Uh.. evo naseg problema. Po noci sve super! Li (2 i pol mjeseca) spava po 5,6 sati u komadu.. popapa i nastavi dalje sve do prvog svjetla i one dnevne buke. To je nekad do 6h ujutro, ponekad i do 10h!
I onda krece dnevno mucenje. Nakon minimalno 45 minuta do 2h max budnosti je naravno umoran, hoce spavati. Uspavam ga npr. na lopti, spustim ga, probudi se, dalje skacemo, zaspi, spustim ga, probudi se, tako par puta, stavim ga u maramu, spava ako smo vani, dodemo doma, probudi se. Uspijem ga uspavati i plesanjem u marami i pjevanjem i svakako... ponekad i cicom.. ma super se uspava, ali spava 5-10 minuta i probudi se i to vrlo ljut i onda nastavljamo pricu. Definitivno znam prepoznati kad zeli biti budan i kad ne i stvarno mu treba taj san, ali evo nikako da ga ostvari.
Naravno, imamo iznimke.. to su kada zaspi na cici, a ja ne odem iz kreveta, ali se ni ne okrenem, vec sam mu vrlo blizu... i tu se probudi na tren pa mu dodem blize s cicom (dovoljno je da mu stoji pored lica :? ) i zaspi dalje.
Zasto mi je to tako tesko?
Zato sto je na ovaj nacin gotovo cijeli dan nezadovoljan i ne mogu ga ispustiti iz ruku ni na 5 minuta.... ispada da sam gladna i zedna cijeli dan, da mi drugo dijete takoder gladno ili jede nekakve brz gluposti koje joj pripremim u par minuta dok on kao spava ili zeli biti budan... a jucer sam se cak skoro ugusila lubenicom! Morala sam si bar komad lubenice pojest (bilo je pri ruci to ili sladoled)... a on je bio u marami i trazio zestoko micanje. Kako sam se tako mrdala, a lubenica je bila genijalno slasna, socna i tekuca.... njen sok je otisao "u krivi puteljak" kako kaze moja Omi i gusila sam se dobrih par minuta. Cula sam da se ljudi guse hranom, ali sad vidim da je to stvarno moguce.
To je puno manji problem prema tome da glavu mogu micati ulijevo do ogranicenog kuta, da se mogu sagnut samo djelomicno, a da me stopala i noge toliko bole kao da ih je netko izudarao (to traje od kraja trudnoce) i bol intenzivira svakim satom.
Uzasno sam umorna... svi smo na gubitku sa time.
:::::::::::::::::::::::::::::::::::::::::::::
Imate kakve ideje?


Odgovori s citatom
, moja cura je cijele 3 godine mlađa od Omi i jako puno mi je pomagala. Nije se motala oko špahera ni nosila bebu, ali bi znala postaviti stol, zabaviti njega dok ja dovršavam ručak (a tko je zanimljiviji od starije sekice
), brisala prašinu, skidala robu sa sušila, ..... i tako svašta nešto sitno, puno mi je značilo, a i ona bi se osjećala sva važna.
Probat cu danas s kolicima i trbuhom! I da, Omi cu ponovno malo vise angazirati. U pocetku smo to stalno radile, a onda sam skuzila koliko je vesela kad ide kod frendice ili van se igrati pa smo prestale s ritualom pomaganja.
), toliko crknuta da se samo strovalim na kauc i sljedece sto znam je da me MM budi i govori da odem spavat.
) odigravala je Laura. naravno da ga nije nosila i da nije kuhala, ali bi ga zabavljala, kreveljila se, balila ga uzduž i poprijeko, ali i to mi je puno značilo.
i meni nekako logično zvuči da će se sa tom fazom puzanja stvari ipak malo promijeniti. nelogično i nehumano mi je da ignoriram želju moga djeteta da bude u mojoj blizini. nakviše me nerviraju ljudi koji svoje stavove užasno agresivno guraju drugima pod nos. dobila sam savjet da ga ne sijem stavljati na ciku kad god zaplače, ne smijem ga uzeti nego pustiti malo da plače i svakakve gluposti...onda ih ja pitam, a što da radim? da pustim dijete da vrišti? onda oni uglavnom zašute i samo onako prijeteće kažu dobro ti radi kako hoćeš, ali vidjet ćeš.... 