Citiraj Luna Rocco prvotno napisa
1. Šetnje su nam postale nemoguća misija!
Naime, kolica je mrzio oduvijek (a nismo ih ni koristili za šetnje - to uporno pokušava samo moja mama koja ih je i kupila), ali u zadnje vrijeme se buni (pa čak i rasplače) i u marami i Bjornici. Desetak minuta tolerira, no onda mu je dosta. Mislila sam da to ima veze s vrućinama, ali i rano ujutro i navečer, kad je hladnije, je ista stvar. Zadnjih par tjedana šetnje su nam maksimalno 20 minuta, a do grada se ne usudim otići. Je li itko imao ovakvo iskustvo, što mi je činiti? Pa nije valjda dijete na mamu da ne voli šetnje? Mislim, ok za šetnje, ali ne mogu otići u grad!
Ovo je samo dokaz da te tvoje dijete kuži više nego što možeš i zamisliti, odnosno kuži tvoju vibru.
ti ne voliš kolica i šetnje pa ih ne voli ni on.
što se tiče marame ili bjornice, ne znam koliko kasno ili rano se šećete, ali kad je ovakvo vrijeme ni ja ne volim biti priljubljena uz nikog.drugo što mi pada na pamet, je kako ga nosiš? možda želi biti okrenut od tebe?
i treće na što sam pomislila, je da možda želi malo istraživati ležečki, a ne nosečki.

P.S. Već sam negdje napisala da smo mamma san i ja uživale šećući po cijeli dan, ali to smo nas dvije, jednostavno, ne drži nas mjesto. Moja je prijateljica Franu pjevala:"Tvoja je kuća putujuća". Tako je i danas.iz vrtića uopće ne idemo doma, već u šetnju i na igranje sa zpb-ićima.