Razmišljam kako veliki dio posljedica koje majke donesu doma nakon poroda leži u pristupu osoblja prema njima tijekom boravka.
Nakon dva poroda u različitim rodilištima jasno mi je da cilj u 80% slučajeva nije bio pomoći/olakšati meni i djetetu, nego kontrolirati/voditi porod. Takav pristup odaje i sama terminologija koja se upotrebljava (valjda i uči na fakultetu): voditi porod, ubrzati porod dripom/prokidanjem vodenjaka, skratiti izgon, nepravilni trudovi (a kaj je pak u prirodi pravilno, i kaj fali nepravilnim trudovima) .... itd.
Rekla bih se nema individualnog pristupa, nego kao "po tekućoj traci".
Ono što je mene šokiralo u prvom porodu je da sam očekivala indvidualan, pažljiv pristup, razgovor prije nekog postupka (kao kod moga zubara, ginekologa, itd.) Na drugom porodu nisam bila šokirana jer sam to očekivala i pripremila se kako da se obranim od "napraviti ćemo vam to jer se to tako kod nas radi".
Što mislite o tome, kako je kod vas bilo.