tko je od nas bio odgajan po AP-u?

[vitekova mamuška]

Joj kloklo, kad sam ja upala u depresiju, moj tata nije htio čuti da on nešto ima s tim. Kako se to dogodilo nakon raspada moje četverogodišnje veze s bivšim, onda je razlog, naravno, bio on. On je kriv za sve, za dvije godine moga preživljavanja na dnu dna.
Ja sam nakon godina šutnje na urlike i maltretiranja, imala fazu kada bih se počela nekontrolirano tresti i histerično vikati i plakati na bilo kakvu svađu i povišenje glasa (bilo čijeg, a posebno tatinog naravno). Sada se njegov odnos prema meni ipak promijenio, u međuvremenu je i on "pao" i trebala mu je podrška i pomoć, ali guess what...ja nisam suosjećala s njim (grozno, ali je tako)...i više ne reagiram tako...

[kloklo]

Ja sam nakon godina šutnje na urlike i maltretiranja, imala fazu kada bih se počela nekontrolirano tresti i histerično vikati i plakati na bilo kakvu svađu i povišenje glasa (bilo čijeg, a posebno tatinog naravno)

Nemoj mi krasti rečenice ispod tipkovnice, ovo sam mogla i ja napisat i sretna sam kaj nisam jedina takva luda baba kak su me pokušavali uvjerit

[kloklo]

A čuj mene kaj trabunjam, sretna sam kaj je još netko u nevolji ko i ja :shock:

Oprosti draga, znaš da nisam tako mislila

[vitekova mamuška]

A čuj mene kaj trabunjam, sretna sam kaj je još netko u nevolji ko i ja :shock:

Oprosti draga, znaš da nisam tako mislila

Ma lijepo je čuti da smo obje relativno dobro nakon svega

[Anita-AZ]

Kad sam rodila mog PK napisala sam mami sms da ga puno volim i da mi se cini da ta ljubav nema granica, a ona mi je odgovorila:"I ja tebe volim takvom ljubavlju kakvom ti volis sina, samo sto ja tu ljubav osjecam toliko dugo koliko ti je godina." Jos uvijek u mobitelu cuvam tu poruku i svakog ju dana procitam.

Boze... ja stvarno moram nesto napraviti sama sa sobom. Izgleda da to nase unutarnje dijete u nama ne odraste nikad (ili dok ne dobije ono sto svakom djetetu treba?)? Jer.... kad sam procitala ovu tvoju poruku, odmah sam se rasplakala i shvatila koliko bi mi nemjerljivo znacilo da sam ja dobila takav sms! Samo jednom jedan. Sve bi se otopilo, sve, apsolutno sve sto me koci da ih NESMETANO VOLIM (volim ih iovako... ali s nekom tezinom).

[Luna Rocco]

tek sad kad čitam tolika ružna iskustva shvaćam koliku sam sreću ja imala. Ja sam mislila da je to normalno i uobičajeno i da je tako svoj djeci. Mislila sam da su ružna i tužna djetinjstva iznimka, a kad ono ispada da je sretno djetinjstvo iznimka. Najrađe bi zagrlila sve vas koje ste odrastale zakinute za ljubav i razumjevanje da vas utješim.

Potpisujem od riječi do riječi.

[kloklo]

Samo pazite kaj obećavate da ne bi morale ispuniti, pa me već na prvoj kavi stavit u krilo i češkati iza uha

[Luna Rocco]

Samo pazite kaj obećavate da ne bi morale ispuniti, pa me već na prvoj kavi stavit u krilo i češkati iza uha

Nema problema, ako ćeš ti u krilu držati Kaleba. Smiješ i dojiti.

[kloklo]

Lolčina

[Sun]

uf curke tek sad sam pročitala cijeli ovaj topic i samo bih vam htjela poslati puse.
Ja isto dolazim iz jedne poprilično prikriveno syebane obitelji i toliko se još borim sa svim čudnim oiteljskim odnosima da nemam volje ni pisati o tome jer se bojim da ni sama nisam načisto s tim pa mi svaka moja rečenica zvuči krivo i ne prestajem brisati i ponovno pisati... Ne mogu reći da mi je falilo ljubavi, mama je stvarno bila čak i AP na neki svoj način i posvetila nam se totalno (nama djeci, ima nas 3). Ali odnosi su totalno poremećeni, rastali su se kad sam imala 3 godine i nastavili živjeti zajedno radi nas, kao da se nebi razdvajali.. Pa tu sad onda ima svega, od razgovaranja preko nas, svađanja preko nas... ma joj joj. Ja sam s njima u odličnim odnosima, ali nikad se mi ozbiljno nismo razgovarali. Moja mama uvijek sve nekako izokrene i ne može prihvatiti kritiku i misli da problema nema.. Stari je uvijek bio teški frajer, imao brdo drugih žena i sad pod stare dane ga je počela pucat neka depra i sad je postao više svjestan svog očinstva, ali je totalni egocentrik. I tako.. Nemam snage dalje, samo sam htjela poslati vam pusu i nadam se da ćemo sve mi svojoj dječici uspjeti pružiti puno zdraviji ambijent

[Vanchy]

Izgleda da to nase unutarnje dijete u nama ne odraste nikad (ili dok ne dobije ono sto svakom djetetu treba?)? Jer.... kad sam procitala ovu tvoju poruku, odmah sam se rasplakala i shvatila koliko bi mi nemjerljivo znacilo da sam ja dobila takav sms! Samo jednom jedan. Sve bi se otopilo, sve, apsolutno sve sto me koci da ih NESMETANO VOLIM (volim ih iovako... ali s nekom tezinom).

Srce mi se kida jer u tvom postu je toliko istine i tuge. Imas od nas jednu veeeliiikuuu pusu tjesilicu.

[Natasa30]

A ja sad kad procitam ovih par lijepih prica jos vise shvatim koliko mi nedovoljno voljeni imamo problema.

Litala za ona zadnji post jer to isto i ja radim.

Ja svojoj mami ne mogu reci da je volim. Nije da je bas sad nevolim ali.........neznam kako da objasnim. Na majcin dan gledam sve one cestitke i nakraju sam joj rekla da sam zaboravila kupiti cestitku tj nisam stigla.

Poklon joj dati meni nista neznaci ali lijepa rijec znaci a ona je po meni nezasluzuje.

Kako da joj kupim cestitku punu neke super sentimentalnosti i opisa divne majke kad to ona meni nije bila.

Mene je tako strah da bez obzira koliko se trudis biti drugaciji da moje djete jednom ovo pise o meni. Kolika je to nesigurnost u nama?

Od kad smo otvorili ovaj topik jos vise mi se sve poburkalo u meni a i kjiga koju citam Otrovni roditelji.........................

Ali zato jos vise grlim, ljubim, mazim, izgovaram i pokazujem ljubav.

Kloko, tvoji su me postovi posebno dirnuli

[Andora]

uh, u ovo vruće popodne osim šta mi curi znoj s leđa cure mi i suze. pusa svima vama

dakle;

1. postoji li AP ako brak nije skladan?
2. kako AP utječe na brak i kako brak utječe na AP?

[Anita-AZ]

Andora.... ova sam pitanja postavila neki dan, pa ipak izbrisala da ne odem preduboko u raspravu, kao sto precesto cinim.
Jako dobra pitanja!

[Anita-AZ]

Cak ustvari predlazem da to bude novi topic!

[Andora]

evo otvorila sam temu, ožežite tamo!

[anchi]

Gdje se može nabaviti ta knjiga?

ako je to "kidanje veza" mogu ti ja posuditi. meni nije sjela.

Hvala ti puno što misliš , ali sada dok sam trudna ne bih se upuštala u to.

[Anita-AZ]

Anchi, nije to nista "strasno" i ustvari to "kidanje veza" se vise odnosi na stvaranje individualnih prostora. Bar ta prva vjezbica koju mi je pokazala frendica. Ako je vjezbica na jednom okupu u par stranica, budem je slikala pa stavim... ne znam, jer knjiga jos samo stoji... zajedno sa mnogim drugim. Ili napisem to kako mi je ona opisala, a to je super...

[Anita-AZ]

Btw..ja sam u svojoj prvoj trudnoci (luda 21.godisnjakinja..) htjela rjesiti probleme sa starcima, a i traumu rodenja, tako da sam isla na tretmane Preporadanja.. (rebirthing.. leonard orr).. to mi je bilo mrak! Bili su puno blazi radi trudnoce (tretmani), ali jos uvijek dovoljno jaki da se prisjetim nekih detalja sa svog rodenja (samo detalja, ali sam provjerila sa mamom i da, nisam ih "izmislila") koji su me uostalom i motivirali da se izborim za prirodni porod po Le Boyeru (tada nisam znala za Odenta), a puno te goleme tuge koju nosim oduvijek je "prodisano"....

Ustvari, zelim reci da me trudnoca jaako motivirala da razrjesavam odnose, pa ako imas "poriv" slobodno mu se prepusti... jer ce sve biti u redu.

[ivarica]

moji su roditelji bili prilicno att.: od dojenja, do zajednickog spavanja do skole, mama je krenula raditi tek kad smo mi krenule u skolu, dotad smo se samo igrale i uzivale - tog se razdoblja skroz sjecam , a opet mogla bi im nabrojati hrpu propusta, kao i svi svojim roditeljima. i oni sami sebi priznaju dio tog.
kao sto i mi sigurno vec sad zbrajamo neke nase greske.

ali dvije tri najvece greske prema meni - bila sam prilicno povucena a oni su to stalno pokusavali promijeniti, izbaciti me u drustvo, skrenuti paznju na mene, drugo, previse su me hvalili, stalno su im bila puna usta nas, dosta dugo sam mislila da sam najljepsa i najpametnija na svijetu pa mi je pubertet donio i to gadno otkrice, trece - stitili su nas od svega ruznog, prezasticivali nas pa sam jako rano pocela misliti da mozda ja nisam dovoljno zilava za ovaj svijet kad me tako treba stititi od njega.

i sto je najgore, neke od ovih stvari primjecujem i u svom odnosu i ivarom.

ali kad citam ove tri stranice, mislim da sam ipak u velikom "plusu", jer nisam nikad imala osjecaj da je pravi zivot u nekom drugom dvoristu i nemam potrebu kopati rupe iz kojih bi se izvlacila. :/

[flower]

ivka - skoro da te mogu potpisati u prvom pasusu...osim stoje moja mama otisla raditi ranije i jedinica sam. ja sam odgajana s puno-puno ljubavi, vrlo ap...do negdje ranog puberteta, cca. 10 god. onda smo se poceli gubiti ( i to tako da su mi dali previse slobode i samostalnosti a ja sam jos htjela biti uz njih, udaljili smo se prenaglo, oni su bili spremni me pustiti prije nego ja njih), kao da su Searsa znali za odlican a JJ su zaboravili procitati - posebno onaj dio kako do neke dobi mazimo/pazimo, a onda s nekim rodjendanom mijenjamo plocu
nasi su problemi uvijek bili vezani uz moje odluke - paradoks, ucili su me da vjerujem u sebe i sama donosim odluke, e kad je to trebalo tako i biti , mama je to prihvacala (i stvarno mi stvorila okruzenje gdje sam mogla grijesiti i vratiti se kuci, i dan danas mi je sigurna luka), a tata se pogubio - pokusavao je na sve nacine nametati svoje ideje (iz previse lljubavi - kao da ja ne pogrijesim), gusiti me i biti mi teret. nazalost imao je svoje osobne probleme jedno vrijeme pa su se poklopili s mojim problemima, pomoglo mi je kad sam shvatila da jedno s drugim nema veze... opcenito mi je iscijeljujuca bila misao - da je on takav kakav je...neovisno o meni. sada je D ta koja upija svu njegovu ljubav a i on je neoptereceniji s njom...lakse nam je sad zajedno

[flower]

ali kad citam ove tri stranice, mislim da sam ipak u velikom "plusu", jer nisam nikad imala osjecaj da je pravi zivot u nekom drugom dvoristu i nemam potrebu kopati rupe iz kojih bi se izvlacila.

i ovo potpisujem

[BusyBee]

ali kad citam ove tri stranice, mislim da sam ipak u velikom "plusu", jer nisam nikad imala osjecaj da je pravi zivot u nekom drugom dvoristu i nemam potrebu kopati rupe iz kojih bi se izvlacila

Potpisujem ovo i situaciju oko donosenja odluka i prihvacanjem mojih odluka od strane roditelja.

[kloklo]

Iako smo vam preotele topik jer ne nažalost ispalo puno više ne-AP nego obrnuto, grije mi srce kad pričate o lijepom i sretnom životu sa starcima...
ajte pišite još malo, kako to izgleda

ja bi mogla jos svasta tu napisati...al necu...nemogu
poslat cu vam samo puse i reci da vas citam i dalje...

[Felix]

na topicu o zlocestim deckima je flower napisala da djeca iz nefunkcionalnih obitelji cesto postanu uspjesnija. sto me potaklo na razmisljanje da li me ovakav odgoj potaknuo da se trudim vise, radim vise, odnosno na koji nacin je utjecao na moje ponasanje, u odnosu na odgoj sa vise postovanja i povjerenja prema meni.

ako nesto zaista mrzim, to su 'odvjetnici'. pri tome mislim na osobe koje ti govore sto ti mislis, sto osjecas, da li si gladan, sto zelis, sto ti je potrebno... i uz to komentiraju 'ja to znam bolje nego ti'. u djetinjstvu sam bila povuceno, tiho, mirno i poslusno dijete, pa su odrasli eto imali izgovor da se tako ponasaju prema meni. recimo, stojimo negdje s rodbinom ili prijateljima, i oni se uvuku u diskusiju sto bih ja mogla postati kad porastem. i pricaju i pricaju kao da ja ne postojim. a nemaju pojma sto ja zelim, samo sto me nitko to nikad nije ni pitao!

posljedica ovakvog i slicnog odgoja je da sam se rano naucila sve raditi sama i ne ovisiti ni o kome, rano sam se osamostalila, nisam prihvacala djeparac ako sam mogla sama zaraditi instrukcijama, prema van sam glumila (i dalje glumim jer nemam snage za drugo) ono sto oni zele da budem, ali vise nikad i nikako ne prihvacam da mi netko glumi 'odvjetnika'.

zato, kad sam se pocela zanimati za djecu i radjanje, bilo mi je apsolutno nepojmljivo i neshvatljivo da bih pristala da mi netko u rodilistu govori sto smijem, sto ne smijem, a sto moram, da mi uzmu dijete bez pitanja ili zabiju u kanilu u ruku samo tako, da se ponasaju kao da su vlasnici mog tijela i mog djeteta. trpila sam takve stvari dvadesetak godina, no way da to ikad vise dozvolim!!!!!!!!!!!!!!

mozda, da sam odrasla u normalnijoj obitelji (iako, kad citam koliko nas ima, pitam se sto je to normalno?), mi ne bi bilo toliko vazno i mozda bih prelazila preko nekih stvari. ovako, nema sanse. dugo mi je trebalo da shvatim da sam osoba koja zasluzuje sve najbolje, kao i svi ljudi na ovom svijetu, i necu i ne mogu se priklanjati necemu losem samo zato sto to svi ostali trpe i opravdavaju izgovorom 'to ionako brzo zaboravis'.

to se ne odnosi samo na porod, nego i sve ostale stvari koje su mi jako bitne. medju ostalim zato nisam ni zvala patronaznu...

kako je na vas utjecao ne-AP odgoj, osim sto je utjecao na odnos prema vlastitoj djeci?

[kloklo]

Felix, super kaj si uspjela u tome
Imat muda zauzeti se za sebe zato jer znaš da to zaslužuješ je velika pobjeda ako su ti sustavno uništavali samopoštovanje ko klincu...

A ne-AP je utjecao na mene tako da di god sam mogla radila sam i još uvijek raim potpuno kontra od onog čemu su me učili...

Taj silan bunt u meni je godinama malo splasnuo i počinjem raditi neke dobre stvari za sebe i obitelj, zato jer znam da su dobre i da ih do sad nisam radila zato jer sam bila preplavljena osjećajem da ću biti ista mama i baka, red frikuše, ako recimo budem držala kuću urednom i čistom...
Godinama sam bila užasna zmazanka i nisam si htjela priznati da me to zapravo smeta, stalno sam se uvjeravala da mi je baš cool živjet u svinjcu, jer ako bi pospremila i očistila sve, osjećala sam da sam izdala samu sebe, neki glasić mi je govorio: kukavico, pobijedile su te, vidiš da si ista kao one
Suludo, suludo...tek u zadnje vrijeme se značajnije popravljam po tom pitanju jer sam konačno raskrstila s tim smiješnim, djetinjastim inatom i počela čistiti i spremati iz vlastite potrebe i gušta...ali koliko godina mi je trebalo za taj pomak!

Ali jedan oblik inata je još uvijek u meni neiskorjenjiv...
Naime, moji starci su opsjednuti lovom i materijalnim dokazima svog uspjeha, ona im je alfa i omega, jedino preko nje i kroz nju mogu sagledavati stvari...
Silno ih je boljelo i još uvijek ih boli moja potpuna indiferentnost prema novcu, na to skroz polude...
Nisam šopingoholičarka daleko od toga, ali mi je recimo svejedno koliko kaj košta u dućanu i nikad ne biram jeftiniji proizvod, kupim onaj koji mi se sviđa i gotovo iako Miro i ja nismo baš tako dobrostojeći da ne bi trebala pazit na novce...
Ja sam prerasipna, sasvim sam svjesna toga, no trošimo samo svoje novce, isto kao i Felix sam od rane mladosti svašta radila sa strane da ne bi morala od njih tražiti novce i ponosna sam što nisam ispala kao mnogi moji frendovi čiji su starci gastarbajteri, lijene guzice koje samo čekaju kaj će im starci dat i onad još viču da im je to premalo...

Moji su, naravno, nesretni zbog toga jer je njihov emocionalni jezik jezik novca i bili bi valjda najsretniji da sam kruha gladna pa da me moraju novčano pomagati i tako ponovo zadobiti kontrolu nada mnom...
Ali i oni se ponašaju kontradiktorno, totalno su me zbunjivali svojim riječima koje su išle drumom i postupcima koji su išli šumom ...
Cijeli sam život slušala kako sve rade za mene i samo za mene, ali sam zapravo od svih frendova ja kao mala imala najmanji džeparac, da me ne razmaze, naravno...
A najbolja fora je bila što smo se Miro i ja godinama potepali kao podstanari, dok su oni iznajmljivali stan na Jarunu

No dobro da se vratim na početnu misao, za mene novac postoji zato da se troši na stvari koje vesele mene i ljude koji su mi dragi, a ne da se slaže na hrpu i kiseli "zato jer tko zna što nosi sutra"...
Ja sam duboko svjesna toga da svaki razuman čovjek štedi, bar malo, onoliko koliko može, ali moji ludi starci su mi svojim naopakim odgojem usadlli toliku mržnju prema štednji da se bojim kako je ni idućih 30 godina života neću savladati, koliko god objektivno to bilo ne-mudro ponašanje :/

[Arijana]

Ja ne mogu reči da sam odgajana po AP-u, nisam dojena, spavala u svom krevetiću, jako rano u drugoj sobi sa starijom sestrom, nisam previše ljubljena i grljena (može li toga uopće biti previše)..., ali ne osjećam se ni zašto uskračena. Moj tata je kao jelte, neki "cooler", takav je tip.. mama mi je rekla da joj ni dan danas (31 g. braka) nije rekao "volim te" , a ne poznam dvoje ljudi koji se više vole i koji imaju skladniji brak. Ne pokazuje lako emocije i ja sam to prihvatila kao takvo.
Mama je osoba s "obje noge čvrsto na zemlji" i isto nije tip od prevelikih izljeva nježnosti, ali uvijek sam znala da me voli i da je tu uz mene ako je trebam.
Uglavnom, u jako dobrim smo odnosima, često se viđamo, svaki dan čujemo, naravno da bi uvijek moglo biti i bolje, ali sve u svemu zadovoljna sam.

[Vishnja]

zanimljivo pitanje, felix. mada cu ti ja odgovoriti iz drugog ugla: kako je na mene uticao AP-odgoj?
bila sam (i ostala), puna poverenja u ljude, sa naivnom pretpostavkom da su svi slicni, bez trauma i potrebe da svoje komplekse lece na okolini. ponekad mi se cini da sam preblaga, nesposobna da se uhvatim ukostac sa onima sto su na silu resili da se izbore za svoj komadic sveta.
i ,kao takva, puno puta sam se razocarala. i potom, resila da ostanem ista, jer zapravo drugacije i ne umem.
na, zalost, puno, puno je nesrecnih ljudi odraslih u nesredjenim porodicama. nesrecnih toliko da nisu ni svesni . daleko, daleko od toga da radom na sebi, kao vecina vas ovde, pokusa ( i uspeva) da bude bolji sebi, svojoj deci i citavom svetu. i zato, moram reci da vam se svima iskreno divim. predivno je sto ste negativne impulse koje ste primili u detinjstvu pretvorili u napozitivnije moguce signale koje sad tako nesebicno dajete onima koje volite .

[kloklo]

Vishnja, knedla mi je u grlu i suza u oku, ne znam koji mi je vrag da si me tak dirnula u srce da pišem sentimentalne fraze, ali hvala ti sto puta za ove lijepe riječi

[ivarica]

na topicu o zlocestim deckima je flower napisala da djeca iz nefunkcionalnih obitelji cesto postanu uspjesnija. sto me potaklo na razmisljanje da li me ovakav odgoj potaknuo da se trudim vise, radim vise, odnosno na koji nacin je utjecao na moje ponasanje, u odnosu na odgoj sa vise postovanja i povjerenja prema meni.

da, ja mislim da takav neprivrzeni odgoj uzrokuje vecu neuroticnost (kazem vecu jer ja krecem od toga da smo svi neuroticari , homo neurotikusi) a sto si veci neuroticar potrebno ti je vise dostignuca, vise pohvala, vise tepanja kako bi zavarao osjecaj nevoljenosti.
znam da ova teorija radikalno zvuci, ali gdje god sam se okrenula oko sebe nasla sam samo na potvrdu.

[kukica]

ja ne znam što bi od mene bilo da nisam dijete svojih roditelja.

u djetinjstvu sam imala jako puno ljubavi i pažnje.
atmosfera je uvijek bila pozitivna, o svemu možemo razgovarati. svatko od nas djece je uvijek bio najvažniji, bez obzira na uvjete.
divim im se kako su nas odgojili.

ali osjećam se nespremnom za ovaj svijet. moj se život promijenio otkad sam krenula u vrtić. u školi mi je bilo još gore, a danas imam problema u poslovnim kontaktima.
imam osjećaj da su me u školi htjeli priviknuti na nepravedan i okrutan svijet bez milosti.
čini mi se da su djeca koja su u obitelji imala drugačiji odgoj od mog, imala manje problema u školi. ja nisam automatski prihvaćala autoritete, nisam bila komunikativna (osim sa odabranima, nakon dužeg vremena upoznavanja), nisam prihvaćala nepravdu.

iako smo rasli svi zajedno, svaki od moje braće je drugačiji i ima skroz druge interese koji su opet jako daleko od interesa mojih roditelja.
veliko mi je bogatstvo da smo složni iako smo toliko različiti - moji roditelji to u svom djetinjstvu nisu imali i zato su sve gradili od početka.
kao mnogi od vas. i zato vas

[Luna Rocco]

zanimljivo pitanje, felix. mada cu ti ja odgovoriti iz drugog ugla: kako je na mene uticao AP-odgoj?

I ja ću ti odgovoriti iz drugog kuta:
Prepuna sam samopouzdanja, vrlo sigurna u interakciji s drugim ljudima, znam se izboriti za sebe, ali isto tako nisam sebično đubre i jako volim pomoći drugima. Nikad ne tražim neku korist. Obožavam se maziti i volim maziti druge (MD uživa kao malo prase , a vjerujem da ni Kalebu nije mrsko, ne buni se), izražavam osjećaje bez problema i prilično sam vedra osoba.

ALI.

Mislim da su moji malkice pretjerali s tim osjećajem sigurnosti i zaštite koji su mi pružali. Pitate se kako to može biti loše? E, pa ja sam u djetinjstvu vjerovala kako je cijeli svijet predivan i kako su svi ljudi predivni. Bila sam naivna kao Zvončica i dugo odbijala vjerovati da netko može imati loše namjere. Mislila sam da živim na jednom toplom i ljubavlju ispunjenom mjestu, tj. projicirala sam svoju obitelj na cijeli svijet.

A onda je došao šok u obliku puberteta/odrastanja i počela sam se susretati s patnjom, nepravdom, boli, tugom... Mislim da je taj šok uvelike doprinjeo mojim mnogobrojnim strahovima (najizraženiji je onaj od smrti, ali i od gubitka bližnjih i još puno drugih strahova) i još nisam načistu kako odgojiti dijete tako da se osjeća 100% sigurno, a da mu se ne dogodi to što se dogodilo meni. Valjda imam peh što sam hipersenzibilna...

[ivarica]

dosli smo do prilicno depresivne misli za nas mlade roditelje:
sto god napravili, roditelji te s**bu.
a jos depresivnije je da su svi to radili u najboljoj namjeri :/

[kukica]

i ja sam preslikala svoju obitelj na cijeli svijet. i još to radim
isto sam hipersenzibilna. i perfekcionist - to je još veći problem.
nisu me štitili od patnje, nepravde, boli i tuge. tema smrt se nikad nije izbjegavala. učili su me da se protiv nepravde treba boriti i da se ne smije prihvaćati kao nešto normalno.

ne bojim se smrti, ali se bojim telefona

[kukica]

dosli smo do prilicno depresivne misli za nas mlade roditelje:
sto god napravili, roditelji te s**bu.
a jos depresivnije je da su svi to radili u najboljoj namjeri :/

ne znam baš da li je to tak depresivno. ne ovisi baš sve o roditeljima.

[mendula]

sto god napravili, roditelji te s**bu.
a jos depresivnije je da su svi to radili u najboljoj namjeri

Eeee, da.
Bolje da to što ranije spoznamo (ko Luna - bebe PLAČU)
Znam da ćemo se svejedno truditi da loših posljedica bude što manje.

[Anita-AZ]

Taj silan bunt u meni je godinama malo splasnuo i počinjem raditi neke dobre stvari za sebe i obitelj, zato jer znam da su dobre i da ih do sad nisam radila zato jer sam bila preplavljena osjećajem da ću biti ista mama i baka, red frikuše, ako recimo budem držala kuću urednom i čistom...
Godinama sam bila užasna zmazanka i nisam si htjela priznati da me to zapravo smeta, stalno sam se uvjeravala da mi je baš cool živjet u svinjcu, jer ako bi pospremila i očistila sve, osjećala sam da sam izdala samu sebe, neki glasić mi je govorio: kukavico, pobijedile su te, vidiš da si ista kao one
Suludo, suludo...tek u zadnje vrijeme se značajnije popravljam po tom pitanju jer sam konačno raskrstila s tim smiješnim, djetinjastim inatom i počela čistiti i spremati iz vlastite potrebe i gušta...ali koliko godina mi je trebalo za taj pomak!

Ista stvar je sa mnom bila! Gorespomenuti inat i jos jedan drugi inat je takoder bio kad bi se pokazala i najmanja naznaka patrijarhalnosti u mom muzu... tu bi digla svoj oklop i krenula s macevanjem! To sam radila prvih par godina braka! Da sam "dobila" nekog tko me manje postuje, jos uvijek bi bila bracna ratnica Xena.

Sad uzivam biti predivna zena prema njemu. Pospremala sad bi, ali su mi druge stvari vaznije... radije nekom platim ili zajednicki spremamo na neki zabavan nacin jednom tjedno.
Ipak.... kad previse radim po kuci znam se na kraju dana osjecati turbo ponizeno. Izgleda da to jos ipak nisam rjesila u sebi.

Ovo s novcem je ista stvar takoder!

Cure moje... kad citam sve ovo dogada se nesto lijepo u meni! Neke se stvari same od sebe otapaju jer vidim da su njihove pogreske sablonske a ne nesto sto bi trebala shvatiti osobno i to me na neki nacin lijeci! Hvala vam!

____________________________________

A vi cure iz AP obitelji! Ja ne mislim da one od vas koje osjecaju nesigurnost ili iznenadenja u pubertetu, to dozivljavaju kao rezultat tog odgoja! Nesto je jednostavno vrsta osobnosti, nesto je ono sto se dogada i drugima ali mozda nisu dovoljno otvoreni da to pokazu (sebi ili drugima)...

Mi svoju kcerkicu odgajamo punom ljubavlju, ali toliko puno razgovaramo o svemu (ustvari nemamo izbor, ona pita...) da se nece iznenaditi pretjerano puno radi toga sto je okruzena ljubavlju. Ali da, sjecam se njenog iznenadenja u vrticu na bezrazlozno napadanje djevojcica na nju... nije to razumjela. Sad kuzi da su neka djeca takva i to ne svaki dan i cak ima i prejaku zastitu... sad mi je zao radi te zastite jer je sad preborbena da je opet ne povrijede i "da ne bude slaba kao sto je bila u vrticu".... ovo pod navodnicima ona sama govori. Cesto razgovaram s njom da joj vratim onu nevinost i bezuvjetnu dobrotu... ali bas i ne ide! Sa samo nekom djecom je takva...ali tko ju je jednom povrijedio, skepticna je. :/ Sad, da li je to dobro ili nije?

S druge strane ja nisam iz AP obitelji.. a uvijek sam nevino vjerovala ljudima i jos uvijek to cinim, zavolim prelako, prejako kad mi netko "sjedne" kako bi Luna rekla.. i ta mi se osoba tesko izvlaci iz zivota cak i kad nije ok prema meni. Blesavo moje srce. Naravno da se naljutim i pobunim... ali jos uvijek volim i to onako da me skaklja i grije oko srca.

Htjela bi samo pitati nesto.. da li je zaista svaki odgoj s vise ljubavi i popustanja AP?

________________________________________________

Ispricavam se na zbrckanosti, pisem u nekoliko komada i stalno sam prekidana...

[ivarica]

Htjela bi samo pitati nesto.. da li je zaista svaki odgoj s vise ljubavi i popustanja AP?

naravno da nije.
ali izgleda da je pred tridesetak i khm godina tesko bilo naci i ovaj prvi. :/

[kukica]

kaj bi trebalo biti popuštanje, ne kužim pitanje?

[leonisa]

zanimljivo pitanje, felix. mada cu ti ja odgovoriti iz drugog ugla: kako je na mene uticao AP-odgoj?

I ja ću ti odgovoriti iz drugog kuta:
Prepuna sam samopouzdanja, vrlo sigurna u interakciji s drugim ljudima, znam se izboriti za sebe, ali isto tako nisam sebično đubre i jako volim pomoći drugima. Nikad ne tražim neku korist. Obožavam se maziti i volim maziti druge (MD uživa kao malo prase , a vjerujem da ni Kalebu nije mrsko, ne buni se), izražavam osjećaje bez problema i prilično sam vedra osoba.

ALI.

Mislim da su moji malkice pretjerali s tim osjećajem sigurnosti i zaštite koji su mi pružali. Pitate se kako to može biti loše? E, pa ja sam u djetinjstvu vjerovala kako je cijeli svijet predivan i kako su svi ljudi predivni. Bila sam naivna kao Zvončica i dugo odbijala vjerovati da netko može imati loše namjere. Mislila sam da živim na jednom toplom i ljubavlju ispunjenom mjestu, tj. projicirala sam svoju obitelj na cijeli svijet.

A onda je došao šok u obliku puberteta/odrastanja i počela sam se susretati s patnjom, nepravdom, boli, tugom... Mislim da je taj šok uvelike doprinjeo mojim mnogobrojnim strahovima (najizraženiji je onaj od smrti, ali i od gubitka bližnjih i još puno drugih strahova) i još nisam načistu kako odgojiti dijete tako da se osjeća 100% sigurno, a da mu se ne dogodi to što se dogodilo meni. Valjda imam peh što sam hipersenzibilna...

popisujem u potpunosti. iako moj odgoj od strane starog je bio dosta strog i zatvoren. no tu je uvijek bila mamina uloga posrednika koja je izgladila stvari (no to je za nju bio jako velik teret i uzasno ju je iscrpljivalo) i u doba puberteta bili smo najudaljeniji..

dodala bi jos na Lunin post da sam se cesto razocarala u ljude kad sam shvatila da ne gledaju svi na svijet kao ja, znala sam cesto "popusiti" jer sam bila "naivna", no ni nakon toga mi nije bilo tesko davati sebe u vecoj kolicini no sto bi drugi davali sebe meni. to je cesto rezultiralo time da sam sebe stavila u drugi plan, zapostavila se i da su mi drugi bili preci od sebe same...

sto se tice strahova, ja ih nemam u takvom kontekstu, vise ima boli. par godina sam bojkotirala gledanje dnevnika jer bi se nakon svakog rasplakala- potonuo trajekt sa 100 putnika, srusio se avion djece, nestalo selo u potresu...(a di su lijepe vijesti??) bas ono sto je Luna napisala- hipersenzibilna. to bi rezultiralo time da bi znala podici stit oko sebe i biti taf uan.

zakljucak- koliko imalo sve to prednosti i mana, ja se osjecam zadovoljno i sretno a mislim da je to najbitnije i htjela bi da se tako Lea osjeca kad postane "samostalna i zrea osoba".

[Anita-AZ]

Ma pokusavam skuziti jeli moj muz bio pod AP odgojem... On i brat su mogli raditi apsolutno sve sto su htjeli. Roditelji nisu puno razgovarali s njima (turbo premalo), niti ih nesto puno grlili (ali to je kao normalno za decke), ali su ih prihvacali kao osobe, nisu ih pritiskali sto studiraju po 7,8 godina, ponosno prihvatili i hvalili se njihovim dostignucima (i jos uvijek).... zivjeli sretni u malom stanu s puno buke, muzike i smijeha... ne znam. Je li to to?

Uglavnom, popustanje je suprotno od stege. Druga strana krajnosti... ali mi se cini da je moj muz "zdraviji" od mene koji je bio pod tom kako bi se reklo Metodom 2. (Metoda 1 je moja), Metoda 3. AP.

[kloklo]

Nije ljubav ako djete pustiš da radi sve što želi jer se prečesto dogodi da odraste u osobu bez ikakve samodiscipline i osjećaja odgovornosti, a kao takva teško funkcionira i ne voli sama sebe zbog toga, a teško, je jako teško mijenjati se kad si odrasla osoba...

Starci jednostavnu uštede puno muke i truda svojoj djeci kad ih na vrijeme i s puno ljubavi nauče ono što moraju znati da bi bili kompletni ljudi...
Naravno da se djeca i pobune kad ih pokušavaš naučiti odgovornosti ali ako to radiš na pravi način osjećat će da je tvoja motivacija dobra i ispravna a ne puko pokazivanje autoriteta i prihvatit će lekciju sretna jer znaju da je iza nje prava ljubav i brižnost

[BusyBee]

sto god napravili, roditelji te s**bu.
a jos depresivnije je da su svi to radili u najboljoj namjeri

Ovo cak i moja mama tvrdi.

[kloklo]

Put u pakao popločen je najboljim namjerama, a

[kukica]

a ja vjerujem da kolko god roditelji fulali, sve može biti dobro
ovo suprotno mi zvuči kao izgovor

[kloklo]

Nravno da nema tak nečeg kao što je savršeni roditelj, svi ćemo skiksati malo ovako ili onako, ali velika je razlika u tome kiksamo li tako da dijete okrižimo s toliko ljubavi da ono misli da su baš svi ljudi dobri ili da ga okružimo s toliko emocionalne hladnoće s ciljem recimo da ga očvrsnemo, a što je u vrijednosnom sustavu nekih roditelja na visokom položaju pa da postane frižider koji se nije u stanju ni maloj bebi nasmijati

[kukica]

Nravno da nema tak nečeg kao što je savršeni roditelj, svi ćemo skiksati malo ovako ili onako, ali velika je razlika u tome kiksamo li tako da dijete okrižimo s toliko ljubavi da ono misli da su baš svi ljudi dobri ili da ga okružimo s toliko emocionalne hladnoće s ciljem recimo da ga očvrsnemo, a što je u vrijednosnom sustavu nekih roditelja na visokom položaju pa da postane frižider koji se nije u stanju ni maloj bebi nasmijati

slažem se.

[Anita-AZ]

a ja vjerujem da kolko god roditelji fulali, sve može biti dobro
ovo suprotno mi zvuči kao izgovor

I ja ovako mislim!

A sto se tice nase s___anosti.... tko ustvari zna sto je uzrok? Mozda je covjek jednostavno takvo nesavrseno bice koje trazi uzrok svoje nesavrsenosti u svima i svemu oko sebe, a ustvari nitko nije niti kriv niti odgovoran... osim za max 20% intenziviranja u jednom ili drugom smjeru (plus ili minus)... Tko zna koji su sve elementi bitni za izgradju odredene osobnosti? I koliki je udio urodene osobnosti vec u maloj bebi (kao sto imamo priliku vidjeti-velik!)..

Roditelji su tu da vole i podrzavaju i usmjeravaju djecu.... naprosto trebaju samo zalijevati sjeme u kojemu je ionako vec sve. Promatrati da li to sjeme treba puno ili malo vode, navecer ili ujutro, odjednom puno ili vise puta po malo, da li mu sunce smeta ili godi....
Jer mislim da ljubav otapa apsolutno sve pogreske! Mozda da smo od istih "zlocestih" roditelja jaako voljeni i prihvacani, da im ne bi zamjerili njihovih milijun sitnih i manje sitnih pogresaka, vec bi vidjeli samo ono dobro.
Za sada mi je to jedini zakljucak. Mozda smo ipak bacili prevelik teret na svoje roditelje. Mozda nas nije svijet toliko oblikovao koliko mislimo...

[Vishnja]

a ja vjerujem da kolko god roditelji fulali, sve može biti dobro
ovo suprotno mi zvuči kao izgovor

I ja ovako mislim!

A sto se tice nase s___anosti.... tko ustvari zna sto je uzrok? Mozda je covjek jednostavno takvo nesavrseno bice koje trazi uzrok svoje nesavrsenosti u svima i svemu oko sebe, a ustvari nitko nije niti kriv niti odgovoran... osim za max 20% intenziviranja u jednom ili drugom smjeru (plus ili minus)... Tko zna koji su sve elementi bitni za izgradju odredene osobnosti? I koliki je udio urodene osobnosti vec u maloj bebi (kao sto imamo priliku vidjeti-velik!)..

Roditelji su tu da vole i podrzavaju i usmjeravaju djecu.... naprosto trebaju samo zalijevati sjeme u kojemu je ionako vec sve. Promatrati da li to sjeme treba puno ili malo vode, navecer ili ujutro, odjednom puno ili vise puta po malo, da li mu sunce smeta ili godi....
Jer mislim da ljubav otapa apsolutno sve pogreske! Mozda da smo od istih "zlocestih" roditelja jaako voljeni i prihvacani, da im ne bi zamjerili njihovih milijun sitnih i manje sitnih pogresaka, vec bi vidjeli samo ono dobro.
Za sada mi je to jedini zakljucak. Mozda smo ipak bacili prevelik teret na svoje roditelje. Mozda nas nije svijet toliko oblikovao koliko mislimo...

i ja mislim ovako nekako. osim toga, isuvise je drugih podsticaja, lepih i ruznih iskustava koja nas oblikuju, a da nisu poreklom od nasih roditelja. tako da cemo tesko objasniti bas sve uz pomoc AP-a (ili ne AP-a).