Ja svojoj u rano-jutarnjoj šetnji sad tutnem okrajak od kruha (upravo kupljenog u pekari) pa ga ona moči, moči, mrvi,mrvi, maše prolaznicima njime (a ja se sve nadam da neka mrvica uleti i u trbuščić), a bake i djedovi koji urane zbog dnevnih žega da što prije obave svoje posliće gledaju nas s blagošću i dragošćuBarbara1 prvotno napisa
(valjda im je to puno ljepše vidjeti, nego dijete prekriveno vrećicom smokija ili štapića i podsjeti ih na neka njima ljepša vremena)