bratski odnosi

[emily]

uvijek sam mislila da je 4 godine razlike idealno za djecu - nisu preblizu da si budu konkurencija, i izbjegnes istodobni pelenaski i nanasalacki period, a opet si nisu predaleko da nemaju zajednickih tocaka i interesa

ALI...
vec dugo su u nekoj cudnoj fazi, vole se, znaju se poigrati zajedno (obicno kad S. nema na raspolaganju nijednog frenda, ili ne moze van, pa je i sestra ok), on nju kao stariji brat uci i objasnjava joj facts of life (koji uvijek nekako zavrse sa zakljuckom: ja sam se prije rodio i stariji sam od tebe ) ali mi se cini da se jako puno i svadjaju, nadmecu se u svemu, igracke nedobog da uzme ona njegovu i obratno, zadnji primjer iz knjiznice-svaki je posudio 2 knjige - ako je u "raspolozenju" ni slucajno ona ne smije uzeti njegovu i listati, ona naravno uzvraca istom mjerom, onda se inate pa bas uzimaju, vika, dreka, mamaaaaaa uzela mi je, on je meni prviiiii, ne ti si prije meni uzela onu drugu ...
pjevaju pjesmice, S. ne smije pjevati "njezinu" koju je naucila u vrticu, on odmah uzvraca vetom na "njegove" skolske pjesmice. i tako za skoro svaku bozju stvar :?


kad ce to prestati? da li ce ikada prestati? zna biti jako naporno, balansirati i paziti da jednom ne dam vise nego drugom (zagrljaja, procitanih recenica, vremena provedenog pred kompom....), presudjivati tko je u pravu i kao policajac ordinirati ti to, ti ovo, bez urlikanja i svadje!! (ja tu naravno vec imam dobrano povisen ton )

[tanja_b]

Između mene i mog brata je 3 godine razlike (ja sam starija) i bili smo u točno takvim odnosima kakve opisuješ za svoju djecu.
Vječito prepucavanje, rivalstvo, natjecanje... s vremenom je i meni kao sudioniku već bilo naporno.
Prestalo je otprilike kad smo oboje bili na faksu. Nije baš utješno :/
Ali sad, kad ne živimo u istom stanu, odnosi su nam odlični. Čak sa mnom razgovara više nego s mamom.

[litala]

kod nas je tako povremeno. ali mogu reci da je rijetkost, ne konstanta. vise se i bolje igraju zajedno, istim stvarima, iste mi pi*darije spremaju i glume zajedno da nisu nista napravili...

ono sto sad prvi put primjecujem je - ljubomora - i to leo je ljubomoran ako noa pridje meni dok on doji ili ga drzim... ljubomoran je samo ako sam ja u blizini. inace se hoce igrati (koliko on to moze) s njih oboje i obozava ih...

[anchie76]

Ja i brat smo 3 godine razlika. I emily ovo sto opisujes meni je to vrlo slicno sjecanju na moje djetinjstvo. Mislim igrali smo se mi zajedno, ali meni je jako ostalo u sjecanju koliko smo se tukli i natezali - ono vjecito smo se zbog neceg svadjali.

Kad je prestalo? Kad smo dosli u pubertet

Sad se volimo najvise na svijetu

[Natasa30]

Gdje me nadje s ovom temom.

Ja sam vec totalno luda od tih svadja. Kod nas je razlika tocno 3 godine i kod nas je Annabel starija. Sve do rieci je tako kako opisujes. Znaju se oni nekad zajedno zaigrati ali mislim da je to ono kad vec vide da ce mama pasti unesvjest ako nebudu. Kad ih tako gledam tako mi je to lijepo.

Stvarno se i trudim da ih naucim da su jedno drugom najvazniji ali me izludise sa svadjanjem. Annabel bi naprosto da Noah ponekad nestane i nemogu joj objasniti da to tako neide.

Kad joj dodju prijateljice, nema on ko cucak za njima a one sve vriste a ja tiho usebi vristim mislim se, dovedem fam frendove da se igrate a i dalje nevalja. Cesto muz zna ostati doma s Annabel i prijateljicama a ja odvedem Noah u park ili negdje samo da se makne malo od Annabel i ostavi je na miru. Ili ga muz odvede van.

Ali njoj ni to ponekad nije dovoljno.

Noah tezak ko crna zemlja nekad. Ona ga nesmije niti pogledati jer odma vristi i ja joj kazem nemoj ga gledati(iako znam koliko ej to apsurdno)


Meni je te igre policajaca puna kapa. Nekad ih pustim malo da se istresu jedno na drugo, dok god to nije fizicki obracun.

Ja bi sve na svjetu dala da znam kako da to prekinem.


A vole se ko ludi. Annabel je isla spavat kod prijateljice i nije bila tu da ga zagrli i poljubi za laku noc ma to su bile tuzne krokodilske suze. Cim ustane pita gdje je Annabel ali sat poslije svadja.

[luce2006]

uh, kao da citan sebe i sestru...ma znale bi mi i lipo porazgovarat dok smo bile male, i poigrat se ali bi to uvik na kraju zavrsilo tucom, vriskom i plakanjem. imale smo i razdoblja kada smo jedna drugoj bile najgori neprijatelji... sada kada se toga sjetim mi je
a kada je prestalo? evo napisat cu ti tocno-kada san je povela sa sobom na moju drugu maturalnu vecer (ja san starija od nje 2 godine), znaci sa 17 god, ona je imala 15. eto, toliko o tome kada to prestaje

[luce2006]

zaboravila ja napisat da smo sada nerazdvojne

[aleta]

moji su još mali, ali isto 4 godine razlike. za sad se odlično slažu. mali obožava stariju seku, a ona je dovoljno velika da sa nježnošću i simpatijom gleda njegovo odrastanje, a opet dovoljno mala da zajedno s njim divlja i igra se. meni je isto ova razlika među djecom savršena jer je curica već dovoljno velika da se mogu posvetiti bebi. što nas čeka - čut će se.

[Ancica]

Neznam. Moji se pokefaju redovito ali puno vise se lijepo igraju zajedno (bas ono, lijepo), nego sto se svadaju.

Ja sam se svadala nonstop s mojom sister dok smo bile male. Ili se samo toga sjecam.

Medu nama je 2,5 godina razlike. Izmedu Petre i Robija nesto vise od dvije.

Mislim da nam isto puno pomaze to sto imaju dosta ulicnih frendova koji su i jednom i drugom pribliznih godista. Pa se ili igraju samo njih dvoje ili kad pocnu ici na zivce jedan drugom se odvoje ili potraze nekog drugog za igranje. A za to im je dovoljno da se isecu iz kuce i pokucaju jednom od frendova ili frendica na vrata.

Recimo, danas su sa mnom prosjedili u cekaoni kod automehanicara tri sata a da se nisu ozbiljno posvadali, vec ih je izvuklo to sto su se vecim dijelom igrali zajedno, a ostalo svak sam sa sobom (i malo sa mnom).

Nadam se da ce se sjecati vise zajednickog igranja nego svadanja.

Svadaju se s vremena na vrijeme (rekla bih, svakodnevno, od malih do velikih svada) al kad svada prevrsi mjeru onda zatrazim da se razdvoje dok se ne ohlade.

[mamma san]

ja i buraz - razlika 15 mjeseci. Šorali smo se ko ludi. Bila sam ljubomorna na njega, živi užas. Onda, kad je on imao 3, a ja 4 postala samo orao zaštitnik. Nije mogao beknuti bez mene. Selektirala sam mu okruženje... (samo jednom u životu se požalio na nekog lika iz razreda. Od tada je radije šutio i trpio. )

Obožavamo se i dan danas. Makar se ne čujemo. Ali makar je stari konj, on je još uvijek moj mali braco. Bebač.

[mamma san]

ja i buraz - razlika 15 mjeseci. Šorali smo se ko ludi. Bila sam ljubomorna na njega, živi užas. Onda, kad je on imao 3, a ja 4 postala samo orao zaštitnik. Nije mogao beknuti bez mene. Selektirala sam mu okruženje... (samo jednom u životu se požalio na nekog lika iz razreda. Od tada je radije šutio i trpio. )

Obožavamo se i dan danas. Makar se ne čujemo često. Ali makar je stari konj, on je još uvijek moj mali braco. Bebač.

Sama sebe ispravljam..

[emily]

Recimo, danas su sa mnom prosjedili u cekaoni kod automehanicara tri sata a da se nisu ozbiljno posvadali, vec ih je izvuklo to sto su se vecim dijelom igrali zajedno, a ostalo svak sam sa sobom (i malo sa mnom).

ove svadje i keckanja o kojima pisem se redovito dogadjaju doma. ili u autu kad idemo od nekud. uglavnom kad je jedan ili oboje umoran/pospan/gladan/dosadno mu-joj je...

kako reagirati kad se potuku?
ja definitivno zabranjujem fizicki obracun, ali ponekad se znaju nabrzaka pocapati, dok ja dodjem vec je sve gotovo. stipanje, grebanje i capanje noktima, bubotak sa strane... uzasavam se toga.
ali nekad mi toliko dignu tlak da bi ih najradje pustila nek se pokefaju, isplacu, istuzakaju, pa bi valjda bio mir. valjda. nisam to JOS napravila

[Samoborka]

Tema za mene.

To već traje i traje, a samo se pojačava što je Andrea starija. Ne želim niti pomisliti kaj bu kad on najesen krene u školu. "Zakaj braco ima školsku torbu, a ja ne?" ili "Ovo je moj stol za pisanje zadaće, a ne tvoj." i slično.

Imamo susjede isto razlika 2 godine između njih. Da ih postrojimo krenuli bi ovako: Daniela - susjeda 8 godina, Daniel - moj 7 godina, Ivan - susjed 6,5 godine i Andrea - moja 5 godine. Obožavaju se igrati zajedno. I tako su se jučer susjedova djeca pokeckala, a moj Daniel branio je curicu, a kad su se Daniel i Andrea pokeckali, Daniel ju je lupio. U tom trenutku Ivanu - susjedu nije bilo jasno, zašto tuče svoju seku, a njegovu brani?

Predveče sam provela pokušavajući Danielu objasniti da to ne čini jer ispada da više voli susjedu nego svoju seku.

[Ancica]

Moji kad se potuku, odmah ih odvajam. Nikakve rasprave osim podsjetnik da se u nasoj obitelji ne mlati/stipa/vuce za kosu/grize itd i napomenu da kad se smire i spremni su lijepo se druzit jedan s drugim, da opet mogu biti zajedno. A do tad, u dvije razlicite prostorije. Ako su u autu onda ih ne mogu razdvojit fizicki al onda zatrazim da se svaki pozabavi sam sobom, da se ne gledaju i zatrazim pet minuta tisine da se svi (ukljucujuci i mene) ohlade (uz iste napomene kao i gore). U principu ovaj pristup za nas funkcionira.

[sorciere]

ja imam 48 godina i stariju sestru. i još uvijek dobivam na nos neku vrećicu bombona iz razdoblja kojeg se ne sjećam - dakle događaj od minimalno prije 45 godina...

[kraljica85]

moj brat je stariji od mene 4,5 godine. kad je mama bila trudna sa mnom, želio je starijeg brata - dobio mlađu sestru...

nikad me nije podnašao, a ja sam u njemu vidjela boga. cupkala sam za njim i njegovim prijateljima, on me uvijek odguravao od sebe jer sam mala, dosadna, curica, ma uvijek je našao razlog. mama i tata (tata najviše kad bolje razmislim) su ga forsirali da me mora voditi na igranje sa sobom k svojim frendovima, morala sam prisustvovati njegovim rođendanskim slavljima, gdje su bili sami pubertetlije i ja 4 godine mlađa curica, morao mi je davati sve svoje igračke, on je morao spremati moju sobu i moje igračke jer sam ja uvijek bila "mala", "mlađa", i "ona to ne zna". mislim, ljudi moji, on je do mojeg 1. srednje pospremao moju sobu, krevet, stol za mnom,... čak me je kad ovo pišem jer sam stvarno bila naporna i dosadna, i iskorištavala sam ga over the limit.

tukli smo se (on je meni savijao ruke i noge do krajnje granice boli, a ja sam njega grizla) do kad on nije ušao u pubertet (kojih 14 njegovih, mojih 9). ali je s tučnjavom prestala ikakva druga komunikacija, naši razgovori su se svodili na: kaj ima za jesti ili kad dođe mama s posla.

komunikacija je ponovno počela kad sam je završila srednju školu, kad je skužio da nisam toliko balava, jer sam nekako upala u njegovo društvo, pa smo počeli zajedno izlaziti, i komunicirati normalno.

kad sam se odselila od doma, postali smo još bolji, tek sad imamo normalan bratski odnos i tek sad se poštujemo i volimo u pravom smislu bratske ljubavi.

[kraljica85]

zaboravih napisati: zato smo mi isplanirali razliku od dvije godine! 8)

[kloklo]

Svako malo se negdje povuče ova tema i ja, budući sam jedinica bez bratskog iskustva, svaki put gutam sve što napišete i došla sam do genijalnog i nevjerojatnog otkrića godine nisu važne!

Ljubav ili mržnja među braćom fakat nema veze s razlikom u godinama već s njihovim karakterima, a ponajviše tome kako se roditelji postavljaju prema njima...

Kraljice, tvoji starci su bili jako, jako nepravedni prema tvom bratu, pa zar te on rodio da se morao toliko brinuti o tebi dok je i sam još bio zapravo dijete? Oduzeli su mu dio radosti djetinjstva i sad se još ti osjećaš krivom zbog toga, usosili su vas oboje :/

[tanja_b]

Ljubav ili mržnja među braćom fakat nema veze s razlikom u godinama već s njihovim karakterima, a ponajviše tome kako se roditelji postavljaju prema njima...

I ja tako mislim.
Meni su bratsko-sestrinski sukobi ostali u sjećanju kao najmučniji dio djetinjstva, a kako smo rasli, tako su fizički obračuni bili sve rjeđi, a verbalni sve žešći. Znalo se dogoditi da po mjesec dana ne razgovaramo. Mene je, naravno, kao stariju, užasno mučio osjećaj krivnje, jer je uvijek brat bio mlađi, ja sam morala biti pametnija, naučila sam se popuštati uvijek i u svemu, negirati svoje mišljenje i tako dalje.
Vidjela sam da je i starcima bilo muka od tih sukoba, ali oni kao da nisu znali kako da se postave - za njih je brat uvijek bio "osjetljiviji" (na žalost, i danas je), a od mene se očekivalo da se ponašam kao odrasla, a nisam to bila.
Danas je srećom sasvim drukčije. Ne živim s njima, nemam gastritis, u normalnim smo odnosima... a ja se nadam svoje iskustvo starijeg djeteta konstruktivno upotrijebiti kad jednog dana budemo i mi imali još djece.

[kraljica85]

svjesna sam da su moji starci tu napravili veliki za*eb.

možda da ih pokušam malo opravdati. brat je došao odmah kako su se oženili. s prve. odmah su željeli drugo dijete, ali je mama prvo imala jednu molarnu trudnoću, zatim jedan spontani, a onda je jedno morala pobaciti jer je dobila čir na želucu i pila neke strašne lijekove prije operacije, pa su je doktori uvjerili da mora pobaciti (ne bih sad o tome koliko opravdano ili neopravdano). ja sam bila 4 trudnoća poslije brata, i koliko sam skužila moji su bili totalno fokusirani na mene, još se tati ispunila želja za curicom i odlučili su me totalno razmaziti... njihova je greška bila da su mene stavili u prvi plan, sve moje želje su uvijek bile na prvom mjestu i ispunjavale su se, a brat se trebao svojski pomučiti da nešto dobije. također, svaki moj mali uspjeh je bio bitniji od njegovog velikog uspjeha. nastavak je bio da sam ja uvijek bila odlična učenica, natjecanja i te stvari, a on baš nije bio nešto u školi, ali je bio odličan sportaš (čak i hrvatski reprezentativac u jednom manje popularnom sportu) - no to nije bilo bitno, uvijek su mu na nos nabijali njegov školski "neuspjeh" i moj "uspjeh".

a ja, klinka ko klinka, koliko sam uspjela skužiti situaciju, naučila sam je i koristiti. ako je mama rekla da pospremim sobu, ja sam rekla da sam ja manja od njega, da ja to ne znam, neka on počisti, ja ću gledati da naučim. ili nisam imala vremena jer sam vježbala za neko natjecanje ili radila zadaću. uglavnom, on je automatski obavljao sve iza mene, jer je vječito slušao da sam manja i da ne znam (mislim, da li bi vi vjerovali 12-godišnjakinji da ne zna složiti krevet :? ).

on je bio (u njihovim očima) stariji i zbog toga odgovorniji, odrasliji, izgubio je tretman djeteta, ali su zato mene tretirali do faksa kao 3-godišnjakinju. to je greška koju sigurno neću ponoviti.

[kloklo]

... to je greška koju sigurno neću ponoviti.

Vjerujem ti

[mina]

Mislim da nema baš puno veze s razlikom u godinama, između mene i brata je 6 godina, znači ja sam kao bila velika kad je on došao, ali svejedno smo si znali otimati, svađati se... Mislim da nismo bili ništa bolji nego što će biti Stella i Mia. Bratska ljubav, što ćeš. Sad smo si super, počne poboljšanje negdje kad mlađe dijete bude u pubertetu.

[buby]

mi smo isto zaključili da pravila nema - to je zlatno pravilo
moj brat je stariji od mene 8 godina i nikada nije prestao sa ljubomorom
moji klinci su 4 godine razlike (ok, minus 13 dana) - za sada sve ok, ali vjerujem da ćemo kao i svi proći sve te faze (bitno je to proći sa što manje žrtava - ovo zvuči kao u bitkama :/ )
možda je lakše kada je seka prva? imaju majčinski, zaštitnički odnos?

[MIJA 32]

Između sestre i mene razlika 4 godine (ja sam starija).
Tukle smo se i svađale do iznemoglosti;otimale jedna drugoj stvari (iz čiste zlobe),nismo se mogle vidjeti.
Ona me živcirala jer je glupa klinka,a ja nju jer si umišljam da sam nekaj ekstra jer sam starija
Trajalo je otprilike do njene 18 godine onda smo počele biti frendice.
Sada smo nerazdvojne ; čujemo se par puta dnevno,jako često viđamo...kužimo se bez riječi ...najbolje smo frendice i zbilja ju jako volim.

[emily]

ljudi, ubijate me u pojam sa ovim brojakama (17, 18, 22 godine??)

[Natasa30]

ljudi, ubijate me u pojam sa ovim brojakama (17, 18, 22 godine??)

Cuj bolje to nego da ti ja kazem da moja sestra i ja ni dan dans nismo nesto super bliske.

[tatek]

E, nama je bas ovih dana koma ... Vedran je bio frustriran zadnjih dana puta po Ceskoj i sad se isklaljuje na svima nama, a najvise na Zrinki. Sve joj uzima iz ruku, baca joj se namjerno pod noge da padne, brani joj prolaz po hodniku ... strasno. Pokusavamo to nekako razumno rijesiti no nema mira dok se ne podijelimo jedan na jedan, a obzirom da sad imamo 3 dana za prepakirati stvari, oprati ves i rijesiti jos sto stvari prije odlaska na more onda smo ludi ... zaista sam na rubu zivaca.
Pretpostavljamo da je inicijalni razlog ljubomora odnosno tokom putovanja Zrinka je obilato koristila vrijeme za druzenje sa MZ (dojenje svako malo) i Vedran se tu ocito osjetio zapostavljen i onda tako sad na negativan nacin privlaci paznju
(usput, imate li nekakav dobar nacin za hendlanje takve <igre>, znam da kazne i vikanje nisu rjesenje, no on bas izaziva i ne popusta do krajnjih granica)