Citiraj Luna Rocco prvotno napisa
3. Paklene noći
Na moru je K. počeo spavati u komadu, s eventualno jedim sisanjem, no otkad smo se vratili (10-tak dana), situacija je KATASTROFALNA. Zaspi oko 21 h i do ponoći (dok ja ne dođem u krevet) cicu traži možda jednom, no kad ja dođem, kreće show - prima cicu i navlači je i mrcvari do jutra s eventualnim pauzama od 15 minuta. Pliz, ne želim ohrabrenja u stilu "to radi i moja dvogodišnjakinja", jer se ne želim naviknuti na to - imam strahovito osjetljive bradavice i dok to radi na rubu sam plača, neispavana sam i to NIJE rješenje jer sam onda po danu poluzombi. Razmišljala sam da MD legne kraj njega, možda on nanjuši cicu pa se zato toliko budi. Ima li tko kakve ideje? Noćna cicanja me uopće ne smetaju, ne mora biti kao na moru - mali je još, jasno mi je to - ali držanje cice u ustima 7 sati ne dolazi u obzir.
Da se vratim malo na ovo.

Kaleb preko dana spava u 2-3 navrata po sat-dva. Ima ustaljeni red koji si je sam odredio, uhvatili smo ritam, uspavam ga izuzetno brzo i lako i sve je super.

No, noći su nam KATASTROFALNE.

Uopće nije problem u tome što on sisa, nego u tome što mi se čini da mu je općenito kvaliteta sna nikakva, a ne znam kako bih je poboljšala i gdje leži uzrok.

Dakle, na spavanje ga stavljamo između 19 i 20 h (probali smo i ranije i kasnije, no ovo nam se čini optimalnim). Nakon kupanja, presvlačenja i maženja liježem s njim u krevet, gdje se uvijek uredno ponavlja isti scenarij: izvrsne je volje, lagano pospan, dobije ciku, soba je poluzamračena, sve je mirno, ma idealna atmosfera za spavanac.

On neko vrijeme sisa, a onda se počne buniti, koprcati, sav se unervozi i na kraju počinje cendrati. Ako inzistiram da ostanemo u krevetu, cendranje prelazi u plač, tako da sam odavno prestala inzistirati. MD ili ja ga uzimamo na ruke, stavljamo muziku koju voli i skačemo s njim po lopti. Koji put zaspi za 15 minuta, koji put za sat i pol, nema pravila.

Kad konačno zaspi, stavljamo ga u krevet (naš, spava s nama). U prosjeku je to između 20 i 21 h. I onda počinje - MD i ja liježemo oko ponoći, a u tom razdoblju do ponoći "zove" me minimalno 3, a ponekad i do 10 puta. Malo si pocica, zaspi, ja se maknem, pa opet zove, opet si malo pocica i tako unedogled. Sumnjam da u tom periodu uopće iskusi dublji san.

Zatim mi dolazimo u krevet. Prvi put se prišteka odmah (dakle, oko ponoći) i tako skupa zaspemo. No, mene boli kičma, budim se ukočena nakon sat-sat i pol i pokušavam izvaditi bradavicu iz usta naizgled uspavanog djeteta. Pogreška, velika pogreška. Buni se, protestira, počinje cendrati i ako cica nije u ustima za par sekundi, slijedi plač.

S većim ili manjim varijacijama na temu, takva situacija traje cijelu noć.

Problem je slijedeći:
1. rastura me kičma
2. užasno me bole bradavice
3. zbog 1. i 2. spavam vrlo malo i nekvalitetno, plačljiva sam i nervozna i teško dolazim k sebi ujutro

Najveći problem:
ta "žrtva" i ne bi bila tako teška da ja sve češće nemam osjećaj da je taj njegov istrzan, isprekidan san vrlo nekvalitetan i da to ni njemu ne odgovara. Dugo vremena imao je posve prihvatljiv tempo - buđenje za ciku svaka 2-3-4 sata, posisao bi, pustio je i zaspao i to je onda imalo nekog smisla. Ovo nema nikakvog smisla. Traje predugo da bih mogla reći da je u pitanju faza, pa...