Vid je dječak neobična izgleda. Iako mu se na licu zrcali umiljata blagost, oči su mu ondje gdje bi trebale biti sljepoočnice, nos se jedva nazire, a donja čeljust duljinom nadmahuje gornju.
Osim što neobično izgleda, Vid ima još jednu osobinu - ne govori. Odnosno, ne razgovara s ljudima, ali zato vrlo spretno razgovara s dupinima. Dobri dupin odvest će ga u pustolovinu, pokazat će mu ostatke drevne Argonide, koju ljudi pogrešno nazivaju Atlantidom, upozorit će ga na opasnosti koje vrebaju naš planet ako ljudi nastave onečišćivati zrak, tlo, vodu, paliti šume i ubijati životinje... Vid je, zapravo, humandel, pola čovjek-pola dupin, i upravo je on taj koji ljudima treba prenijeti poruku dupina.
Postoji još samo jedna prepreka - Vid mora progovoriti ljudskim jezikom.