"Zlocesti" decki

[bibi]

[/quote]sigurno nećeš reći katji "nije to za cure, ti se gledaj na ogledalo"

naravno da necu, nek se zena igra s pjocicama hahahah

Ja nisam odgajana uz predrasude ni po pitanju rase ni po pitanju vjere a ni podjele kucnih poslova. Imam brata i nas dvoje smo jedako obavljali kucen poslove, a isto tako ako mu je trebalo pomoci nekom ispustiti ventile na biciklu ja sam mu pomogla hahahaha, igrati se kauboja i indijanca, on je samnom pravio kolace od blata.....Tako cu odgajati i svoju djecu, da znaju biti samostalni, nije se zabranjeno igrati auticima ili lutkama, ili pjocicama hahahah
Na predrasude se uopce ne obazirem, kako u privatnom zivotu tako i na poslu, radim s djecom i meni su djeca=djeca, svako sa svojom osobnoscu i tako mu pristupam. Mozda mi promijenimo te predrasude, mozda smo u manjini, ali cure ne obazirite se, vi ste majke i znate najbolje sto je dobro za vase dijete

[bibi]

o boze sad sam citirala samu sebe hahahahah, a htjela sam buby

[andrea]

gledam i

[Zdenka2]

Ko što bi Jull rekao, nema savršenog roditelja i nemojte ni pokušavati biti takvi ali ponekad me jako rastuži kad vidim koliko roditelja postavlja neopisivo visoka očekivanja pred svoju djecu, a istovremeno tako mala sebi!

Svaki svoj propust ili loš postupak odmah gorljivo brane i kamo sreće da za greške svojih klinaca, koji na njih imaju puno veće prvo jer su još mali, nađu tako brzu i tako efikasnu obranu kao kad brane sebe :/

Točno i odlično sročeno. Slažem se i s prvim postom kloklo.

[Mejra's mommy]

Ma oni to pogresno interpretiraju. Curice jesu njeznije, igraju se tise (vecina). Muski pak su nesto 'agresivniji' u igri, ali to ne mora da znaci da su zlocesti. Mejra se igra sa dva brata od 6 i 3 god. Ona na podu intenzivno pregledava njihove autice i kamione dok ih oni lupaju od zidove.

[Anita-AZ]

Hm..

Pa ovo ipak zvuci tako kako "svi" i pricaju.... mozemo mi sad reci da agresivnije nije zlocesto, ali ustvari samo mijenjamo termine, a govorimo isto.. da su jedni ovakvi, a drugi onakvi...
jesu li zaista?

Moja Omi je izuzetno zivahno dijete i s njom ne mozes stati... uvijek su govorili da je "kao decko"... a kad promotrim djecu svojih prijateljica, onda vidim da one smirene, mudre i pune ljubavi zene imaju divne sinove koji su "poput curica"... a ove druge koje djeci ne objasnjavaju nista i tretiraju ih kao "samo djecu"... da to su oni sto vise na lusterima... :/

Jednostavno ne vidim da postoji "agresivan" djecak a koji nema razloga da putem te agresivnosti u stvari nesto ispoljava... Agresivnost je put za ispoljavanje zatomljene negativnosti (prikupljene od okoline), jednostavno odbijam vjerovati da su djecaci (ili bilo koje dijete) rodeni sa time!

[TeddyBearz]

decki su pravi vatromet, ali ljudi se radije bune na buku umjesto da gledaju boje.

Ovo mi je preprepredivno.

[Maslačkica]

Sve vise razmisljam da li se tu radi o najobicnijoj lijenosti? Pa s kime se ima vise posla, vise trcanja, objasnjavanja, pricanja, odgovaranja na pitanja.... taj je "zlocest"... a "dobri" su oni oko kojih se ne moras truditi.

Ali moram zamjetiti da je velika razlika u odgoju... i da se deckima puno toga dopusta (jer je to za njih normalno!, oni su "zlocesti"..) i ne postavlja pravovremene granice, dok djevojcicama da (jer one ne bi trebale biti takve i takve...). Mozda je i u tome stvar.

Eto... rekla si moje mišljenje...
Iako imam sestru koja ima sina i kćer. Kćer je starija i prema njoj se ponaša tako puno strože i hladnije, dok je prema sinu med i mlijeko. Istina je da su drugačijih karaktera, ali svejedno...napravila je toliku razliku da je to nevjerovatno, a što je najgore mali je zločest, jer mu ona dozvoljava i tako odgaja.
Npr. kada je mali imao jedno 3 godine, odemo u kupaonu da mu pomognem oprati ruke. Otvorim mu vodu i njemu nešto nije bilo po volji i počeo me je lupati nogom u cjevanicu (imao je cipele one tvrde). Dođem u dnevni i ispričam joj šta je bilo, a ona na to je samo rekla: "Ma hajde, nije te tako jako"
????? - ja nemam djece, ali mi ovo ne stoji....kako god da okrene.

A usput da kažem da je to bila kćer u pitanju, bilo bi svašta.

[lucky day]

Agresivnost je put za ispoljavanje zatomljene negativnosti (prikupljene od okoline), jednostavno odbijam vjerovati da su djecaci (ili bilo koje dijete) rodeni sa time!

potpisujem!
a tek kad generacija djecaka odgojenih od roditelja koji ne vjeruju u njihovu urodjenu agresivnost odraste moci cemo ostalima to i dokazati...
u to vjerujem...

uz malu caku u svemu tome - iako roditelji imaju najvecu ulogu u odgoju djece,ne odgajaju ih samo oni...
u ovom smislu - na zalost ali ima situacija gdje je sva sreca da je tako...

[Ancica]

A, neznam. Ja ipak mislim da djecaci, neki vise a neki manje, imaju u sebi urodeni onaj poriv kojeg mi zovemo "brani i stiti" (ili ga pokusavamo usmjeriti na to). Robi bez ikakvog poticaja okoline gravitira svim vrstama oruzja. I prije nego je imao bilo kakve igracke koje su licile na oruzje, u tu svrhu su sluzili stapovi, grane, kamenje i sl. On je jednostavno ratnik. I skoro svi decki koje znam su u neku ruku "ratnici", a rijetko koja cura, ako ikoja (koju znam).

E sad, ako sam ja u pravu, i ta agresivnost je urodena u Y kromosomu, nema smisla je zatomljavat nego je se treba usmjeravat u pozitivnom smjeru. Pa ako neki djecak divlja u smislu da bi nas to potaklo da kazemo da je "zlocest" (sto god to znacilo), to znaci da smo mi djelomicno krivi sto mu ne pomazemo da tu "agresivnost" ispoljava na pozitivan nacin.

[kloklo]

E sad, ako sam ja u pravu, i ta agresivnost je urodena u Y kromosomu, nema smisla je zatomljavat nego je se treba usmjeravat u pozitivnom smjeru.

:D

Tatek di si, trebaš nam na topiku, jer se uvijek sjetim kako krepan s posla ne ideš leć na kauč ispružit sve četri u zrak, već jadan odma s Vedranom na igralište da se tam izdivlja na "prihvatljiv način", inače zlo i naopako

[Zdenka2]

E sad, ako sam ja u pravu, i ta agresivnost je urodena u Y kromosomu, nema smisla je zatomljavat nego je se treba usmjeravat u pozitivnom smjeru. Pa ako neki djecak divlja u smislu da bi nas to potaklo da kazemo da je "zlocest" (sto god to znacilo), to znaci da smo mi djelomicno krivi sto mu ne pomazemo da tu "agresivnost" ispoljava na pozitivan nacin.

Potpisujem. I ne mora se nužno raditi o agresivnosti nego o pojačanoj aktivnosti. Ja sebe doživljavam kao smirenu, zrelu osobu, ali imam dečka koji nije nimalo "kao curica". Ali mislim da sam u ovom poslu o kojem govori Ancica već dobrim dijelom uspjela. On i dalje zna "visiti s lustera", ali nije agresivan. Više je "vatromet boja" o kojem govori Ivarica.

[Anita-AZ]

Ma zar stvarno taj vatromet boja povezujete iskljucivo sa djecacima?

[lucky day]

Robi bez ikakvog poticaja okoline gravitira svim vrstama oruzja . I prije nego je imao bilo kakve igracke koje su licile na oruzje, u tu svrhu su sluzili stapovi, grane, kamenje i sl. On je jednostavno ratnik. I skoro svi decki koje znam su u neku ruku "ratnici", a rijetko koja cura, ako ikoja (koju znam).

E sad, ako sam ja u pravu, i ta agresivnost je urodena u Y kromosomu, nema smisla je zatomljavat nego je se treba usmjeravat u pozitivnom smjeru. Pa ako neki djecak divlja u smislu da bi nas to potaklo da kazemo da je "zlocest" (sto god to znacilo), to znaci da smo mi djelomicno krivi sto mu ne pomazemo da tu "agresivnost" ispoljava na pozitivan nacin.

bilo da si u pravu ili ne oko y kromosoma (ja mislim da nisi) slazem se sa ostalim recenim u drugom dijelu posta...
a prvidio ne bi puno komentirala jer se i ta tema moze puno proucavati i analizirati prije nego se sa sigurnoscu moze govoriti o spontanom baratanju oruzjem bez IKAKVOG utjecaja okoline...
mogu prihvatiti da ti procjenjujes kako je tvoj sin i mnogi drugi decki koje si vidjela rodjeni ratnik...
za svog tu procjenu ne prihvacam...
moj je rodjen daprima i daje ljubav...
a sa stapom uz ravnotezu-pokazuje talent za plesanje capoeire

[ivarica]

djizus, eto zasto ja mrzim ulaziti u ovakve topike. mrzim politicku korektnost.

Ma zar stvarno taj vatromet boja povezujete iskljucivo sa djecacima?

jel to netko rekao?
zasto bi cure bile ugrozene ako bi ih npr ja iskljucila iz te definicije?
zato jer u prosjeku dolaze s manje "nuspojava"? to ce valjda potvrditi svaka statistika ozljeda male djece i velike djece i slicno.
da sad kazem da su cure cvjetna livada, nece se valjda poceti javljati majke djecaka kojima su i njihovi sinovi ko mirisna ljubicica.

djecaci jesu drukciji. zasto je to tesko prihvatiti? nisu bolji, nisu losiji. nisu dobriji, nisu zlocestiji, drukciji su. medju njima ima onih koji su vise drukciji i onih koji su manje drukciji, ko i sa curicama.
zar je jedino korektno pricati da smo svi isti?

[ruby]

U mojoj obitelji smo jaaaako dugo bile sve curice!! Nas osam malih rodica! Onda su se rodila dva mala dečka, ali žive dalje od nas, tako da nismo puno bili s njima.
Kad mi je liječnik rekao da nosim dečka-skamenila sam se!! O muškoj djeci sam slušala samo kako su divlji, zločesti, naporni! Užasno sam se bojala da neću ništa znati s dečkom!
A sad-tako mi je divno što je mali muškić; toliko je živ, znatiželjan, vesel (nekome su to karakteristike za naporno), isti ja!
Ponekad navečer padam s nogu, ali ništa mi ne može zamijeniti trenutke kad se valja po meni i onda skupa vrištimo, najprije on, pa ja za njim!
Pa se okreće po krevetu, ja ga slikajem, a on pozira! Pa plače da ga nosim, nosim, nosim jer želi sveeeeeee vidjeti oko sebe. Pa me čupa za kosu i istražuje mi lice. I svašta nešto po cijeli dan....
Obožavam ga! I isto bi postupila kao ti, anita!

[tanjads]

Sjecam se kako bih hvatala sebe u razmisljanjima dok sam bila trudna. Sto bih ja radije? I onda kao, ma i curu i decka, oboje ima svoje prednosti i mane. Argumenti (nizovi statistickih podataka slili se u stereotip)=
1. curica bi mozda bila zgodnija za prvo dijete, da se uvjezbam, teze je skroz zeznuti, rjedje su alkoholicarke, narkomanke, delikventi, sklonije su na kraju odrastanja otici prema normali (prosjeku) ma kako ih odgoje, a i cesce su mirnije, bolje govore, lakse im objasniti i sl.
2. decko -meni bi mozda bilo draze imati decka, jer sam ja sklonija muskim (ovdje navodnici, ne znam gdje su na tipkovnici) igrama, sto cu ako dobijem klasicnu curicu a meni dosadne lutkice, krpice, a ne daj boze spremanja i kuhanja.
Bila sam svjesna da su ovo stereotipi i da mogu dobiti tko zna kakvog decka i tko zna kakvu curu, ali ovo mi je negdje stojalo kao opravdanje da su obe opcije dobre na svoj nacin.

Vjerujem da postoje urodjene spolne razlike (mada ja nisam pravi primjer za to, ali u vecini slucajeva). Uostalom testosteron zovu i hormonom agresije, tako da mislim da i to igra ulogu. Kad vidim razlike izmedju muskih i zenskih pasa, cisto mi se cini nevjerojatnim da nema takvih razlika i kod ljudi. Ali da muske osobine smatram zlocastim-ni blizu! Ja tu ne vidim nista zlocesto. Niti mi je agresija=zlocasto. Agresija je nuzan dio svakog covjeka (M i Z) i bilo bi grozno da uopce ne postoji. Kao i sve ostale M i Z karakteristike koje u vecoj ili manjoj mjeri svi imamo. Taj dio zlocestoce je totalno u ocima promatraca.
Anita, sto se tice tvoje susjede, mozda prenosi agresiju s muza na sina, ali isto tako je moguce i da prenosi bijes zbog stava (u obitelji mozda) da su muski vredniji od zena, pa se sveti gdje smije zbog svog osjecaja potlacenosti i inferiornosti. Sto ne mijenja da je grozno da to cini svom djetetu.

[Anita-AZ]

Ivarica

Ja kao majka bez iskustva odgajanja djecaka pokusavam shvatiti zasto neke majke koje to iskustvo imaju govore tako kako govore..... Kad nesto precesto cujem, jednostavno me zanima da li je to nauceno i prihvaceno, pa stoga prakticki "materijalizirano" ili je to zaista tako i stoga prikupljam "podatke".

Naravno da cu to zaista znati (iz vlastitog iskustva) tek za koju godinu i vise... ali prije toga zelim cuti i nesto od mama koje vise razmisljaju o odgoju nego mame iz mojih primjera.

Ono u sto ja vjerujem je da smo svi jednaki upravo u tome da smo razliciti.

Tvoja izjava je prekrasna i vise zvuci kao stih neke prelijepe pjesme, nego kao kategoricki izjavljeno uvjerenje. Ja sam samo zeljela pojasniti potpisuju li te cure radi prelijepog "stiha" ili radi uvjerenja da su (samo) decki vatromet. Znaci, nitko nista nije rekao, ali ja sam zeljela provjeriti da li je mozda mislio (jer to je tema!). Isto kao sto tebe ljuti "politicka korektnost", mene ljuti nesloboda da postavim pitanje. Srecom, obje smo u krivu.

[ivarica]

Ja sam samo zeljela pojasniti potpisuju li te cure radi prelijepog "stiha" ili radi uvjerenja da su (samo) decki vatromet.

ja mislim da ne potpisuju niti radi prvog niti radi drugog. zao mi je sto me nisi shvatila i sto si moju recenicu stavila u kontekst koji je meni neprihvatljiv. zato se ljutim.

[Anita-AZ]

Ma ne trebas se ljutiti.
Recenicu sam skroz dobro shvatila (i tebe) i od pocetka mi je prekrasna. Samo, naravno, lako je shvatljiva i na drugi nacin, moras priznati (mislim da moja znacajka promatranja sa raznih kuteva izlazi na vidjelo)... u redu je intuitivno dozivljavati stvari i to je onaj prvi impuls kad sam je i ja zeljela potpisati koliko me odusevila... onaj drugi impuls je bio racionalan i govorio je jasno u kontekstu koji je tebi neprihvatljiv, kako kazes.

[ivarica]

ja ne mogu biti odgovorna za tudje interpretacije.
ali mislim da nitko drugi ovdje nije drukcije shvatio sto sam napisala.

kazu da je ljepota u ocima promatraca...moze li se isto reci i za zlobu?

[Anita-AZ]

ja ne mogu biti odgovorna za tudje interpretacije.
ali mislim da nitko drugi ovdje nije drukcije shvatio sto sam napisala.

kazu da je ljepota u ocima promatraca...moze li se isto reci i za zlobu?

Ma koliko puta da ti napisem lijepe rijeci, ti ces iz njih izvuci ono sto te vrijeda. Da, dobro si quotala ako si quote uputila sebi, pa ako te i to vrijeda, barem ces ovaj put biti svjesna da je moglo uvrijediti i nekog drugog.

[ivarica]

mislim da je vrijeme da prekinemo razgovor o "meni i tebi".

[Luna Rocco]

Ne znam jesu li dječaci "zločestiji", ali sam u trudnoći mahom doživaljavala ekstatična svršavanja sugovornika kad bih rekla da nosim dječaka i to me UŽASNO nerviralo. Kao da su oni "više vrijedni" od djevojčica...

Otkad se rodio, Kaleba nikako ne mogu doživjeti kroz tu rodnu prizmu - on je za mene toliko jedinstveno biće da ga uopće ne gledam kao "dječaka" nego kao "Kaleba". Ne znam kako da ovo bolje objasnim.

Već sad pokazuje karakter, ali mislim da to nema žive veze sa spolom.

[ms. ivy]

Otkad se rodio, Kaleba nikako ne mogu doživjeti kroz tu rodnu prizmu - on je za mene toliko jedinstveno biće da ga uopće ne gledam kao "dječaka" nego kao "Kaleba". Ne znam kako da ovo bolje objasnim.

jesam li ti rekla

inače, "odrastanje kaina" će vam dobro objasniti zašto dečke smatraju "zločestijima" od curica i kakvu im štetu time čine.

[Anita-AZ]

Ms. Ivy...
moj suprug i ja smo neki dan trazili tu knjigu na netu... pa smo naisli na SVASTA kako smo knjigu trazili u engleskom izdanju :"Raising Cain"... kad vec ovdje pricamo o dvosmislenosti i tome kako iste rijeci mogu imati razlicita znacenja (i to nije razlog za ljutnju!), postoji strasan film snimljen po toj knjizi, a to nije ono sto ti preporucujes, ali zamisli moj sok prije nego smo skuzili da postoje DVIJE knjige pod istim nazivom.... a lakse je naravno doci do ove "zloceste", vjerojatno zato sto je u google-u oko zlobe..

_ RAISING CAIN
[Protecting the Emotional Life of Boys]
_Raising Cain (1992)
Brian De Palma (written by)


:::::::::::::::::::::::::::::::::::::::::::::::::: ::::::::
Uglavnom... njen tocan naziv (na hr) i autor:

ODRASTANJE KAINA

Kako zaštititi emocionalni život dječaka

Dan Kindlon, dr. sc. i Michael Thompson, dr. sc.

______________________________________________

[anchie76]

Mislim da su decki i curice jednostavno drugaciji, ne uvijek ali u vecini slucajeva da.

Neznam kak bih to rekla, ali recimo da decki imaju vise energije, i drugacije usmjeravaju tu energiju.

Svi mi znamo da su zene i muskarci (fizicki) jako drugaciji - pod ovim mislim prvenstveno na kolicinu misica i konstituciju. I svi mi znamo da zene nemaju sanse da trce brze od muskaraca, i da nemaju sanse da podignu nesto teze od muskaraca itd. (naravno generalno gledajuci - iznimke uvijek postoje).

Isto tako, ako su dva djeteta iste dobi, vrlo vjerojatno ce djecak biti spretniji od curice. Banalni primjer. Bas sam ga gledala na Bocarskom kak se penje na rampu za rollere, i mislila kak nema sanse da se popne. I nakon par pokusaja, digao se rukama, jedna noga gore (malte ne spagu napravio) i hop, gore je bio. Sumnjam da bi to izvelo puno curica njegove dobi.

Mislim da oni jednostavno imaju vecu potrebu trositi energiju bas na jace fizicke aktivnosti - tipa trcanje. Tocno znam da dane kad ne mozemo ici van, jedno 2h nakon sto se probudi popodne, on jednostavno nezna kud bi s energijom. I tada svaki put gledam da odemo van da potrosi tu silnu energiju koju ima, ili smisljam aktivnosti doma (plesemo, igramo tenis ili odbojku s balonom, igramo nogomet s malom loptom). Ukoliko on tu energiju ne kanalizira pozitivno, vrlo vjerojatno ce poletiti koja stvar po stanu i ako ne poleti, vrlo vjerojatno ce energija krenuti u smjeru koji se meni ne svidja (da sumanuto trci po stanu, ili da se igra neke igrice koje su meni neprihvatljive - tipa da lupa s necim po vratima).

Mozda sam u zabludi. Ali tako sam ja nekako dozivjela vecinu djecaka koje znam.

I da se razumijemo, moj lima nije apsolutno nista extra zivahan. Bas suprotno, rekla bih da je lako odgojiv, vecina ljudi bi ga okarakterizirala kao mirnog i vrlo cesto povucenog (kad su grupe djece u pitanju).

[Vanchy]

Danas sam bila svjedok "odgajanja" "zlocestog" djecaka kojeg je mama pred nekolicinom nas drugih mama tako ispljuskala da sam se ja skoro onesvijestila. Zena ga je pljuskala, a on je vristao stojeci ispred nje. Za svaki vrisak dobio je jedan samar vise, a sve zato jer je udario jednog djecaka. Da je odrasla osoba primala te samare ne bi joj bilo lako.
Nakon nekoliko trenutaka kad mi se pruzila prilika (ostale smo same) rekla sam joj da to ne radi jer djetetu u nasljedje ostavlja pogresan model ponasanja. Na to je ona zaplakala i rekla da se osjeca lose kad ga istuce, ali da je i njen otac sve rjesavao samarom.
Malac uopce nije zlocest, jedino zbog svoje dobi nije svjestan posljedica nekog cina. No i to "udaranje" djecaka nije bilo udaranje nego djecje naguravanje. Kad sam ju pitala je li od malog saznala zasto je gurnuo tog drugog djecaka rekla je da ga nije pitala. Zena stalno samo ponavlja da je djecak zlocest i da ga zato tuce.
Sve to je s odobravanjem promatrao jedan stariji gospodin i pohvalno komentirao da je batina iz raja izasla.

[kloklo]

Uh, Vanchy, srce mi se stislo

[Anita-AZ]

Uzas.... ali nazalost i sama sam vidjela takve primjere na cesti, onako usput, pred svima, pa ispred skole pred drugom djecom... ma grrrozno!...

[makita]

anita, podsjećaš me na mene-kad se uhvatim nešto analizirat-pa se zakačim s dragim ljudima a mene je u biti samo restrgala debela znatiželja i želja da shvatim uzrok i posljedicu
A vezano za stereotipe...čudni su mi ljudi ...često rabe te fraze i poštapalice i gotove tuđe rečenice da bi održali neki small talk-a kad sasiječem da muško dite nije divlje ni zločesto jer je muško, nego jer je nečim nezadovoljan- :shock: brzo se povlače, kažu da, da, ma je, samo sam mislila, zapravo nisam mislila...I tu je poanta-oni ne misle jer su lijeni ili jer je tako lakše. Bez obzira jesu li roditelji tog djeteta ili slučajni prolaznici...
A i time se ne diraju ničije odgojne metode-"to je urođeno" znači da se ništa ne može naprvit osim slugnit ramenima-small talk zadovoljen

[vitekova mamuška]

Mislim da je uvijek nespretno generalizirati bilo što pa tako i postavku da su dječaci ovakvi, a djevočice onakve. Od generalizacije se najčešće stvore predrasude koje onda pokušavamo "razbiti" proširujući čitavu stvar i filozofirajući oko iste. Predrasude se najlakše razbijaju argumentom individualnosti pojedinca pa tako vrijedi i za ovu temu. I to sve stoji. Ali, mislim da stvar treba nekad i pojednostaviti: postoji predrasuda da su dječaci življi, neobuzdaniji, ..., zato jer to najčešće je tako. To, naravno, ne znači da će Anitin sin, ili bilo čiji drugi, biti takav, niti znači da muškom djetetu treba ad hoc prilaziti na takav način ili ga etiketirati još dok je u trbuhu. Mislim da problem ne leži u tome da je većina dječaka takva kakva jest, nego u našem odnosu prema tome, što su Ančica i Ivarica dobro objasnile. Oni jesu drukčiji. I prekrasni su takvi kakvi jesu.

[Anita-AZ]

Predrasude se najlakše razbijaju argumentom individualnosti pojedinca pa tako vrijedi i za ovu temu. I to sve stoji.

Ok.

Ali, mislim da stvar treba nekad i pojednostaviti: postoji predrasuda da su dječaci življi, neobuzdaniji, ..., zato jer to najčešće je tako.

Vidim da je i upravo zato zelim znati da li je TAKO bas radi drugacijeg odnosa i odgoja (a drugaciji odnos bas radi uvjerenja da je).
Pojednostaviti=sloziti se?

Mislim da problem ne leži u tome da je većina dječaka takva kakva jest, nego u našem odnosu prema tome, što su Ančica i Ivarica dobro objasnile. Oni jesu drukčiji. I prekrasni su takvi kakvi jesu.

Meni njihov stav zvuci kao stereotip iskazan AP rjecnikom... :/

[ninet]

Razlike postoje, ali zasto ih ne bi promatrali kao atavizme.
Zadatak prazene bio je da radja djecu i brine o njima.
Zadatak pramuskarca da stiti prazenu i pradjecu, lovi, ubija i bori se....

Danas su zadaci srecom mnogo raznolikiji i drukcije podijeljeni, ali predispozicije proistekle iz anatomskih i evoulutivnih razloga zive i manifestuju se kroz ovo o cemu pricamo....zvali vi to stereotipima ili cinjenicama.

[vitekova mamuška]

Naravno da odgoj i odnos prema djeci (muškoj ili ženskoj) ima velik utjecaj na dječje ponašanje i dječji identitet. Zato i jesmo na ovom forumu jer smatramo da je odgoj važan. Mislim da se brkaju dvije različite stvari i da zato dolazi do pogrešnih uvjerenja roditelja da su njihovi dječaci (rekla bih, općenito djeca) "zločesti". Jedna je stvar osobnost djeteta, njegov temperament, ekstrovertnost ili introvertnost (ponešto je o ovome bilo riječi i na topicu:temperament i ap), a druga je stvar reagiranje djeteta buntom, agresivnošću, ... kada neke stvari u odnosu roditelj-dijete ne štimaju.
Ako govorimo o samoj osobnosti djeteta, onda možemo reći da su dječaci življi, temperamentniji, buntovniji i sl. od djevojčica u većini slučajeva. Naravno da je osobnost djeteta individualna.
Ako govorimo o promjenama u ponašanju kod djeteta, mislim da opet dječaci prednjače u iskazivanju problema prema van...i mislim da je to glavni razlog zašto se smatraju "zločastijima". Naravno, tu nije u pitanju njihova "zloćestoća", već su problemi mnogo dublji.

[Anita-AZ]

Mislim da mi je najpametnije procitati knjigu koju je Ivy preporucila.

Stereotipi su cinjenice za one koji u njih vjeruju.

A ako cemo radi vecine donositi zakljucke onda sam ja katolkinja.

Ja sam apsolutno uvjerena da sam ja odgajala deckice za koje nj.mame govore da su zlocesti da bi se ta djeca apsolutno drugacije ponasala, a ne zato sto bi ugusila njihovu prirodenu zivost, vec zato sto bi je pazljivo usmjeravala, kao sto sam radila i sa svojom kcerkicom.

Primjer 1
Na Omin rodendan smo prosle godine pozvali nekoliko djecaka iz razreda izmedju vecine djevojcica. Ti djecaci su doslovce "poludjeli" kad sam ja izasla iz sobe, poceli su trcati po stolicama i stvarno me bilo strah da se nesto nekome ne dogodi... jos sam bila trudna i sama (muz na putu) i trebala sam nesto hitno smisliti... Dosla sam (nije ih natjeralo ni moje prisustvo da prestanu) k njima i pitala ih zasto se ne dodu igrati u sobu gdje su ostali (djevojcice i mladji djecaci)... rekli su: "Ma, one su glupe!"... ja ih pitam zasto to misle: "Ma, nista ne znaju i glupe su."... Ja kazem: "Pa sto mislite tko bi brze slozio puzzle, vi ili one?" I tako sam pronasla dva paketa puzzli iste kolicine, odmaknula tepih i igrali su jedni protiv drugih tko ce brze sloziti puzzle. Da imam kucu i dvoriste, smislila bi nekakvu fizicku aktivnost, ali u stanu 16.oro djece jednostavno ne moze trcati.
Curice su na pola odustale i otisle raditi nesto drugo, a djecaci dalje slagali puzzle i trazili jos neke. Nakon toga im je opet bilo dosadno i onda sam izvadila twister i onda su to igrali. Uglavnom, kad im je dosadno, divljali bi totalno. To "pravilo" sam otkrila sa svom zivahnom djecom bez obzira na naslijede iz doba neandertalizma...

________________________
Primjer 2
Dodem kod frendice... taman uletim u frku s njom i nj. 6.g. sinom. Cim sam usla rekao je: "Evo jos jedna mamina glupa prijateljica i sad ja ne mogu gledati crtic." i otisao u svoju sobu i lupao po vratima. Ona je doslovce vristala na njega da prestane ili ce dobiti batine. Meni je isla na zivce s tim iritantnim tonom na njega, iako kuzim da je skroz poludjela, ne zeli ni sama biti takva, jednostavno je izbacena iz takta... Ja je pitam da zasto mu nije rekla da cu doci (znala je u koliko sati) i sredila to sa crticem ranije, a ne ovako dijete na prepad skuzi da nece dobiti sto mu je obecano radi mamine posjete. Htjela je sa njim razgovarati, a on ju je tukao, nakon sto je uopce pristao otvoriti vrata. Onda sam mu ja prisla i poceo je i mene udarati. Ja sam ostala i pustila da me udara jer nije boljelo a znala sam da je jednostavno prepun ogorcenosti. Onda je stao i ja sam ga pitala zeli li razgovarati... Rekao je da ne zeli razgovarati. Onda sam mu ja objasnila da razumijem zasto je ljut i da je mama tu pogrijesila, ali da nije lijepo ni ovo njegovo ponasanje. Sutio je par minuta i onda rekao: "Znam... (i onda visokim glasom koji se zali), ali kad ona meni uvijek kaze jedno a napravi drugo i onda vice na mene."... JA sam ga pitala pa zar ne moze kasnije pogledati crtic kad se ovakve stvari dogadaju, pa mi je objasnio da je to serija koju prati na tv-u i da je upravo sad kad sam ja dosla. JA sam predlozila da mi mame budemo u kuhinji, a on da gleda crtic. Sve je bilo ok.
Necu ovdje ni prosudivati cinjenicu da ga je mama ucinila ovisnikom o tv-u jer nije jadan sam kriv, niti cinjenicu da je on tako reagirao jer ga se ne postuje kao bice kojemu se objasnjava zasto se kako i kada sto radi... vec cu donijeti zakljucak DA SU DJECACI "OSJETLJIVIJI" OD DJEVOJCICA i stoga mogu vrlo lako uci u okvire "zlocestih" ako ih se ne tretira sa respectom. Sjecam se da sam negdje procitala da djecaci reagiraju sa vecom traumom pri porodaju, nego djevojcice itd itd....

Kad vas oci "zlocestog" djecaka pogledaju sa puno ljubavi kao reakcija na vasu ljubav, onda vam je u potpunosti jasno da se nitko ne radja bez potrebe da bude strasno, jako i puno voljen i postovan, a samo je pitanje kako ce se to nedostajanje manifestirati. Mozda ce cak majka i ciniti sve najbolje i biti predivna, ali nedovoljno promatrati svoje dijete da mu da tocno ono sto NJEMU treba... mozda ce jedan brat biti presretan sa istim roditeljima, a drugi misliti da ga ne vole... itd itd...

Nije tesko pogrijesiti nazalost... ali nase (musko-zenske) razlicitosti ne bi stavljala u kategorije da li je roditeljima lakse/teze s odredenim spolom (da ne koristim rijec zlocest za tesko). Uostalom kad citamo knjige i o odraslima i muskozenskim razlikama koliko cesto se vi kao zene mozete prepoznati u "muskom stupcu osobina" i obrnuto. Ja vrlo cesto!

________________________

Uh, koji post... to mi je kad brzo pisem... odmah ispada i previse...

[Luna Rocco]

ODRASTANJE KAINA

Kako zaštititi emocionalni život dječaka

Anita, ako pročitaš, zanima me tvoj komentar. Meni je ta knjiga tako loše napisana da je nisam mogla provariti. Viva la Oprah.

ms.ivy, imala si pravo.

[Anita-AZ]

Luna!
Jel problem mozda u prijevodu? Meni se cesto dogodi da mi prijevod ne stima, a knjiga u originalu je mrak! Sto mislis... nisi provarila njene stavove ili nacin pisanja? Uh, kako volim precizirati... poludjet cete sa mnom!

[ms. ivy]

malo je pojednostavljeno pisano, onako američki. ali poruka je ok.

(btw stari prijevod kompetentnog djeteta je više nego strašan, ali mi nije uspio upropastiti doživljaj.)

[kloklo]

malo je pojednostavljeno pisano, onako američki. ali poruka je ok.

Jull nas je razmazio pa su nam svi nakon njega prejednostavni

[anchie76]

Mislim da se ovdje brkaju kruske i narance :/

Anita recimo ova 2 primjera koja si dala....

1. primjer mi je TOCNO ono o cemu ja pricam. Decki imaju vise energije i drugacije je usmjeravaju od curica. I to je to. Koliko ja vidim to je jedina generalna razlika izmedju ta 2 spola (iako i tu ima dosta iznimaka - curica koje su kud i kamo zivlje od nekih deckica itd.).

2. primjer mi je cisto ne postivanje djeteta, nepostivanje njegovih granica itd. I reakcija djeteta je takva kakva je - vrlo ocigledna i za ocekivati. A bio to decko ili curica - tak je NEBITNO! Pa naravno da ce i curice reagirati na nepostivanje granica, nepostivanje integriteta itd. To nema veze sa spolom. Ima najvise s djetetovim karakterom - da li ce na takvu reakciju roditeljia "vratiti natrag" istom mjerom, ili ce se povuci i "poklopiti usima".

[Luna Rocco]

malo je pojednostavljeno pisano, onako američki. ali poruka je ok.

Ma ovo je tek vrh sante ledenog brijega. Cijeli pristup mi je površan. Mrzim površnost. Mrzim self-help knjige. Živio JJ!

(Kaina sam čitala prije JJ-a, dakle nije da me JJ razmazio. Osim toga, ne postoje razmažena velika djeca!! )

Budući da se bavim prevođenjem, profesionalna deformacija je mi je da uvijek primjetim loš prijevod, ali loš prijevod može mi ubiti samo romane (zato ih, kad god mogu, čitam u originalu), a ne knjige ovog tipa.

[ms. ivy]

imaš praf, ubija kombinacija lošeg prijevoda i loše knjige (povratak sretne djece, npr). ali ja uvijek nastojim čitati originale, prijevod me može stvarno otjerati od knjige.

[anchie76]

Aloooooo, vracajte se na topic, dosta o prijevodima!

[ms. ivy]

[Anita-AZ]

Anchie... joj, kad sam stalno prekidana, pa ne dovrsim misao do kraja i onda ispadne krivo.
2. primjer je bio primjer djeteta za koje svi tvrde da je zlocesto.... i da vidim ja kako je tesko s djecacima. Cak, moram priznati i sama sam se bojala kad sam znala da mi je u trbuhu djecacic pri pomisli na tog malog Bornu. Ovaj primjer je tu jedan od najnormalnijih i "uspjesno zavrsenih".... ostali su (sa istim djecakom) stvarno teski i cesto bi se znala pitati sto ako je ona u pravu dok nisam prisustovala ovakvim situacijama koje su me upravo poucile kako je to dijete postalo ovakvo!! Kuzis? Primjer je bio tu da pokaze kako nastaju "zlocesti" decki, samo sam to zaboravila napisati. Btw... ona mi je rekla nakon onog primjera da s njom nikada nije tako razgovarao kao sto je sa mnom (misleci na onaj "smiren" dio).

[anchie76]

Ma kuzim ja sto ti hoces reci

Ali to sto je taj djecak "zlocest" nije do toga sto je on djecak nego do toga sto je njegova mama njega odlucila proglasiti zlocestim. Njoj bi vjerojatno i moje dijete bilo zlocesto, pa i tvoja curica. Kuzis? To sto je njoj on zlocest bas nista ne govori o djecacima, nego o njoj koja ne uspjeva "procitati" svoje djetete.

Pa imam ja u okolini njih koji svoje curice uporno proglasavaju "zlocestim"... ali kao sto rekoh.. to mi nista ne govori o curicama kao takvim, samo o tim roditeljima

[flower]

postoje djeca koja su teza za odgajati od druge djece, nekad je to tako sto su oni karakterno "tezi", nekad jer su nekompatibilni s nekim slikama koje njihovi roditelji imaju o djeci, ili su nekompatibilinih karaktera s djecom (npr. dvoje jako mirnih/zivih roditelja dobiju zivo/mirno dijete)...sve je to moguce, postoji nesto u genetici, nesto u praiskonskoj ulozi djecaka/muzjaka, nesto u predrasudama, u svemu ima zrnce istine...

ono sto je istina je da je drustvo usmjerenije prema djeci koja imaju izrazenije akademske vjestine (a to su nerjetko curice) i nesklonije je djeci koja uce na drugi nacin, skacu vise i jace i praskaju poput vatrometa.

roditeljstvo nije recept, ono je niz pokusaja i pogresaka s nadom da je uspjeha na kraju vise od gresaka...nekako mi se cini kao da trezis rjesenje i odgovor koje ce ti reci da tvoj sin ili neciji drugi nece biti "zlocest", nazalost ima obitelji koje su sve napravile po ps-u (ili ap-u ili juulu) a nakraju odgojile osobu koja je sve samo ne dobra



:?

[flower]

uletila je moja ratnica sorry...

htjedoh reci da tek za 30-tak godina od danas znat cemo sto smo i koga odgojili i da za neke stvarno zloceste ljude ili uvjetno "zlocestu" djecu ne znamo sa sigurnoscu da li su oni takvi sami po sebi ili su postali takvi i da li bi bili drugaciji da je u nekom trenutku netko drugi njih odgajao...

ima jos jedan paradoks da djeca iz stvarno losih uvjeta odrastanja, sto socioekonomskih, sto zlostavljanja cesto postizu u zivotu najvise i time ruse sve teorije o odgajanju djece...a s druge strane ima brdo depresivnih i nesretnih ljudi iz obitelji koje su sve radile bas kako treba ( i "zloceste" djece u krasnih roditelja)... velika je istina da o odgoju djece vrlo malo znamo i da ima istine u onome sto JJ kaze - nema pojma o odgoju djece ima samo o razumjevanju i uvazavanju - vatrometa, praskalica, tihih voda i sl. varijacija.

[Anita-AZ]

Flower... pametne stvari si rekla.

__________________________________________________ _____

Istrazivanja pokazuju da su djeca iz nesretnih obitelji i odgajana grubo (ako ostanu zivi i psihicki zdravi) cak bolji roditelji od ovih iz idilicnih obitelji. Trude se ne ponoviti iste pogreske.

Takoder je dokazano da je jaca ambicija kod djece koja od roditelja nisu nikad nista dobila. Jaca ambicija i uspjesniji su. Ali sto je uopce uspjeh? Odlican posao i visoka zarada? Ili zdrava i psihicki stabilna zadovoljna osobnost? Naravno, u danasnje vrijeme s poljuljanim sustavom vrijednosti, uspjeh je ono prvo. Za mene ono drugo, bar sto se tice moje djece.

Ono sto sam vise od svega ja "htjela" ovim topicom je promotriti tko kako razmislja i zasto, a i kako prije samo godinu dana nisam znala ni za moderne platnene pelene niti marame, nekako sam pomislila "tko zna sto jos ne znam"... i nadala se da cu ovdje cuti nesto novo, nesto izvan sustava opceprihvacenog vjerovanja, nesto zdravo-razumsko, jednostavno, a ipak oprecno onome sto mogu cuti od mama u parkicu.

Za svoje dijete sam uvjerena da ce za nas biti (i vec je) "najbolje na svijetu", kao sto je i nase prvo. Uz toliko ljubavi koja otapa nase pogreske, jednostavno ne moze biti drugacije.