Ja sam često doživjela istu stvar, ali s druge strane - blago tebi, imaš curice, njih je tako lako odgajati, one su dobre (poludim na to da je dijete "dobro" ili "zločesto" ) i sve u tom stilu.

Recimo, moja Fiona je jako živahna, temperamentna i puna energije. U vrtiću se igra uglavnom s dečkima, jer joj njihovo društvo više paše, cure su joj očigledno premirne. Međutim, ona je, uza svu svoju živahnost ujedno i pristojno dijete, koliko se ta riječ uopće može upotrijebiti za jednu dvogodišnjakinju. Pa mi onda ljudi govore "blago tebi, fina je i pristojna jer je curica, njih je lakše odgajati".

Čini mi se da iza svega, osim društvenih spolnih i rodnih predrasuda, stoji i neprihvaćanje vlastite roditeljske odgovornosti - u stilu "ja imam dečka koji je zločest ne zato što ga krivo odgajam, nego zato jer mu je to upisano u genetski kod, pa se ni ne moram truditi", a pristojna djeca nisu pristojna zbog roditeljskog truda, nego jer su također "takva rođena". A sve, naravno, ovisi isključivo o spolu.

Samo je čudno što znam nebrojene primjere živahnih, ali pristojnih dečkića i uvjetno rečeno nepristojnih curica (pa čak i mirnih). Toliko o generalizacijama.