Što radite s viškom upotrebljivih stvari?

[betty blue]

A ja se baš obradujem kad naletim na nešto što sam zaboravila da imam.

da, zato mi i jeste bolja ta "does it spark joy" metoda
mislim da vrijedi zadržati nešto što te obraduje i nakon 15-20 godina
ja sam primjerice zadržala majicu na koju su mi se potpisali bivši razredni kolege, dok sam maturalnu haljinu poklonila
ta majica nema nikakvu uporabnu vrijednost, isključivo sentimentalnu
a vrijeme je dobar pokazatelj što posjeduje sentimentalu vrijednost a što ne
možda za 20 godina i ta majica izgubi tu malu vrijednost koju za mene ima i tada ju bacim, možda postanem senilna pa sve zaboravim i pobacam, ali volim još uvijek ta sjećanja koja navru kada mi dođe pod ruke (max par puta godišnje, kada doprem do tog dijela ormara)

a hrčkarenje ima svoju pozadinu koja nije isključivo vezana za tip osobnosti. Primjetila sam da sam, s rastom osobnih prihoda, sklonija rješavati se stvari. To vjerojatno dolazi iz nesvjesnog razmišljanja kako ću, ako mi nešto slično i zatreba, biti u mogućnosti priuštiti si. U suprotnom, sve se čuva, da se ne kupuje kada zatreba. Barem je u mojoj šparnoj familiji to tako bilo.
I ne mislim da je to tako loše, tj može postat loše ako se pretvori u hoarding, ali to se zapravo vrlo rijetko događa. Ja sam u mladosti nosila dosta odjeće koju je moja majka nosila u svojoj mladosti i sačuvala. A nosila sam jer mi je bila lijepa ta odjeća, jer je bila posebna, drugačija od meni dostupne konfekcije itd. Možda će i moja kćer jednog dana prebirati po mojim stvarima, a možda će joj sve to biti bezveze pa ćemo nekome pokloniti. Do tad, neke fine komade sam zadržala, uz par sentimentalija.

[sillyme]

Ja imam možda 2-3 t-shirt s putovanja koji su mi uspomena, kasnije sam prešla na magnete za frizider ili nešto slično. Ostalo nemam mislim niti jedan komad odjeće stariji od 10g. Niti sam ikad nosila maminu odjecu, nije bio moj stil, nit čuvam ista svog za kci - ko sto bb kaze, ako zatreba kupit cemo... i tako mi odjeca izaziva nula sentimenta, da idem po onoj o marie kondo ne bi ništa zadrzala vec bi gola ostala

Ali sam zato teška srca bacila brdo skripti koje sam si pisala na faksu iako mi apsolutno ne trebaju - ali kad god bi ih pogledala bi se sjetila ulozenog truda i osjećaja ponosa kad sam to polozila pa bi samo spremila opet u kutiju u podrum... no ipak sam nedavno bacila kad smo zadnji put selili, do tad su prezivjele par selidbi

[Mima]

da, zato mi i jeste bolja ta "does it spark joy" metoda

a hrčkarenje ima svoju pozadinu koja nije isključivo vezana za tip osobnosti. Primjetila sam da sam, s rastom osobnih prihoda, sklonija rješavati se stvari. To vjerojatno dolazi iz nesvjesnog razmišljanja kako ću, ako mi nešto slično i zatreba, biti u mogućnosti priuštiti si. U suprotnom, sve se čuva, da se ne kupuje kada zatreba. Barem je u mojoj šparnoj familiji to tako bilo.
I ne mislim da je to tako loše, tj može postat loše ako se pretvori u hoarding, ali to se zapravo vrlo rijetko događa. Ja sam u mladosti nosila dosta odjeće koju je moja majka nosila u svojoj mladosti i sačuvala. A nosila sam jer mi je bila lijepa ta odjeća, jer je bila posebna, drugačija od meni dostupne konfekcije itd. Možda će i moja kćer jednog dana prebirati po mojim stvarima, a možda će joj sve to biti bezveze pa ćemo nekome pokloniti. Do tad, neke fine komade sam zadržala, uz par sentimentalija.

Evo citiram s prve stranice i totalno se slažem, mislim da čuvanje stvari ima jako puno veze sa financijskom situacijom, i osobe, a i općenito u sredini gdje živiš.
U mojoj obitelji se itekako vidi da je 'šteta baciti' mentalitet bio puno jači kod moje mame nego kod mene npr. iako ga i ja itekako imam.
Ako si doživio da izvlačiš godinama nekorištene stvari i stavljaš ih u upotrebu, jer tako ne moraš trošiti novce na novo, normalno da tri puta razmisliš prije nego što baciš.
Inače, imam jednu vrlo imućnu prijateljicu, uvijek me oduševi njen ormar jer u njemu visi vrlo malo odjeće - prava je minimalistica. Naime, sve što nosi malo duže odmah prosljeđuje, poklanja, i kupuje novo.

[sillyme]

Uspjela sam da i našu odjecu malo procistimo, mm se riješio nekih stvari a druge ipak nije htio dat dalje nego čuva za kad opet smrsavi Ja sam odlučila pokloniti dalje dosta toga sto nisam bar 1x obukla ljetos ili prošlu zimu, i zakljucila da ne trebam nista odjece kupiti, mozda samo neku haljinu za posao. Ali moram kupiti cipele...

Iduci vikend je na redu puno tvrdji orah - igracke.