamica. Alternative su kruh s maslacem od kikirikija, sendvic sa sunkom i sirom. Uvijek neko voce. Komad pizze koju smo napravili sami ili narucili negdje gdje su je napravili od onog sto nam je prihvatljiva hrana. Ponekad posaljem mlijeko, ali obavezno pije vodu.
I onda kod kuce jede kuhane, tople obroke, nekad u 5, nekad u 7 (to je kad ima kasniju aktivnost jednom tjedno). Kazem, vjerujem da je i on izgubio na tezini u nekom trenutku jer je bio - gladan (nije znao, nije stizao, ovo ono).
Ali, kae, u konkretnom slucaju skola ne dozvoljava da dijete nosi rucak u blagavaonicu. Pa ne znam kako da ga dijete nosi a da se ne digne velika buka oko hrane. Bi li skola trebala ili ne imati takva pravila , nije predmet rasprave ako se ide pomoci konkretnom djetetu.
Meni je bilo koma kad su bili jako popularni rođendanu u McDonaldsu ajme moji dođu kao uzvanici i ništa ne jedu. :/
Ja bi ih napucala prije proslave da ne budu gladni a oni bi pojeli komad torte ali ako nije čokoladna.
Naime ni ja ni djeca nismo čoko tipovi, volimo voćne lagane osvježavajuće torte.
Ja se slažem s casom. Nije hrana uvijek naše najdraže jelo ali treba naučiti pojesti nesto od onog ceg ima da nisi gladan i mizeran. A prepustat se takvim fiksacijama i organizirati život s hrpom ograničenja jer varivo nije baš onakvo kakvo mama kuha a umak je preliven preko tjestenine mi nije prihvatljivo. Da nije kao mamino. Ali je jestivo i ručak je. Ne znaci da ti nije finije ono koje skuha mama no ni ono u školskoj kantini nije baš grozota. Pogotovo u situaciji kad je mojca mislim birala skolu s 3 godine boravka. Hoće dijete tri godine gladovati a ona kemijati svako jutro tri obroka za dijete baš takva kakva dijete jede a u skoli moze imati tri pristojna gotova obroka. Ja ne bih....
Mucno joj je od te hrane.
I vrtićke i skolske.
Kako mucno? Sklupca se i zeli povracati? Ili samo govori da joj je mucno ali ok funkcionira? Ako pojede pun tanjur, moze li poslije skole u park, na igru ili joj je previse mucno?
ja bih u tom slučaju definitivno otkazala školski ručak.
Mucno.
Nije jos fizički lose, samo joj je mučno.
Evo sad čitam temu od početka i vidim da ima još takvih primjera.
Češće se koristi izraz "diže se želudac", ali vjerujem da je to to.
onda ne kužim zašto još uvijek jede školski ručak, jedno je da nije ukusno ili spremljeno po guštu, a drugo ako joj je muka od te kuhinje.
Kaže da u sve stavljaju nešto od čega joj je mučno.
Vegetu, zaprsku... tko zna.
Zašto još jede... Zato jer sam se nadala da će se naviknuti, da je prolazno... sad kuzim da nije i da moram reagirati.
Danas popodne sam skuzila i zašto je gladna iako nosi puno hrane sa sobom: kad je ručak, mora ići u blagovaonicu sa svima i tamo naravno pojede ništa ili malo.
Vrijeme kad može jesti svoju hranu su mali odmori. A tih pet min joj nije dovoljno jer zbilja sporo jede.
Jednom je bila gladna pa je jela i na satu...
Inače otvorena je prema svoj hrani, sve hoće probati, čak i ono što većina odraslih ne bi: sirove ježince i morske puževe...
Posljednje uređivanje od Mojca : 02.12.2018. at 00:04
Inače... na razini njenog života postoji napredak.
Npr... pire krumpir nije htjela ni gledati, sad ga voli.
Dodatni problem sa sendvičima, tortiljama ili sl je to da joj trenutno nedostaju gornje jedinice.
To mucno, nije nista. To je ono sto ona iskreno vjeruje da osjeca jer odbija tu hranu. Ja bih to mucno stavila na totalni ignore. Mislim da vas problem nema veze s kvalitetom skolske kuhinje, vec sa prihvacanjem nove sredine. Naravno da prvasic mora gdje i njegova uciteljica. Pa ne moze se prvasice ostavit bez nadzora. Pod odmorima djeca u pravilu ne stignu pojest jer se igraju, ne jer je odmor prekratak. A sto ti kaze uciteljica? Jede li tvoje dijete ista rucka svakodnevno?
Nisam pitala za detalje, rekla je da jako slano jede i podržala me u time da odem ravnatelju.
Posljednje uređivanje od Mojca : 02.12.2018. at 07:46
Promakla mi ova poruka ranije.
Ovo je bio i moj stav.
Dok nisam shvatila da je izgubila na težini. I da je vidljivo mrsavija.
Da ima svaki drugi dan sport, možda se i ne bi toliko brinula. Ali, ovako kad znam da će na sportu potrošiti sve kalorija koje unese, ako ne i više, brinem.
Prvo ipak idu učiteljici,pa tek onda instancu više
Ja stvarno ne razumem kako možeš tako pouzdano da tvrdiš. Evo ja sam bila dete koje je tri godine imalo gastritise od vrtićkih ručkova. I puna je tema drugih koje su napisale isto.
Niko nije ležao sklupčan i povraćao. Svi smo uredno jeli jer se mora da se ne umre od gladi. I tri godine se nakon ručka osećali mizerno ostatak vremena u toj ustanovi, iako smo funkcionisali - slično kao sa blažim trudničkim mučninama. Ja ne znam zašto ti odbijaš da postoji i takva opcija.
Ako može drugačije, ja ne vidim zašto Mojca ne bi probala.
Evo, ja vidim da postoji niz saveta Mojci da otkaže školski ručak. To je moguće uraditi? Gde onda bude dete u toku ručka i šta radi?
Neće umrijeti od gladi.
Ali će biti nervozna.
Ne znam kojom brzinom su tvoja djeca dobivala na kilazi... Ali mojoj je trebalo skoro godinu dana da s 19.5 dođe na 20 kg.
I muka mi je kad vidim da pada na kilazi.
Što ako ju mlatne neka viroza i pet dana povraca i ne jede?
Ako mršavo dijete koje ima visoku razinu potrošnje energije zbog sporta (A i bez sporta, stalno je u pokretu, ta nakon treninga odradi doma još jedan trening) gubi na težini... to nije signal za promjenu?
Pa, pulinka, ja vjerujem da ima vrticke i skolske hrane koja izaziva zdravstvene probleme. Samo sto mi se eto cini da onda se moze pojesti paste pet zlica ili pirea bez ikakvih tegoba. A ovo mucno mi je, je izraz koji dijete koristi da bi se obranilo od hrane koju ne voli. Ako dijete gubi na tezini, potrebna je promjena. Ili ce se dici velika buna oko hrane pa ce dijete jos pod vecim povecalom nadajmo se jesti svoju hranu u blagavaonici ili se tek nakon te bune poceti strajk gladu. Svakako, zelim da dijete projede.
Moj sin je sporo dobivao na tezini. Krenuo u prvi razred s 18 kg, pao na 17 i zavrsio ga s 24.... I tad nihe pio shakeove, nego je meni napokon postalo jasno da je to samo hrana.. I da je moj emocionalni ili bilokakav angazman obrnutoproporcionalan kolicini koju on pojede. I da, vjecito je govorio da ga boli trbuh...
Da... ali neprihvaćanje je veče tu...A kako će prihvatiti kolegu vegetarijanca ili kolegu koji grije od kuće donešenu sarmu na radijatoru na poslu, ako ne nauče dok su djeca
Ja sam vegan, moje dijete nije. Nemam problem s tim da jede meso, čak joj ga i kuham (ne svaki dan, ali kuham).
Ona je više pita rekla kako joj je prijateljica rekla da nije dobro biti vegan jer meso daje najviše energije.
Probala. 10 min nije dosta.
Treba joj bar sat vremena, a toliko nemamo.
Je.
Ali, htjlea sam da prvo usvojimo da djecu ne treba tjerati da jednu nešto što im nije fino.
Pa da tek onda to stavimo u kontekst škole.
Aha...
Pa očekujem da donese svoj lunch box u blagovaonicu, otvori ga i jede. Nakon ručka zatvori i donese doma.
Kao ja na poslu. Ok, ja to radim zato jer na poslu u kantini fakat nemam što jesti, jer je gotovo svaki povrtni prilog "namirisan" špekom.
pa je, ali varala sijer si dala kontekst: ona jede sve, samo ne jede na baš taj i taj način
a stvarno problem je da dobar dio dana ne jede ništa
Moram priznati da mi je teško zamisliti situaciju gdje dve prvašice razgovaraju o stilu prehrane svojih mama.
ovako kako sada na sedmoj stranici stvari izgledaju, problem bi se riješio kada bi mogla unosit svoju hranu u blagoaonicu?
A misliš li da bi ona to mogla?
Pa zar to nije problem od prve strane?
Nemam ideju za ništa kaloričnije od sendviča za pojesti u učionici....
Ili samog slantuka...
pa ne znam, jer sendviči ispadnu, lješnjake pojedu druga djeca, u nekom momentu mi se učinilo milijun prepreka
Naravno da ja ne znam šta je prava situacija, to zna samo Mojcina devojčica
Mislim, naravno je bolje jesti ručkove uz gastritis i dobijati na težini, nego padati na težini, oko toga se moram složiti sa tobom.
Pa istina u pravu si, zato me i zanimalo kako Mojca zamišlja taj obrok.
Mislim da bi.
jer bi onda bila za stolom s njih troje, a ne bi pol razreda navalilo na nju.
Pravila pisanja postova
Odgovori s citatom
