Postajem umorna od uvrijezenog misljenja da su decki zlocesti! Iskreno se ljutim i ne znam sto uciniti po tom pitanju!
1. Setam danas sa susjedom koja ima djevojcicu od 8g, deckica od 4g i djevojcicu od 2g. Ja sad imam djevojcicu od 7g i bebu-decka od skoro 3 mjeseca. Ljubila sam ga i mazila zaljubljeno, a ona meni: "Jooj, jos ti ne znas sto te ceka."
Iskreno, stvarno nisam znala o cemu prica pa sam je pitala: "Ne kuzim, sto me ceka? Pa imam vec jedno dijete, otprilike znam sto mogu ocekivati."
Ona: "Ma, vidjet ces ti kad ti on malo poraste, lako je sad kad je beba, vidjet ces kako ti je imati sina."
Ja: "Sto mislis da postoji neka bitna razlika izmedju djevojcica i djecaka, osim razlika koja postoji od djeteta do djeteta?"
A ona se nasmije i kaze da naravno, da su decki nemoguci i da se s njima ne moze.
Pitam ja nju je li ona svjesna da se potpuno drugacije odnosi prema njemu i prema njih dvije! Ona se uozbilji (izgleda da je ovo do sada sve bio neobavezan bapski razgovor dok Anita ne zakuha naravno...) i lagano uvrijedeno me pogleda zbunjeno. Ja joj ponovim kako sam vec vise puta zamjetila da njemu prilazi s najmanje njeznosti i paznje, da mu daje najmanje kredita i da se opcenito osjeca neka njena netrpeljivost prema njemu, osim sto stalno govori da je "nemoguc". Ona meni na to: "Ma daj... pa ja na sve njih isto vicem." Ja: "Mislila sam da ces reci da ih sve jednako volis."....
2. U trudnoci:"Oo, nosis decka. Uuh, jesi se usrecila..." sarkasticnim tonom
3. Deckici su ti stvarno zlocesti, bit ce ti tesko s njim. Ali mozda tebi i nece, ti nekako bolje znas s djecom. = Od mame koja je svjesna svoje nesavrsenosti i pogresaka iako ih nazalost ne mijenja.
4. Sretnem poznanicu trudnu isto koliko sam i ja i pita me sto nosim.. ja tada jos nisam znala (4mj trudnoce), a ona namgrodenom i gadljivom facom kaze: "Ja decka...." Ja na to pitam da cemu ta faca. A ona da vec ima jednog kojeg je davno rodila (sa 16g.. mali sad ima 17g) i da je to sasvim jedna druga prica (ima i malu djevojcicu).
5. Moja mama nije imala nikakve ruzne komentare, samo je znala spomenuti sto cemo s tim pimpekicem i kako cemo mi s "tim"... to je govorila i susjedama i svima.... nista strasno, ali k vragu i strah od pimpeka.
6. Neka mama iz skole vodi decka u skolu i mladji sincic trci po svuda i ona kaze: "Tako ce zlocest i vas biti" a Omi njoj: "Nas nece biti uopce zlocest, jer cemo mi svog vise voljeti.".. Ispalo je malo nezgodno.. ali Omi je sad u nekoj branilackoj fazi.
Necu vise nabrajati.. vjerujte mi da ima jos jako puno primjera.
Sto vi mislite o tome? U cemu je doista problem? Od kud tako negativan stav prema muskom rodu? Smijem iskreno nesto reci? U prvom primjeru zena ocigledno projicira na svog sina ljutnju koju gaji prema svom muzu koji je turbo-macho-livno tip kojega se ustvari boji i o kojem apsolutno ovisi.
Sumnjam da je tako uvijek.. ali ona definitivno nema isti odnos prema svojoj muskoj i zenskoj djeci! I znam da je u tome uzrok u njenoj obitelji!
Kako nisam o ovome ranije nikada toliko razmisljala, voljela bi cuti sto vise o ovoj tematici... prosvjetlite me molim vas!
Svjesna sam da deckici sigurno imaju drugaciji mentalni sklop od djevojcica (kao i muskarci od zena), ali to apsolutno nema veze s dobrotom/zlocestocom... i stvarno me ljuti to sto SVAKI DAN cujem istu pricu!
::::::::::::::::::::::::::::::::::::::::::
Uh, na tren sam pomislila (sa strahom) sto ako i ovdje cujem tako nesto? Ma ne.. nemoguce... zar ne?
Unaprijed hvala!
Zelim cuti lijepe price... (ma dobro... zelim cuti SVE!)