tko je od nas bio odgajan po AP-u?

[lucky day]

... ili barem priblizno tome :/

nabrijavam se na juula (jedva cekam da ga kupim sad kad dodjem u hr) i razmisljam nesto intezivnije o utjecaju nacina na koji sam bila odgajana sa nacinom na koji to djeluje na luku...

dojena sam samo 6mjeseci jer je mama ostala trudna (u to doba-'dojenje u trudnoci',sto je to?)... i nadohrana je pocela vec negdje sa tri mj...

spavala sam s roditeljima u sobi ali ne u krevetu ('strah od gnjecenja')... do trece-cetvrte godine ('sreca' sto su bili pre siromasni da unajme veci stan prije nego su kupili kucu)... svako jutro s njima mazenje u krevetu...dok se nisu rastali... ali ponekad smo se svi cetvero(brat,jairoditelji) znali nagurati u krevet i spavati zajedno cijelu noc cak i kad smo dobili kucu...

puno su me nosili...tj.nenosenje i 'ucenje na ruke' mama nikad nije cula do dobronamjernih savjeta koji su slucajni prolaznici znali meni s lukom dobacivati... ne moze se nacuditi tome... opcenito, grljenje i tjelesni dodir je u nasoj obitelji bio i ostao vrlo uobicajen... cak i dan danas znamo zajedno lecinakaucu dnevnom boravku i zagrliti se i gledati tv i usput pricati...posebno mi je to bilo lijepo u trudnoci... brat nema potrebu od negdje svojih ranih dvadesetih...
cry-out nisu radili (mislim da tu imam srecu jer mama kaze da sam bila izuzetno 'dobra')... mama mi kaze da me je par puta lupila po guzi ali se ja toga ne sjecam (jednog,doslovce dodira poguzi se mutno sjecam i mama kaze da je to bio poslijednji).... brata je,s druges trane, tukla...

ostatak djetinjstva mi je uglavnom u jako pozitivnom sjecanju...ponajvise zbog vrlo tople atmosfere (cak i kad su se roditelji rastali i mama kaze da je bila jako 'losa' tada i cak na tabletama za smirenje)...

najteze stvari u nasem odnosu dogodile su se za vrijeme mog puberteta...i to vise pred kraj... mislim da je to vezano uz cinjenicu sto je njoj stvarno bilo tesko i josuvijek joj je prihvatiti cinjenicu da odrastamo ali i da ona ostaje sama... tu pridonosi,mislim,sto se nikad nije ponovo udala... a ja joj ne mogu puno pmoci... gorcina iz tih sukoba se jos provlaci izmedju nas ali znam da NISTA ne moze nas odnos dovesti u pitanje...
iz onoga stosamnapisala moze se vidjeti da je to daleko od ap-a ali onaj duh povezanosti i osluskivanja mojih potreba definitvino prepoznajem u nasem odnosu kao dominantan...
jako bi zeljela da luka osjeca ovo sto i ja kad odraste....
mislim da ce mi teze od porgesaka koje sam uvidjela da je radila samnom biti ustvari teze prenijeti njezin talent za pozitivnu atmosferu kad je jako tesko...talent za humor i valjanje od smijeha na obicne gluposti... opustenost prije svega...
jer ja sam puno ozbiljnija i racionalnija od nje...

citajuci kako su neki forumasi imali tesko djetinjstvo u emotivnom smislu cini mi se laksim (mozda grijesim) sto su,da bi bili dobri roditelji svojoj djeci, morali napraviti tezak rez nakon suocavanja sa svojm prosloscu i okrenuti novu stranicu te se ponovno izgraditi... nego meni koja svoje djetinjstvo vidim kao izuzetno inspirativno...dok sam istovremeno svjesna zamki koje ta topla povezanost izmedju nas nosi za osvjestavanje gresaka te pokusaj da ih ne prenesem u svoj odnos s lukom...

nadam se da se moze skuziti o cemu pisem iako je naslov prilicno jasan ali ono sto on znaci nije lako prenijeti... eto,nadam se da necu ostati neshvacena jer mi se cini da svi puno promisljamo o tome...ali me bas zanima kako je sa roditeljima koji jesu/pokusavaju biti ap...

[Vishnja]

da, jesam i to u potpunosti. doduse, odrasla sam samo sa mamom (i bakom), ali sam do 10. godine spavala sa mamom u krevetu, puno su me nosili, mazili i od pocetka tretirali kao ravnopravno bice. batine nikad nisam dobila, kazu da sam bila od one dece kojoj se moze sve objasniti sa lakocom. kasnije, u pubertetu u mami sam imala oslonac i podrsku za svaki problem i razumevanje za svaku vrstu razgovora.
sve dobro u svom karakteru mislim da dugujem takvom vaspitanju i to je ono sto sa lakocom prenosim na svoju decu.
moja licna nesigurnost potekla je , cini mi se, od nedostatka oca u ranom detinjstvu. to sam posle nekako prevazisla, ali mi je ostala izvesna krutost u ophodjenju prema deci i potreba za kontrolom na koje bas i nisam bila ponosna u proslosti. neprekidnim radom na sebi prevazisla sam i dalje prevazilazim svoje greske.
a mami, koje vise nema, ostacu vecno zahvalna na toplini, postovanju, vedrini i ljubavi koju mi je pruzila toliko da je i ja sada neograniceno imam za svoje andjele.

[Natasa30]

Odgajana sam metodom siba cuda cini, batina je iz raja izasla i shebana sam do daske i iz tog razloga pratim i radim sve suprotno od moje mame i ucim djecu necem skroz drugacijem. Iskreno vjerujem da je AP prava stvar i pravi nacin odgajanja.

[saška]

Ne, definitivno. Doduše spavali smo u zajedničkom krevetu i dosta sam nošena, ali mislim da je to sve ipak daleko o ap-a pogotovo na emocionalnoj razini.

[spooky]

Odgajana sam metodom siba cuda cini, batina je iz raja izasla i shebana sam do daske i iz tog razloga pratim i radim sve suprotno od moje mame i ucim djecu necem skroz drugacijem. Iskreno vjerujem da je AP prava stvar i pravi nacin odgajanja.

Ja se nekih batina još uvijek sjetim i sva se naježim.

[Bomballurina]

A što se dojenja tiče.....
Recept za novorođenče: preprži se brašno, zalije kravljim mlijekom i na kraju nakapa limuna, tzv. zakiseljeno mlijeko.
Nije ni čudo da sam debela :/

[white_musk]

Odgajana sam metodom siba cuda cini, batina je iz raja izasla i shebana sam do daske i iz tog razloga pratim i radim sve suprotno od moje mame i ucim djecu necem skroz drugacijem. Iskreno vjerujem da je AP prava stvar i pravi nacin odgajanja.

kod mene je identična situacija

[mommy_plesačica]

Neću u detalje, ali moj odgoj je bio daleko od AP-a. Zbog toga godinama uopće nisam htjela dijete, a kad sam napokon odlučila roditi, znala sam da moje dijete neće imati takvo djetinjstvo.

[Luna Rocco]

Evo, ja sam sretno dijete.

Nisam baš nešto dojena (samo 3 mjeseca), a co-sleeping je bio kad bih im skočila u krevet, no mažena sam, pažena i uvijek sam se osjećala voljenom i važnom, nikad me nisu udarili niti ponižavali (jasno se sjećam da bi se kao mala uvijek rasplakala kad bih čula kako mojoj dobroj prijateljici mama govori "Kozo" i "Glupačo") i danas imam iznimno zdrav odnos s njima. Baš mi je drago da su oni moji mama i tata

[mina]

Ja sam duuugo (dvoznamenkasti broj) spavala s nekim od obitelji u krevetu (obično bakom) i nikad nisam spavala u kinderbetu i nikad nisam imala dudu varalicu. Moje cure obje spavaju sa mnom/nama u krevetu, Stella kad je htjela spavala je u kinderbetu, sad neće pa je opet s nama, Mia još nikad nije bila u kinderbetu.

Moja baka oduvijek govori da se djeci treba objašnjavati i da se djeci nikad, ali nikad ne smije lagati. Ja isto sve objašnjavam i nikad ne lažem i ne plašim vukovima i babarogama.

Nisu me tukli- ni ja ne tučem. Kad bi me izludila pokušavala sam neki blaži oblik time-outa, nisam ju ostavljala samu da plače, ali bi otišla u sobu, sjediti na krevetu i ja bi joj objašnjavala, a usput bi ona popila sokić. Odkad ste me zašpotali opet samo objašnjavam bez kazne-sjedenja na krevetu
Ima jedna meni smješna priča o tome kako me mama išla istuči. Ja vrištala i ušla baka u sobu... ja pokrivena poplunom (valjda se igrala skrivača) i vrištim od smijeha jer mama "tuče" jastuke...

Dojena nisam baš nešto (iako je mama imala mlijeka ko u priči i nije znala kud bi s njim, pedijatar je rekao da sam gladna i trebam jaču hranu jer je mlijeko nekvalitetno i vodeno...). Ja sam srećom naišla na Rodu pa je Stella dojila dok nije sama rekla da neće više (samo 19 mj), a Mia je zasad isključivo dojena beba pa vidjet ćemo do kad će ona htjet

Recept za novorođenče: preprži se brašno, zalije kravljim mlijekom i na kraju nakapa limuna, tzv. zakiseljeno mlijeko.
Nije ni čudo da sam debela

Potpisujem, isti recept, a ja 20kg viška (dobro, nakon 2 trudnoće, prije trudnoće je bilo 2-3 kg viška, ko dijete sam bila normalna, nikad mršava, ali ni predebela)

[tanja_b]

Hm, ja sam dojena do 11 mjeseci, a onda sam odjednom bila prevelika za tako nešto (tako se onda savjetovalo), dohrana se započinjala s 2 mjeseca, i tako je bilo u modi i svi su tako radili.
Spavala sam s roditeljima u sobi (ne u krevetu) dosta dugo, vjerojatno i zato što nismo imali više prostora.
Koliko su me nosili, ne znam. Nisam nikad pitala. Mislim, zapravo, da je moja mama bila po idejama dosta bliska AP-u, ali je previše slušala savjete drugih.
Tukli me nisu nikad (osim koji put po turu u afektu, toga se i ne sjećam s nelagodom), ni vrijeđali. Puno smo razgovarali, naročito s mamom (tata je uvijek bio previše posvećen poslu, i premalo doma i to mu zamjeram i dan-danas, ali valjda je takav bio trend).
Ali najviše cijenim što se moje mišljenje uvijek uzimalo u obzir (za rano djetinjstvo ne znam, ali u školskoj dobi sigurno), nisu me prisiljavali ni na što, a opet su mi davali podršku i "gurali" me u poželjnom smjeru kad sama nisam znala što bih... i uvijek se naglašavalo da je moj uspjeh MOJ, a ne roditeljska zasluga, i zbog toga mi je jako, jako drago. I rekla bih da je to važnije od duljine dojenja ili zajedničkog spavanja.
Danas, kad se sjetim nekih situacija, stvarno im se divim kako su ih riješili.

[anchi]

Baš sam neki dan pričala sa MM na tu temu. Ja imam sestru i nas dvije smo odgajane potpuno drugačije. Ja sam rođena kad je mama još bila studentica. Nažalost, tada dojenje nije bilo u 'modi' pa sam kratko dojena, ali su me nosali, mazili, spavala sam s njima u krevetu koliko i kada sam htjela (čini mi se negdje do 6. godine). Tu i tamo sam dobila koju pljusku (glupi stari način odgoja) i to mi je najružniji dio djetinjstva. Točno se sjećam osjećaja poniženosti i razočaranosti i mislim da ću ga se sjećati zauvijek . Ipak sam s roditeljima ostala dosta bliska. Moja sestra je potpuno druga priča. Rođena je 6 godina poslije mene i odgajana svakako samo ne na AP način. Kratko je dojena, od prvog dana spava sama u kindiću, nije nošena i mažena (predraga cry it out metoda ), šamarčina ko' u priči (ona je 'teški karakter', a imala je oko godinu dana), išla je u vrtić kod časnih sestara već sa 9 mj. (tu roditelji nisu mogli ništa jer je moja baka nije htjela čuvati, a mama se morala vratiti na posao), ma groznoooo...
Rezultat: ona je potpuno otuđena od njih, ne osjeća ih, gleda svoja posla, a djetinjstva se sjeća sa suzama u očima... Pa zar joj se može zamjeriti? :/

Poučena iskustvom odlučila sam da moja djeca to neće doživjeti. I ja i MM smo apsolutno složni.

[Lindsay]

Kod mene ni A ni P od AP-a (možda ih i ne bih trebala suditi jer ni oni nisu rasli u okruženju punom ljubavi). Ali hvala dragom Bogu da sam ja drugačije pameti i svijesti i da sam debelo iznad odgoja u kakvom sam ja rasla. Čitajući sad Juula vidim da sam bila od one djece koja se nisu dala 'pokoriti' ali zato je tu bila batina iz raja. Zahvaljujući takvoj naravi, ovom forumu i općenito puno višom svijesti o vrijednosti ljudskog bića moja će djeca pamtiti dobre roditelje i nadam se rasti bez loših sjećanja na djetinjstvo. Molim samo Boga da mi da uvijek bistar um i dobre živce da kad i pop... odem sa strane i ohladim se.

[kloklo]

Meme su odgojili baka i deda, dok su mama i tata svake godine obećavali da će se iduće godine vratiti iz Njemačke, samo da zarade još malo novaca

Ne znam tko je od njih četvero bio lošiji odgajatelj i svog djetinjstva i mladosti se sjećam kao izrazito mučnog razdoblja ispunjenog jedino potrebom da svima njima dokažem da sam "dobra curica, zahvalna za sve žrtve koje oni zbog mene rade" :/
Dan danas me pere filing da svačiju ljubav i naklonost moram teško zaraditi i dobro se pomučiti za nju, a svačiju uslugu vratiti deseterostruko inače ću ispasti nezahvalna, i na jedvite jade se pokušavam iskoprcati iz takvog obrasca ponašanja...

Ali, kao i druge cure ovdje osvjestila sam najveći dio svojih problema i za sad idem u dobrom smjeru, pa sam prilično sigurna da će Leona jednom na ovakvo topicu pisati da ima ok mamu, malo dosadnjikavu i da je stalno grli i gnjavi, ali u osnovi nelošu

[Njojza]

Vrlo malo dojena jer smo brat i ja predugo bili u inkubatoru...
Nisam spavala s roditeljima, dohrana pocela s 3 mjeseca.
Batine smo dobijali kako kad. djetinjstvom se ne bih bas pohvalila.
Dakle, nema APa na vidiku.
No ne krivim svoje roditelje ni za sta jer sam sigurna da su postupali najbolje kako su znali.
I zaista bih zelila da moje dijete sutra za mene kaze isto ovako...(ako napravim koju gresku a hocu sigurno)

Farisa odgajam tako da odgovaram na njegove potrebe maksimalno. A to sam radila i prije nego sam cula da se to zove AP.
Odgajam i MMa no to mi ide malo teze
Valjda ce se trud isplatiti

[vitekova mamuška]

Dojena 3 mjeseca, onda su zaključili da sam gladna i prešli na adaptirano
Spavala s njima u sobi, nekad u krevetu, do nekih 7 godina.
Tata patrijahalni Dalmatinac. Istukao me 2 puta u životu, i to šibom, ali ni dan danas ne mogu vjerovati zbog kojih razloga: prvi put jer sam se našminkala maminim ružem za usne pokušavajući biti klaun, a drugi put jer sam skupljala stari papir po kućama (neće moja kći prositi po kućama i sramotiti me) :/ U pubertetu smo godinama imali tata i ja probleme, koji se nikad neće moći ublažiti ili popraviti (to pokazuje npr. činjenica da ga nikad nemam potrebu zagrliti ili poljubiti, a kad to trebam napraviti, osjećam se loše). Evo opis situacija kakvih je bilo barem 2 puta tjedno tijekom 5 godina: ja nešto pogriješim, krivo kažem, pokvarim špinu, zakasnim kući,... bilo što..., onda slijedi inkvizicija: ja sjedim, on sjedi, mama sjedi, on viče i gleda me kao da će me ubiti, dvosatno izazivanje krivnje, omalovažavanje, optuživanje i sl., ako mama progovori, bijes prelazi na nju jer što ona mene ima braniti, nas dvije smo se urotile protiv njega blabla. Ja ne smijem progovoriti jer sve što kažem je krivo, ne smijem plakati, ne smijem šutiti. Nakon dva sata demonstrativno ode u sobu bijesan, ja moram otići i poljubiti ga i kazati da mi je žao
Danas: borim se s fazama depresije, imam golem osjećaj krivnje u sebi, popriličnu količinu ljutnje i bijesa, manjak samosvijesti i samopouzdanja. Eto...ako netko i dalje misli da su iskazivanje moći i autoritativnost, odlike dobrog odgoja, a AP nije...

[leonisa]

nisam dojena, zbog doktora i maminih prsa ostali smo 10 dana u petrovoj. "pregorili su joj putevi" i prosla je pakao (rekla je da je porod bio macji kasalj naspremo ovoga, a imala je tezak porod) pokusavajuci izvuci iz sebe kap mlijeka. kolica nisu imali, samo kosaru i nosiljku i u maminom narucju sam prosla pola zagreba. spavala sam s njima u sobi do 4,5god. u pocetku u kinderbetu (strah od gnjecenja), ali kad sam bila malo "veca" s njima. nakon toga do puberteta smo nas 4 spavali u jednoj sobi koja je imala siber vrata, ali se nisu nikad zatvarala. cesto sam znala s njima spavat, a s mamom....uuuu i ko velika! mazenje..i danas! najkriticnije je bilo u pubertetu. nije bilo AP ali mislim da su napravili odlican posao. znam greske i pokusavam ih ja ne ciniti. mislim da imamo odlican odnos. obozavam ih

[korason]

Odgajana sam metodom siba cuda cini, batina je iz raja izasla i shebana sam do daske i iz tog razloga pratim i radim sve suprotno od moje mame i ucim djecu necem skroz drugacijem. Iskreno vjerujem da je AP prava stvar i pravi nacin odgajanja.

Tako i ja... i, da dodam, imala sam isti menu kao Bombalurina, specijaliteti od przenog brasna... ipak su to bile sedamdeste, valjalo je vodit racuna o twigy liniji, dojenje je bilo naprosto out...

[Ineska]

Nisam dojena (mama nije imala mlijeka)
Do treće godine živjela s bakom i didom. Tata je plovio a mama bila s njim (jer ipak sam im se ja zalomila a oni su bili još tako mladi - 20 godina )
Spavala sam u istoj sobi s bakom i didom, bila sam mažena ne previše a ne ni premalo...
S mamom i tatom počela živjeti od 3 godine, krenula u vrtić s 4, i iz tog razdoblja se sjećam batina koje sam dobivala od tate i mojih novih imena - zvala sam se "idiotkinjo", "glupačo", "kravo" i "kozo"...
Mama me je branila ali ne dovoljno, sada kad sam ja mama vidim koliko je slaba bila...

Dakle sve samo ne AP.

[Anita-AZ]

Citam vas i ne shvacam zasto se ja ne sjecam tih ranih godina! Sjecam se od 6.te nadalje...

Sjecam se straha od tate... pa cak i kad sam pala s bicikla i plutala u krvi (cm do smrti... doslovno!) a svi su mi prijatelji pobjegli od soka, pa me neki covjek (jos uvijek ne znam tko je on i nitko ga ne zna...) odveo susjedu da me susjed odvede u dom zdravlja... tamo je dosla mama i plakala kad mi je vidjela zamotanu glavu i dok su me vozili u hitnoj, ja sam je samo gledala i pitala: "Mama, sto ce mi reci tata? Hocu li dobiti batine?"

Nisu me cesto tukli, ustvari rijetko!.. ali moj stari kad bi se naljutio bilo bi to toliko strasno i osjecala bi se toliko ugrozeno da nisu ni morali. Mama mi je bila divna i uvijek sam je iznimno voljela. Ona bi mogla biti AP roditelj.. da je imala AP muza... Do 13.godine kad mi se dogodilo nesto za sto mi je trebala podrska, a nisam je dobila zato sto bi to znacilo da moja mama mora pred drugima stati na moju stranu a to naravno nije mogla, jer su drugi uvijek bili bitniji. Sto sam bila starija, to su me manje voljeli.

Tata se trudio prihvatiti moju osobnost. Sjecam se kako mi je kupio gitaru i to je bilo divno! To mu nikad necu zaboraviti... ali kad je shvatio za koju godinu da Anita jednog dana misli ozbiljno s tom gitarom... tu su krenuli ozbiljni otpori jer se od umjetnosti ne moze zivjeti i oko toga smo se toliko svadjali da su se godine vrtile oko toga. Ali zar sam zaista tako mlada morala razmisljati od cega cu zivjeti? Cega su se bojali? Da cu im biti na grbaci predugo? Novac.. novac... i onda se ljudi cude zasto ga na neki nacin "mrzim"...

Moji starci su totalno kiksali... ali ne zato sto nisu imali srce, vec zato sto su oboje dosli iz obitelji bez ljubavi. Sto je moj djed tati radio necu ovdje ni spomenuti.... a mamu njen tata nije prihvatio od prvog dana jer je djevojcica... voli je tek sad i ona se jos uvijek zna rasplakati kad joj on iskaze neki znak ljubavi i onda kaze kako je cijeli zivot cekala da osjeti ljubav svog tate.
Zao mi ih je. Ali zeznuli su neke vazne stvari radi kojih moja sestra i ja nemamo odnos... ona sad zivi u Washingtonu, ja tu i vise nemamo priliku ni srediti stvari, a kad me nazove i razgovara prijetvorno, dode mi da placem, a to najcesce i cinim.


Moji starci me "ponovo" vole posljednjih godina od kad se suzdrzavam da im govorim sve sto mislim i od kad sam im pokazala da svojim snom o glazbi mogu i dobro zaradivati. :/ Dan, danas se jezim na rijec "novac" radi tatinih predavanja o njemu i "teskom zivotu"... sve se uvijek vrtilo oko novca, a uvijek ga je bilo dovoljno. Ne previse, ali niti premalo!

Bilo je i lijepih trenutaka i momenata.... Ali uvijek je u svemu postojao strah od tate poput neke zavjese koja je skrivala sve ostalo.

Kao mala sam dosta vremena provela pitajuci se da li su me mozda usvojili ili u svakom slucaju nesto ne stima ili sa mnom ili sa njima jer ja sam stranac u svojoj obitelji.

Uglavnom, ja se sjecam cinjenice da svojim roditeljima nisam bila najljepse, najbolje i najpametnije dijete... kako to da nisam bila? Ne cini li nas ljubav slijepim?

::::::::::::::::::::::::::::::::::::::::::::

K vragu.. kad ovo pisem.. vidim da sam jos uvijek tuzna radi tih stvari i da sam topic iskoristila za ispoljavanje svojih trauma. Ispricavam se!

Ineska... ja sam bila "guska"....

[Natasa30]

Najbolji komentar koji mi je cijeli zivot ostao u glavi je ovo.

Mama govori mojoj sestri koja je pet godina mladja od mene:

UCI, NECES VALJDA DA IDES U TURISTICKU SKOLU KAO TVOJA SESTRA, TI MORAS U MEDICINSKU


Sestra je nakraju zavsila medicinu tj nesto medicine ali je totalni debil radi moje mame i njenih gluposti. Nesigurna, ljubomorna na sve i svasta(cak i na moju djecu), nezadovoljna do besvjesti, nezna prihvatiti ljubav a jos manje je pruziti nekom drugom.

OffT:mora da je osjetila da pricam o njoj jer me sad zove

[andrea]

Ona bi mogla biti AP roditelj.. da je imala AP muza...

i kod mene isto; ali je zato danas AP baka

[vitekova mamuška]

Sjecam se straha od tate... pa cak i kad sam pala s bicikla i plutala u krvi (cm do smrti... doslovno!) a svi su mi prijatelji pobjegli od soka, pa me neki covjek (jos uvijek ne znam tko je on i nitko ga ne zna...) odveo susjedu da me susjed odvede u dom zdravlja... tamo je dosla mama i plakala kad mi je vidjela zamotanu glavu i dok su me vozili u hitnoj, ja sam je samo gledala i pitala: "Mama, sto ce mi reci tata? Hocu li dobiti batine?"

Nisu me cesto tukli, ustvari rijetko!.. ali moj stari kad bi se naljutio bilo bi to toliko strasno i osjecala bi se toliko ugrozeno da nisu ni morali. Mama mi je bila divna i uvijek sam je iznimno voljela. Ona bi mogla biti AP roditelj.. da je imala AP muza...

Kao da mene opisuješ. Ja se još dana danas znam tako osjećati.

K vragu.. kad ovo pisem.. vidim da sam jos uvijek tuzna radi tih stvari i da sam topic iskoristila za ispoljavanje svojih trauma. Ispricavam se!

to sam i ja pomislila nakon što sam poslala svoj post

[vitekova mamuška]

Dakle, post treba ovako izgledati:

Sjecam se straha od tate... pa cak i kad sam pala s bicikla i plutala u krvi (cm do smrti... doslovno!) a svi su mi prijatelji pobjegli od soka, pa me neki covjek (jos uvijek ne znam tko je on i nitko ga ne zna...) odveo susjedu da me susjed odvede u dom zdravlja... tamo je dosla mama i plakala kad mi je vidjela zamotanu glavu i dok su me vozili u hitnoj, ja sam je samo gledala i pitala: "Mama, sto ce mi reci tata? Hocu li dobiti batine?"

Nisu me cesto tukli, ustvari rijetko!.. ali moj stari kad bi se naljutio bilo bi to toliko strasno i osjecala bi se toliko ugrozeno da nisu ni morali. Mama mi je bila divna i uvijek sam je iznimno voljela. Ona bi mogla biti AP roditelj.. da je imala AP muza...

Kao da mene opisuješ. Ja se još dana danas znam tako osjećati.

K vragu.. kad ovo pisem.. vidim da sam jos uvijek tuzna radi tih stvari i da sam topic iskoristila za ispoljavanje svojih trauma. Ispricavam se!

to sam i ja pomislila nakon što sam poslala svoj post

[Anita-AZ]

Kao da mene opisuješ. Ja se još dan danas znam tako osjećati.

Mozda zato sto je i moj otac bio patrijarhalni Dalmatinac?

[BusyBee]

Mama da, osim dojenja (moja baka ju je ubijedila da ima preslabo mlijeko).
Uvijek je bila predmetom sprdnje jer me svuda vukla sa sobom(kasnije i sestru), nije me ostavljala navecer samu kod kuce da bi oni isli na plesnjak (kao drugi u drustvu i obitelji), uvijek je kupovala prvo meni pa ako ostane, sebi. Spavala sam s njom (i tatom, kad nije radio nocnu) dok sama nisam odlucila maknuti se u svoju sobu.

Tata... hm. Iako sada jasno i glasno prizna koliko je s*anja napravio i vidim da mu je zao (iako ne bi nikad priznao) i s Emom vidi koliko je toga propustio s nama, i koliko god ja sad kuzim zasto je postupao kako je postupao (batine, vikanje, kazne... ma sve), ne mogu zaboraviti. Nas je odnos trajno narusen davno i ja nemam nikakve potrebe za poboljsanjem tog odnosa.
Moram napomenuti da mu nikad nisam nista odsutila, osobito ovako starija, od kad sam mama, nebrojeno puta smo se posvadjali "do krvi", vikali, ali polako je skuzio da ono sto ja zelim za svoje dijete i obitelj nije gluma i p*ose*avanje vec prava stvar. A to priznanje (iako nikad direktno meni izreceno) je prava pobjeda.

[marta]

Ja uopce nemam potrebu te odnose rasciscavati. Vjerojatno i samnom nesto ne valja, al u nekom trenutku su me pustili svi ti problemi i tereti iz proslosti.

Tata mi je umro, a inace je bio s.eban covjek, tocnije bi bilo reci emocionalni invalid. Kad sam to osvijestila izgubila se potreba za rasciscavanjem.

Mama se voli postavljati u poziciju zrtve i to ju nije pustilo ni sad kad je udovica, ne voli uopce otvoren razgovor i odmah place. Otprilike, ako nesto dobro radi to su njene zasluge samo i iskljucivo, a ako ne, onda su drugi krivi. I ne mozes joj nista reci, pa ni da stavi manje soli u juhu, jer je momentalno uvrijedjena.

I to je to. Life goes on.

[lucky day]

Citam vas i ne shvacam zasto se ja ne sjecam tih ranih godina! Sjecam se od 6.te nadalje...

ni ja se ne sjecam koliko sam dojena, eto ni fizickog kaznjavanja ali sam to saznala kroz razgovor s mamom... gledajuci stare slike i komentirajuci ih, pricajuci sa bakom i njenom sestrom, kumom itd. price i sjecanja su se kao puzzle slagale...
meni prvo sjecanje seze do jako rano (iz kuce u kojoj su bili podstanari) ali bas tako rano ipak ne...

i zasto bi se ispricavala zbog toga sto pises sjecanja na svoje djetinjstvo (jos pogotovo ti koja si totalna pozitiva u postovima inace pa ako ti naviru losa a ti se izgardila i izgradjujes u dobru osobu-to je u konacnici pozitivno, ne?

[Anita-AZ]

pa ako ti naviru losa a ti se izgardila i izgradjujes u dobru osobu-to je u konacnici pozitivno, ne?

Ali to je bilo tako tesko! I toliko preispitivanja i sveg... Mozda ne bi nikad bila pozitivna koliko sad jesam da nije naisao moj muz u moj zivot da me iscijeli. Nitko me nije prihvacao kakvu jesam sve dok nisam njega upoznala. On je apsolutno vjerovao u mene i bio taj koji mi naprosto nije dopustao da budem ista drugo.. a htjela sam pobjeci od same sebe da bi zadovoljila "njih" toliko puta...

A kad grijesim i kad sam najgroznija, on poput nekog mudraca gleda iznad toga i oprasta mi i pusta me da shvatim sama jer vjeruje da cu kad se smirim i sama znati svoje pogreske i ispricati se za njih.

Njega je ljubav ucinila slijepim jer ja doista nisam bila tako "lijepa" koliko je on ljepote (ne fizicke) u meni vidio, ali cini se da sam s vremenom postala!

Na neki nacin vidim da bi takvi trebali biti i roditelji da se osoba moze u potpunosti razviti.. a ja ne mogu biti tako "neuplicuci" roditelj... kad sam ja naucila da je ljubav briznost od koje te boli glava... mislim, trudim se naravno, ali ne prodje dan bez pogreske od kad je Omi malo starija...

[maria71]

Ja uopce nemam potrebu te odnose rasciscavati. Vjerojatno i samnom nesto ne valja, al u nekom trenutku su me pustili svi ti problemi i tereti iz proslosti.

Tata mi je umro, a inace je bio s.eban covjek, tocnije bi bilo reci emocionalni invalid. Kad sam to osvijestila izgubila se potreba za rasciscavanjem.

Mama se voli postavljati u poziciju zrtve i to ju nije pustilo ni sad kad je udovica, ne voli uopce otvoren razgovor i odmah place. Otprilike, ako nesto dobro radi to su njene zasluge samo i iskljucivo, a ako ne, onda su drugi krivi. I ne mozes joj nista reci, pa ni da stavi manje soli u juhu, jer je momentalno uvrijedjena.

I to je to. Life goes on.

potpis

[Frida]

Moja mama je kandidatkinja za AP: dojila me osam mjeseci, gotovo šest isključivo što je za ono doba bio SF, morala je prestati jer je bila trudna sa sekom, imala je kontrakcije i nije se usudila nastaviti. Kada je seka rođena ja više nisam znala sisati . Uvijek nas je mazila, nosala, spavali smo zajedno, razgovarale o svemu i uvažavala je i mene i seku kao osobe, od kad se sjećam.
S tatom sam isto ok, recimo da imamo prijateljski odnos, možemo satima razgovarati o muzici, nogometu, povjesti ALI oboje smo izuzetno temperamentni i tvrdoglavi, u pubertetu smo se svađali do boli. Tu i tamo smo dobile "po guzi", to su više bile packe, a morale smo fakat zabrljati da bi se to desilo, uglavnom je on bio "zadužen" za to.
Osim roditelja veliku ulogu u našem odgoju imali su nono i nona, tatini roditelji sa kojima smo živjeli, oni su nas čuvali kad bi starci radili, bili su super pogotovo nono kojeg sam obožavala.
Kada gledam unatrag mogu reći da sam imala ok djetinjstvo, sa svojim roditeljima sam u dobrim odnosima i ničega se ne sjećam sa grčem, strašno mi je kada čitam neke postove. (osim kada sam MM prvi puta vodila doma, ali to je za neki drugi topic)

[Anita-AZ]

Marta, ma ono gore si opisala moju mamu!

Ali evo ja sam ipak nastojala srediti nas odnos jer smo prvih par godina mog braka zivjeli zajedno kako smo bili vrlo mladi, s vrlo malim prihodima itd itd....
Kad se sjetim da je od mog tate - koji je tada mislio kako je neprikladno da tata ide u setnju sa svojom bebom ili da smo preblagi i da treba nekad i po guzi (a Omi jos nije imala ni 2 godine!)- nastao covjek koji je radi primjera u vlastitoj kuci kako se muskarac treba odnositi prema zeni (mm), promjenio odnos prema mami za bar 35% a to je puno za njega, a da ne govorim da sad i kad ja povisim glas na Omi, oni skoce na mene jer su u meduvremenu pokupili sve od nas, sve stavove, a osim toga uvjerili se da je dijete "ispalo" predivno, a misle da je to bas zato sto smo je toliko voljeli i toliko joj se posvecivali.
Iako, zanimljivo je da cak i kad nju pohvale, to ucine na nacin da mene uvrijede. U smislu kako je moje dijete divno, s pogledom i tonom: "A ti si bila.... ma... necu ni govoriti.... - kao da ne zasluzujem imati dobro dijete...

Ja sam im rekla sve sto sam imala. Do jedno 18.te godine sam prema njima nosila katastrofalno teske osjecaje. Sad vise ne osjecam prema njima nista negativno, nisam ljuta, samo sam povremeno tuzna sto uopce postoje takvi odnosi i bojim se preslikavanja... Volim ih jako jer znam da su dali sve od sebe. Zaista jesu. Bolje nisu mogli!

Ne znam vise koliko daleko ide AP ... da li je to povezujuce roditeljstvo ili apsolutno popustanje.... baka i djeda apsolutno popustaju, to nije AP. AP nije dati djetetu da pojede i trecu cokoladu ako tako zeli ili da u ducanu trpa sve s polica sto zeli pa to baka kupi.... jer to ne oblikuje dijete na zdrav nacin. Ali naravno bolje tako nego da su baka i djeda grubijani prema svojim unucima. Samo onda ja ispadam rospija doma kad moram postaviti granice koje su postojale do posljednjeg bakinog cuvanja, pa danima "preoblikujem" dijete natrag kakvo je bilo i rjesavam ga ovisnosti o junk hrani.. a to sve pokusavajuci ne popi.... jer znam da nije dijete krivo...
Ali to je vec druga tema..

[anchi]

Dan danas me pere filing da svačiju ljubav i naklonost moram teško zaraditi i dobro se pomučiti za nju, a svačiju uslugu vratiti deseterostruko inače ću ispasti nezahvalna, i na jedvite jade se pokušavam iskoprcati iz takvog obrasca ponašanja...

Isti problem... Moja mama se udala jer je ostala trudna samnom i dosta je sklona preuzimanju uloge 'žrtve', a to je grozno utjecalo na mene... Nisam si mogla pomoći, ali dosta često sam se osjećala krivom za njene probleme. Čak i kao dijete. Još uvijek se pokušavam toga riješiti. :/

[Anita-AZ]

Dan danas me pere filing da svačiju ljubav i naklonost moram teško zaraditi i dobro se pomučiti za nju, a svačiju uslugu vratiti deseterostruko inače ću ispasti nezahvalna, i na jedvite jade se pokušavam iskoprcati iz takvog obrasca ponašanja...

Isti problem... Moja mama se udala jer je ostala trudna samnom i dosta je sklona preuzimanju uloge 'žrtve', a to je grozno utjecalo na mene... Nisam si mogla pomoći, ali dosta često sam se osjećala krivom za njene probleme. Čak i kao dijete. Još uvijek se pokušavam toga riješiti. :/

He... same here .

Bas sam pricala s frendicom o tome... preporucila mi je rad s Phylis Kristal.... posudila knjigu.. jos nisam ni probala.. ustvari se radi o tome da vjezbas vizualizaciju vlastitog prostora koji ostaje samo tvoj i mamin-mamin bez da se uplicete jedna drugoj i "kradete" energiju. A onda se nakon tog vjezbanja radi neka vjezba odsjecanja te virtualne pupcane vrpce preko koje nas i mame crpe svaki put kad ih sretnemo. To je sad onako na brzinu lose objasnjeno, poantu valjda nisam fulala.

Kad vidim kako me starci ponekad lako izbace iz "kontektsa", shvacam da mi treba neka vrsta "pomoci".

[Bubica]

Činjenica da moja mama s tugom uspoređuje nas odgojni stil i svoj, u smislu da ona neke stvari jednostavno nije znalaa da je znala (stvarno ili emocionalno) sigurno bi drugačije radila - meni govore da je ona prava AP mama (malo kontrolirajuća ali to sada djeluje cak i simpaticno).

Tata, iako je dijete koje je dojeno do trece godine i spavao, ako ne sa roditeljima onda sa bracom dugo, dugo, odgajan je u emocionalnoj hladnoci i sam ima previse emocionalnih barijera da bi mogao preko njih tek tako preći. Ali ja sam to prihvatila kao fakt i to je uvelike olakšalo našu komunikaciju.

[tanja_b]

Hm, primjećujem da je većini problematičniji bio odnos s tatom.
Dalo bi se povući dosta paralela i s onim topicom "zločesti dečki". Da li "zločesti dečki" nužno postaju emocionalno hladni tate? Ili ima iznimki?
Moj stari je divan čovjek, ali za njega se ipak ne može reći da je bio AP. Previše na poslu, premalo s djecom. Odnos sa mnom još je bio kakav-takav (znali smo izlaziti na šetnje i razgovarati, iako su to uglavnom bili njegovi monolozi), ali s bratom je totalno kiksao i sad obojica trpe posljedice.
U usporedbi s njim, mama nam je dala puno, puno više.
Znajući da mnogi sinovi pobiru obrasce ponašanja svojih očeva, ponekad mi je čak i drago što je MM odrastao u potpunosti bez oca - jer nije imao od koga naučiti loše, pa je zato sad super tata.

[lucky day]

Hm, primjećujem da je većini problematičniji bio odnos s tatom.

meni je ovo isto upalo u oci...
osim primjera gdje su i mama i tata bili super, imam samo jedan primjer(bliska frendica u zg-u) koja ima genijalan odnos s tatom ali za mamu tesko moze naci lijepe rijeci...

[Luna Rocco]

Hm, primjećujem da je većini problematičniji bio odnos s tatom.

I ja sam primjetila i moram priznati da me to iznenadilo, jer uglavnom znam cure koje imaju problema s mamom.

Ja sam uvijek jedva čekala da mi frendice upoznaju tatu, uvijek je bio vrlo duhovit i srdačan.

Stvarno sam imala sreće sa svojima...Ali da ne mislite da mi je djetinjstvo bilo divno, meni ga je zagorčala 10 godina starija sestra koja se nije znala nositi s novim članom obitelji. Mlatila me, ucjenjivala, prijetila mi, učila me psovati pa bi me ošamarila kad bih ponovila psovku... No, nisam zlopamtilo - danas smo jako bliske i obožavam je.

[lucky day]

hehe,bas htjedoh dodati i gdje su sve famozne 'tatine kceri'?
izgleda da se druze s lunom

[Luna Rocco]

Tako je, imamo "Elektra" podforum.

[Njojza]

Hm, primjećujem da je većini problematičniji bio odnos s tatom.

meni nije

Ja uopce nemam potrebu te odnose dalje rasciscavati.
I to je to. Life goes on.

ovo bih potpisala i dodala da je meni trebalo dosta rada na sebi da napokon prevladam osjecaj krivnje i prevelike odgovornosti koju sam osjecala ali za tudje postupke.

[marta]

Anita, daleko od toga da mene moja mama vise ne izbacuje iz takta. Samo ja to vise ne dozivljavam kao svoju, a ni kao njenu gresku. To je jednostavno stanje stvari.

[ivory]

Ja sam definitivno tatina kćer
Mama i tata su prije mene izgubili troje djece i to nakon rođenja. I brat i blizanke su rođene sa 7 mjeseci, a tada nije bilo inkubatora i nisu ih mogli spasiti, tako da sam ja bila jako željeno i jedva dočekano dijete. Mama u početku nije imala mlijeka, ali je bila dovoljno pametna i pribrana da me daje na podoje ženi koja je ležala s njom u sobi i dojila blizance (koji su, BTW, sada moji dobri prijatelji i uvije se šalimo da smo braća po mlijeku ). Poslije me nastavila dojiti, ali uz nadohranu. Nošena sam i mažena jako puno, a poseban odnos imala sam s tatom od samog početka, jer sam bila njegova princeza i svuda me vodio sa sobom i užasno je bio ponosan na mene (i sad je :raznjež: ). Brat je bio mamina maza. Spavali smo dugo s njima u krevetu, a svoju sobu smo dobili tek negdje u osnovnoj školi. Naravno da je bilo i situacija kad smo i dobili packu ili kaznu, ali ipak djetinjstvo mogu okarakterizirati kao skladno, puno ljubavi, igre i radosti i jako često pomislim da bi jednog dana željela da moje dijete ima djetinjstvo kakvo smo imali brat i ja.

[Anita-AZ]

Ivory...

[pinocchio]

Hm, primjećujem da je većini problematičniji bio odnos s tatom.

ovo kod mene ne vrijedi. srećom ili na žalost. zato je odnos s mamom do te mjere kompliciran da često puta zaboravim da imam i tatu. s njim smo sestra i ja provodile svo slobodno vrijeme: šetnje, kino, luna park, igranje, pričanje, zezanje, ukratko emocionalni raj. i ono najvažnije, tata je uvijek bio utočište pred pobješnjelom mamom koja je sve rješavala ozbiljnim batinama i vikanjem.
zato mogu reći da je tata bio pravi ap roditelj: brižan, suosjećajan, nikad nije digao digao glas ili ruku .
međutim, mama se i tu upetljala kada smo sestra i ja ušle u pubertet pa smo tako brzo shvatile da je "neprihvatljivo" tati reći da imamo menstruaciju, divljati s njim kao prije i tu je nastala distanca između tate i mene.

dugo sam se trudila shvatiti mamu i opravdati njezine postupke zbog kojih je i sama žalila, ali odustala sam.

ipak, zahvaljujući jednom ali i drugom roditelju znala sam da moram pokušati svojoj djeci biti ap mama jer ne želim biti mama kakvu ja imam.

[džez]

dojena 3 mj. uz čajeve, vodu na žličicu i dudu, od tada pa nadalje kravlje mlijeko, teleće juhice i sl.

spavanje sa starcima u sobi, ne i u krevetu... sestra 2,5 godine mlađa, ista stvar...

ali... nošena sam do besvijesti jer sam bila "zahtjevna" , pa me mama mazila, pjevala, plesala, uspavljivala na rukama... i za to sam joj zahvalna. (i danas se sjećam pjesmica i uspavanki koje mi je pjevala, pa ih i ja pjevam svojoj djeci. ima toga popriličan repertoar...) nikad me nije puštala da se uspavljujem iscrpljena od plakanja, kao što je većina žena po raznoraznim naputcima činila... vukla me svugdje sa sobom, jer u tati nije baš imala podršku. vodila me i na posao (škola - ona na nastavi, ja s njom; ona u zbornici, ja s njenim kolegicama. bila sam hit!) tu i tamo dobila bih ipak po guzi (uglavnom zbog ne-jela i mamine nervoze, jer je sav teret zajedničkog života s mojim tatom bio na njenim leđima, sad to kužim. naravno, onda mi to nije bilo jasno, ali ne sjećam se tih trenutaka s grčem u želucu)

... sestra nije nošena jer je do 8 mjeseci i prvog zuba bila "dobra". samo je jela i spavala. a to i dan-danas radi

sve u svemu, s izuzetkom nekih kasnijih tatinih s*anja u životu, ranog djetinjstva se sjećam kao lijepog, bezbrižnog i sretnog perioda života i takvo ozračje bezbrižnosti nastojim pružiti svojoj djeci (istina, s malo više AP odgovornosti: dojenje, primjerena dohrana, zajedničko spavanje, nošenje...)

[anchi]

Bas sam pricala s frendicom o tome... preporucila mi je rad s Phylis Kristal.... posudila knjigu.. jos nisam ni probala.. ustvari se radi o tome da vjezbas vizualizaciju vlastitog prostora koji ostaje samo tvoj i mamin-mamin bez da se uplicete jedna drugoj i "kradete" energiju. A onda se nakon tog vjezbanja radi neka vjezba odsjecanja te virtualne pupcane vrpce preko koje nas i mame crpe svaki put kad ih sretnemo. To je sad onako na brzinu lose objasnjeno, poantu valjda nisam fulala.

Kad vidim kako me starci ponekad lako izbace iz "kontektsa", shvacam da mi treba neka vrsta "pomoci".

Gdje se može nabaviti ta knjiga? Ja sam to htjela napraviti pomoću reikija, ali još uvijek nisam... :/

[pinocchio]

Gdje se može nabaviti ta knjiga?

ako je to "kidanje veza" mogu ti ja posuditi. meni nije sjela.

[maria71]

meni je naprotiv super sjela i od 99 kad sam bila na tom seminaru sa mamom više nemam tako napet odnos......

svakom koristi očito nešto drugo,različiti smo,puno toga ovisi i o tome kako precipiramo pojedine stvari

[Anita-AZ]

Ma nije sama knjiga niti bitna, vec te vjezbice... meni ih je frendica opisala, tako da ni ne moram citati knjigu.... vjerojatno je bolje procitati, ali nije nuzno.