Biti roditelj koji osluškuje potrebe djeteta mislim da ne može osoba koja istinski ne voli cijeli svijet. Radeći na sebi kao roditelju, postajem i bolja partnerica, kolegica, prijateljica. Paralelno sa time da se trudim ne prenositi frustracije na djecu, naučila sam ih ne prenositi niti na ostatak svoje okoline. Postajući svjesnom da su djeca osobe, ne znam zašto bih mislila da su drugi ljudi, dakle i MM manje vrijedni.Ako znam kako bi se moja djeca osjećala kad bih nazvala ih glupanima, bedacima i sl., sigurno da znam kako bi se onda tada osjećao i MM. Ili bilo tko drugi. Ne mogu biti senzibilizirana samo na potrebe svoje djece, a ostati ravnodušna ili čak mrziti sve ostale.
Zato je moj brak sve bolji i bolji. A da se MM podjednako ne trudi, da je kakav zlostavljač ili mrzac bilo kojeg tipa, maknula bih se od njega, kao što se i inače u životu mičem od takvih ljudi.
I zato je mislim da nema AP bez skladnog braka.