Strah od vožnje?

[babyboys]

anita, hvala

nadam se da ću i ja uspjeti tako rezonirati kad sve ovo bude iza mene.

[bebolino_]

Anita mudro zboriš i moram reći da sam u jako sličnoj situaciji kao ti prije.
Imam strah od vožnje, pa čak i bicikla (jer sam kao mala pala), čak mi nije ugodno ni na rolama.
Probala sam voziti, ali vidim da još nisam za to, pa se ni ne trudim ići na vozački. Sve ima svoje vrijeme.....

[lillifee]

i mene je bilo jako, jako, jako strah voziti auto. kao dijete sam dozivjela tesku prometnu nesrecu i nikad me to nije proslo. brat me nagovrio na polaganje vozackog ispita i sve je neko vrijeme bilo ok. ne znam sto se prelomilo, ali dugo nisam bila u stanju voziti. panika me lovila i pri samoj pomisli na voznju, na sve te silne papucice (ko da ih ima 128 ) i brzine.
mm je problem rijesio tako da je kupio auto sa automatskim mjenjacem i rekao da on vise nema ni vremena ni volje da me vozi okolo. i upalilo je tu gdje zivimo ne bi mogla bez auta ni po kruh. nakon skoro tri godine bez problema se odvazim i na put od par stotina kilometara.
i mislim da ovo sto je sorci rekla, par dodatnih satova voznje, cini cuda.

[Kaae]

Uhh. Nisam vozila negdje od 2000-te, ako se dobro sjecam, a u to vrijeme mi je dobro islo. Vidjet cemo sto ce biti kad opet probam. Preko bare me ceka automatik.

[betty blue]

Preko bare me ceka automatik.

milina - to može i najgori vozač voziti
ja inače vozim vulgaris, sa mjenjačem, a mama ima automatika
kad sam ga prvi put probala vozit lijepo sam izula lijevu nogu da mi slučajno ne padne na pamet nešto s njom radit, trebalo mi je cijelih pet minuta da se naviknem
najljepše mi je bilo pred svetim rokom u koloni u automatiku (nema da utrne noga od stiskanja papučica)
automatici su idealni za izbacit ruku kroz otvoren prozor dok iz auta trešte narodnjaci

onda kad se vratim u svoje auto imam osjećaj ko da traktor vozim
al zato ako mama pokuša vozit moje nakon njenog automatika ja dobijem još deset sijedih vlasi (ne zna žena više vozit obično auto, tako je to kad se fina guza postane )

[melange]

mislim da je na prethodnoj stranici detaljan opis mojih strahova i suza nakon prvog sata, i točno se i sad sjećam onog wtf :? kako-ovo-itko-može svladati osjećaja.

pa kad su mi ljudi pričali da voze bez da razmišljaju što treba stisnuti i kada i gdje gledati i da im je sve automatizirano - reakcija - jea right

kad ono .. ja to mogu!

za vikend sam vozila par ulica s mamom, nije me paralizirala činjenica da sad JA upravljam i da nema duplih papučica.

jedino ona prestrojavanja po slavonskoj i sličnima
mogu se prestrojiti jedino ako nema apsolutno nikoga.
čim vidim auto ili ne daj bože dva-tri, imam osjećaj da su tu, odma kraj mene, da nema mjesta, da ću ih lupiti. pa gledam u ogledala tristo puta

[ana.m]

I sada reci da nisam glupa!
MM ide na put! Neće ga biti par dana. Ide naravno sa službenim autom.
Obično kada radim ujutro, dižemo se u 15do6, ja pripremim sve za djecu, on ih obuče dok se ja šminkam i ostalo, sjedamo u auto i već smo u 6:20 u vrtiću. Ja odlazim na bus da bi došla na posao do 7h, a on s kolegom u suprotnom smjeru sa službenim autom dok naš ostaje ispred zgrade.

I što ja radim???

Auto stoji ispred zgrade, a ja ću se vjerojatno morati ustati u 5, da spremim i djecu i sebe i da se busom i pehaka doteglim do vrtića, za što mi treba 30 minuta, dok istu radnju autom obavim za manje od 5 minuta.
Jesam li ja normalna?
I kako da ja sada sebe natjeram na vožnju ako mi ni ovo ne može natjerati, a sve samo zbog straha!!!

[Anita-AZ]

Danas sam vozila našu mazdu!! :D Super mi ide. Malo mi se gasila u početku (benzinac, a učila sam na dizelašu), ali kad sam skužila princip super!

Ja ne kuzim ovo s automatikom, kaj onda radite cijelo vrijeme? Meni je bas fora stiskat papučice. 8)

[melange]

ana.m, a koja je tvoja priča?

[babyboys]

ja sam se danas rasplakala od jada.
sve je išlo super, i onda je instruktor htio pozdraviti kolrgu, pa me fino naveo da skrenem desno, stisnem kuplung i stanem. i super. ali je onda trebalo i krenut, od nekud se stvorio neki auto koji mi je bio preblizu (udaljen bar 5 metara i ja sam se uspaničila i više nisam znala šta bi... i opet stala na sred ceste i rastulila se ko malo dijete...

danas se osjećam da ja to stvarno ne mogu i da jednostavno vožnja premašuje moje fizičke i mentalne sposobnosti.
koma.

[koksy]

I sada reci da nisam glupa!
MM ide na put! Neće ga biti par dana. Ide naravno sa službenim autom.
Obično kada radim ujutro, dižemo se u 15do6, ja pripremim sve za djecu, on ih obuče dok se ja šminkam i ostalo, sjedamo u auto i već smo u 6:20 u vrtiću. Ja odlazim na bus da bi došla na posao do 7h, a on s kolegom u suprotnom smjeru sa službenim autom dok naš ostaje ispred zgrade.

I što ja radim???

Auto stoji ispred zgrade, a ja ću se vjerojatno morati ustati u 5, da spremim i djecu i sebe i da se busom i pehaka doteglim do vrtića, za što mi treba 30 minuta, dok istu radnju autom obavim za manje od 5 minuta.
Jesam li ja normalna?
I kako da ja sada sebe natjeram na vožnju ako mi ni ovo ne može natjerati, a sve samo zbog straha!!!

Ako nisi sigurna tj. ako te stvarno toliko strah, rade to sve odradi s busom jer bolje da ne vozis djecu dok nisi sigurna u svoju voznju.
Kad sam ja pocela sama voziti malca, iako nisam imala vise strah, doslo mi je da otvorim prozor i svima masem da se maknu s ceste jer sad idem ja i vozim svoje dijete i ne zelim da ga itko ugrozi
Ali sad vec nas dvoje i pjevamo u autu i pomazim ga na svakom semaforu, i bas nam je super kad se nas dvoje uputimo negdje i kad nismo ograniceni nicim, ni busom, ni vremenom... Mozemo sta hocemo i kud hocemo!

[betty blue]

Ja ne kuzim ovo s automatikom, kaj onda radite cijelo vrijeme? Meni je bas fora stiskat papučice. 8)

pa i dalje stišćeš papučice, samo to radiš jednom nogom
i desna ruka obavezno mora biti na volanu inače će svi misliti da nije automatik

no uglavnom, skužila sam zašto žene u T prestanu voziti auto... dok se okenem pogledat mrtvi kut prođe voz
al i dalje se borim (šta ću kad moram)

[Freja]

I sada reci da nisam glupa!
MM ide na put! Neće ga biti par dana. Ide naravno sa službenim autom.
Obično kada radim ujutro, dižemo se u 15do6, ja pripremim sve za djecu, on ih obuče dok se ja šminkam i ostalo, sjedamo u auto i već smo u 6:20 u vrtiću. Ja odlazim na bus da bi došla na posao do 7h, a on s kolegom u suprotnom smjeru sa službenim autom dok naš ostaje ispred zgrade.

I što ja radim???

Auto stoji ispred zgrade, a ja ću se vjerojatno morati ustati u 5, da spremim i djecu i sebe i da se busom i pehaka doteglim do vrtića, za što mi treba 30 minuta, dok istu radnju autom obavim za manje od 5 minuta.
Jesam li ja normalna?
I kako da ja sada sebe natjeram na vožnju ako mi ni ovo ne može natjerati, a sve samo zbog straha!!!

Nakon 2-3 buđenja ujutro u 5 možda se dogodi onaj čarobni klik . Meni je bilo slično. Vozačka je skupljala prašinu petnaest godina i zaista sam vjerovala da nikad, nikad neću voziti ni do prvoga dućana. A onda mi se dogodilo slično - MM je dobio službeni auto dok je naš šest mjeseci netaknut stajao pred zgradom, a ja sam svakodnevno, po suncu i mećavi pješačila kamo god je trebalo ili ovisila o drugima. Odluci je pridonijela i činjenica da mi autom do posla treba najviše 15-20 minuta, a javnim prijevozom najmanje 45. Bilo mi je dosta tegljenja torbi, mokrih nogu kad pada kiša, navlačenja kolica po autobusu i sl. Moram priznati da je pripomogao i ovaj forum jer sam saznala za kondicijsku vožnju. I tako sam ja još jednom odvozila program autoškole, sve dok već i instruktoru nisam dojadila. Ne mogu reći da sam neka vozačica, ali nisam više hendikepirana - vozim kad zatreba, a katkada i tek tako . Iako sad već vozim godinu dana, još uvijek izbjegavam nepoznato, ali mi je i usprkos nesigurnosti i ograničenim rutama život znatno lakši. Vožnja mi je još uvijek donekle stres, ali ne bih se vratila u pješake ni za što.
Mislim da je najvažnije naći dobrog instruktora/osobu od povjerenja (i živaca ) i započeti malim koracima.

[melange]

ja sam se danas rasplakala od jada.
sve je išlo super, i onda je instruktor htio pozdraviti kolrgu.

ajme pozdravljanje kolega.
to mi je stresnije nego prestrojavanje.
a uvijek se nađu na poligonu pa on meni aj stani tu desno, di desno,
tu desno (još uvijek vozim), fulala si, ma samo stani, (stanem), uz crtu poravnaj, koju vražju crtu, ima ih 100, ovo je poligon

[babyboys]

ja sam se danas rasplakala od jada.
sve je išlo super, i onda je instruktor htio pozdraviti kolrgu.

ajme pozdravljanje kolega.
to mi je stresnije nego prestrojavanje.
a uvijek se nađu na poligonu pa on meni aj stani tu desno, di desno,
tu desno (još uvijek vozim), fulala si, ma samo stani, (stanem), uz crtu poravnaj, koju vražju crtu, ima ih 100, ovo je poligon

X

[Joe]

ja sam se danas rasplakala od jada.
sve je išlo super, i onda je instruktor htio pozdraviti kolrgu, pa me fino naveo da skrenem desno, stisnem kuplung i stanem. i super. ali je onda trebalo i krenut, od nekud se stvorio neki auto koji mi je bio preblizu (udaljen bar 5 metara i ja sam se uspaničila i više nisam znala šta bi... i opet stala na sred ceste i rastulila se ko malo dijete...

danas se osjećam da ja to stvarno ne mogu i da jednostavno vožnja premašuje moje fizičke i mentalne sposobnosti.
koma.

ja sam jednom otkazala sat vožnje jer sam skužila da nisam u stanju, i još me instruktor pohvalio za odluku 8)

btw, moj strah od vožnje mi se činio nesavladivim, a da me vidite sad... 8)

anita, čestitam na uspješnom savladavanju vožnje!

[Peterlin]

Nisam sve čitala, ali da i ja dodam svoj doprinos...

Nisam neki oduševljeni vozač - to mi je vještina koja ima svrhu i to je sve.

Imala sam vozačku dozvolu dugo godina prije nego sam kupila auto, a onda.... ajoj... koljena su mi klecala od straha kad sam se nakon višegodišnje pauze morala sasvim sama odvesti s Kustošije u Utrine (prek rotora :shock: ) ali uspjelo mi je. A sila me na to natjerala jer mi je bilo mrsko tandrkati se gooodinama gradskim prijevozom s kraja na kraj grada i k roditeljima u provinciju vlakom.

Vožnja se uči ovim redom koji vrijedi i za sve druge vještine (recimo, dojenje - to mi je baš primjerena usporedba za ovaj forum )-

I stupanj - nesvjesna nekompetencija (ni ne znaš da ne znaš voziti, kao što to moj sin misli da zna voziti jer gleda mene pa mu se čini laganim)
II stupanj - svjesna nekompetencija - shvaćamo što nas čeka i da to nije "samo tak"
III stupanj - svjesna kompetencija - to je ona faza kad još moramo misliti kak se šaltaju brzine ili kak se uparkirava na rep (ne volim to ni dan danas, pogotovo ne u autu koji rijetko vozim)
IV stupanj - nesvjesna kompetencija - sjednemo i vozimo i uopće više ne razmišljamo što i kako, samo idemo

Eh, da... Kriza nastupa s godinom dana vozačkog staža - kad pomislimo da smo stekli nesvjesnu kompetenciju, ali još nemamo iskustva. Negdje sam vidjela statistiku da se u toj drugoj godini vožnje događa najveći broj nezgoda/nesreća, pa treba pripaziti.

Ima i dalje - moj tata vozi već 40 godina i ja pomalo primijetim da nije više "onaj stari", zapravo krivo - jest stari i refleksi mu nisu kao prije 10 ili 20 godina. Stalno sam na oprezu, a i podsjetim ga tu i tamo da pazi, jer takve stvari mora nam reći netko sa strane.

No, friškim vozačima ova faza je još daleko. Sretno svima - kad jednom dođete do IV stupnja kompetencija, pitat ćete se (kao i ja) kako je to uopće bilo živjeti bez auta... NIJE mi još prirastao za stražnjicu, jer se svjesno klonim toga, ali se uz napor moram prisjećati one faze kad su mi noge klecale od pomisli na volan. To je bila neka druga osoba!

[točkalica]

evo da se pridružim (ne) vozačicama. ja također imam vozačku već tri godine i nikako , mogu voziti kasno navečer kad nema nikoga na cesti i ciejle noći ako treba, al po danu kad vidim promet ajme majko.... nikako...i kažem si sjedni i ajde i opet ništa....čak i po nioći ako auto stane iza mene na semaforu ja samo govorim neće se ugasit neće se ugasit neće neće...napetost me hvata kad vidim auto iza sebe, onaj ispred još dobro i dođe al iza, odmah se sjetim nekog nervoznog vozača koji mi sve po spisku.......
Samo da još shvatim da nek onaj iza pazi da se ne lijepi na guzicu jer je on kriv ako udari od iza, i da me baš briga što se nervira tko mu kriv , i to bi bilo tako 10 puta i onda bi vozila, ali ja NE, tvrdoglava tuka najobičnija

[babyboys]

ja već nekako vidim da će noćna vožnja biti zadnje što ću se usuditi.

jučer mi je bilo puno bolje, ja sam fino objasnila instruktoru čega se (momentalno) bojim, pa smo puno vježbali kretanje i stajanje, lijevo skretanje... sad mi je lakše kad vidim da nisam totalno nesposobna

ali na cestu ne idem još barem ovoliko sati(7)

[koksy]

Peterlin
Super si to objasnila! Mogu s ponosom rec da sam ja IV stupanj!

[melange]

ja imam neki drugačiji problem koji ni meni samoj nije baš jasan.

mene nije strah, sad baš volim voziti, nemam grč kad krećem, dok vozim, neke stvari čak radim automatski.
pukne me samopouzdanje i elan i ima osjećaj da sam spremna, da znam, da mogu. da nema nikakvih problema.

(ja sam nakon osmog odvoženog sata sjela kod kuće s mamom u auto i odvezla se do bake, koja je udaljena 5min vožnje.
pri skretanju sam skoro lupila u zid jer uopće nisam imala osjećaja koliko brzo vozim i koliko moram okrenuti volan, najahala sam živicu jer mi je auto cupnuo naprijed, odvalila joj retrovizor jer sam prebrzo istjeravala auto iz dvorišta )

i onda kad dođem na neki dio rute s kojim imam problema,
oko kojeg se moram misliti i kojeg ne mogu automatski,
onda bih najradije to nabrzaka riješila, praktički zatvorenih očiju,
samo da prođe. recimo, jučer sam trebala ići na kružni tok, i ja prilazim i ono JBTE KRUŽNI TOK diši diši diši, i samo gledam taj kružni tok i kako ću ući, koga moram propustiti, koji žmigavac, diši, sve će biti ok, uopće ja nisam vidjela da je ispred tog kružnog toka i jelte pješački, da po tom pješačkom idu pješaci, da bi bio red da im stanem. ja ko grlom u jagode na taj kružni tok. i instruktor na kočnicu, ja se trgnem. onda smo još stali na uzbrdici, pa kretanje pod ručnom iza mene auti, ja ne mogu krenuti. totalni meltdown.

i u takvim trenucim skužim da uopće nisam spremna za samostalnu vožnju, da ima još puuuno grešaka koje moram otkriti i ispraviti.
al brate mili. to traje. i košta :/

babyboys, super je što si možeš raščlaniti što te muči i to vježbati.
ja sad samo mogu vozati se po zagrebu i nadati se da ću negdje nešto pogriješiti s instruktorom pa da poslije sama neću.

[Anita-AZ]

Cure, samo stvarno nemojte prosuđivati sebe (i obeshrabrivati se) kao vozača tijekom autoškole! Pa tek učite! Učimo zapravo, jer baš htjedoh reći da svoje pogreške uopće neću etiketirati kao svoju trajnu karakteristiku još bar 3,4 mjeseca... a zapravo i dulje.

[koksy]

melange i ja sam imala isti "problem". Vec nakon par odvozenih sati mislila sam da mogu sve! MM-a sam stalno vukla okolo da vjezbam voznju. A kad sam polozila odmah prvi dan sam vozila u centar Zagreba (iz Samobora sam, s instruktorom nikad u Zg nisam isla) Bila sam uvjerena da sve znam, prestrojavanja me uopce nisu brinula, i jos k tome smo isli navecer, vikendom i padala je kisa. Al ja sam si bila glavna i najpametnija i najbolji vozac na svijetu! Nakon mjesec dana sam uzrokovala lancani sudar, blagi, srecom....
To ce ti proc cim pocnes sama voziti, dakle ti sama u autu, nitko ti ne pomaze. Onda shvatis kolko ustvari ne znas i koliko jos puuuno moras vjezbat. Mene je ta spoznaja bas zatekla, onako kao hladan tus. I onda polako, pamet u glavu, isplaniraj rutu unaprijed i pazi, puuuno pazi na ostale vozace. Pa ces se nakon 2 godine moci pohvaliti da si u IV stupnju Peterlinine tablice uspjeha... Prije neces sigurno koliko god ti bila sad uvjerena da znas i mozes!

[.kala.]

I stupanj - nesvjesna nekompetencija (ni ne znaš da ne znaš voziti, kao što to moj sin misli da zna voziti jer gleda mene pa mu se čini laganim)
II stupanj - svjesna nekompetencija - shvaćamo što nas čeka i da to nije "samo tak"
III stupanj - svjesna kompetencija - to je ona faza kad još moramo misliti kak se šaltaju brzine ili kak se uparkirava na rep (ne volim to ni dan danas, pogotovo ne u autu koji rijetko vozim)
IV stupanj - nesvjesna kompetencija - sjednemo i vozimo i uopće više ne razmišljamo što i kako, samo idemo

po ovakvoj podjeli ja sam prva 3 stupnja prošla u autoškoli.
i iskreno mislim da bilo bi za sve najbolje da se oni koji ne dođu do tog 4. stupnja i ne upuštaju u samostalnu vožnju. i zbog sebe ali i zbog drugih. nesiguran vozač je opasnost za sve (mene je jedan takav "izbacio" iz trake nakon rotora dok sam bila s djetetom u autu....)

no ono što sam htjela reći... zapravo sam skužila da tek s dobivenom vozačkom ne znaš vozit. po meni je znat vozit tek onda kad možeš sve sudionike prometa koncipirati u jednu sliku.

recimo, ja sam u početku kao i većina imala strah od velikog prometa, pa odmjeravanje prestrojavanja i sl. i tim opterećenjem sam bila poprilično koncentrirana samo na svoju vožnju. no onda sam dobila iskustvo koje mi je omogućilo da jako pratim ostale sudionike u prometu. po meni je to ključna stvar za vožnju po gradu, u gužvi. i baš je ta fokusiranost na druge u nekoliko navrata bila presudna da ne dođe do sudara.

ne znaš vozit? strah te paralizira? brkaš papučice i brzine? onda vozi negdje gdje nema ostalih, kad nema gužve i/ili vozi s nekim tko zna vozit...

[.kala.]

i u takvim trenucim skužim da uopće nisam spremna za samostalnu vožnju, da ima još puuuno grešaka koje moram otkriti i ispraviti.
al brate mili. to traje. i košta :/

doći će, samo polako...nemoj žurit da "što prije bude gotovo"
a da košta i traje slažem se...al vrijedi uložiti i vrijeme i novac kad je u pitanju sigurnost na cesti

[melange]

ne samo da nakon autoškole i položenog vozačkog osoba ne zna voziti nego - ne zna voziti

tj zna voziti, ali ponašanje u prometu, i ovo što je kala rekla, imati u glavi cijelu i širu sliku, ostale koji su u prometu, interakcija s njima. to je nula.

kad je meni na prvom satu instruktor rekao da on zna da se tih 35 sati sad čini puno, ali da ustvari nije tako, ja sam bila sva u čudu. kako pobogu 35 sati može biti puno, nije dovoljno uopće. prije je bilo i manje, a uistinu su rijetki oni koji su sposobni osposobiti se kroz taj period.

[sorciere]

pomagajte, nikad od mene vozača

babyboys, u kojem području života smatraš da si uspješna? možeš li reći zašto?

možeš li zamisliti kako se osjećaš dok radiš ono u čemu si uspješna?

prođi kroz te misli (bar) nekoliko puta, i nakon toga S TIM MISLIMA zamišljaj kako voziš. i kako USPJEŠNO voziš

nakon toga, dođi s tim mislima u auto - iako ne kaniš voziti .
sjedni u auto, i zamišljaj kako je to jedno od pomagala koje te čini JOŠ USPJEŠNIJOM.

ponavljaj to svaki dan...

a zatim ponavljaj s upaljenim autom, pa krugom po parkiralištu... a nakon toga - živio fitipaldi


btw - ja nisam ljubitelj noćne vožnje. jer sam isto ćorava kokoš u noćnim satima... ali postoji određena vrsta noćne vožnje koju volim, i u kojoj se osjećam sigurno...

(polu)prazna cesta, vani miris proljeća, lagana vožnja (50-60), dobra muzika koja svira laganini... mmmmmmmmmm....

[babyboys]

sorcie,

hvala... morat ću probat ovu metodu

[Anita-AZ]

Vozila sam do vikendice (Sv.Ivan Zelina) i natrag doma po mraku. :D Super je!
Nesigurnost počinjem osjećati kad vozim brže od 120 km/h (po mraku, po danu ne), pa ne prelazim stoga. Dobro sam se prestrojavala, na vrijeme uočila idiote i izbjegla opasnosti i naravno imala muža instruktora uz sebe koji je fakat preoštar kad nešto nesavršeno napravim.

Ali da mi vožnja bude onak skroz spontana, prirodna i full opuštena ću vjerojatno dočekati za.... xx (što mislite koliiko) vremena?

[Poli]

Anita-AZ cestitam! Meni bi taj vozacki puno znacio, ali stalno odgadjam, sad se bojim da mi je i prekasno (37 god). Sta ti mislis?

[Anita-AZ]

Anita-AZ cestitam! Meni bi taj vozacki puno znacio, ali stalno odgadjam, sad se bojim da mi je i prekasno (37 god). Sta ti mislis?

Nije kasno! Dapače, baš je pravo vrijeme. 8) Zrela si, svjesnija, pažljiva, odgovorna kao što nisu klinci od 18. koji bez straha idu na cestu kao da je to igra.

Nisam ja jedina bila najstarija u autoškoli, ako te to može utješiti.

Za svaku osobu postoji pravo vrijeme za pravu stvar. Moje pravo vrijeme je bila ova godina. Moglo bi biti i tvoje, što kažeš? Go for it!

p.s. Ja uopće ne vjerujem općenito u to da je za nešto kasno! Možda je kasno oko ne znam... 65. godine života.

[.kala.]

btw - ja nisam ljubitelj noćne vožnje. jer sam isto ćorava kokoš u noćnim satima... ali postoji određena vrsta noćne vožnje koju volim, i u kojoj se osjećam sigurno...

noćna vožnja je zeznutija ma koliko god ne bilo prometa. i ne samo noć, gore od noći je prijelaz između dana u noć, tad je vidljivost najgora (nemaju još svi upaljena svijetla od vozača, spušta se mrak - oči se navikavaju na to, teže je za uočit pješake, etc...) i što je najgore, većina vozača se u taj sat vraća s posla, već su iscrpljeni, koncentracija je slaba....

moja iskrena preporuka za vas koji ste u zagrebu (a tako bi trebalo bit i u drugim gradovima) - nedjelja ujutro. ili dan nakon nekog praznika (ako niste pretjerano feštali dan prije). tad je milina za vozit po gradu.

[.kala.]

... i naravno imala muža instruktora uz sebe koji je fakat preoštar kad nešto nesavršeno napravim.

Ali da mi vožnja bude onak skroz spontana, prirodna i full opuštena ću vjerojatno dočekati za.... xx (što mislite koliiko) vremena?

ne znam vremenski, kod mene je to bilo nakon nekih cca godinu dana...no opreznost nikad ne jenjava, dapače, mislim da su vozači (takvi su najčešće mladi) koji misle da sve znaju i sve mogu u najvećoj brzini i koji su preopušteni - opasnost. takvi najčešće ginu i najčešće su krivci nesreća.

po meni je za tu spontanost bilo ključno spoznati mogućnosti samog auta (ubrzanje i sl. - stvari tehničke prirode koje su ključne za neke radnje u prometu, osjećaj veličine auta - jel se možemo mimoići ili da stanem i pričekam da ovaj iz suprotnog smjera prođe...)

kad tako poznaješ svoj auto, onda kad sjedneš - postaješ dio njega, nisi odvojen od njega (ne lomiš ćošu u 3., 4. brzini jer znaš da je auto jak i možeš pomest nekoga ili se zabit u zid, odnosno, ne možeš reagirat na vrijeme)

a ovo za "stroge instruktore" kakav je TM.
ne znam kako kod drugih no po meni je bilo ključno da je osoba smirena. moj otac je profi vozač, on je bio vozač na utrkama, ali mi je kao suvozač - ajme! on traži savršenstvo i preciznost, a ako je ne bi postigla onda bi ga čula kako diše ko dupin, nervozan, napet. i svaki put bi završili vožnju prije nego bi počeli vozit...takvi instruktori (ma koliko god bili savršeni vozači) meni su bili samo stres. a time i smetnja tijekom vožnje. meni je trebao zen instruktor, zen suvozač...

[koksy]

naravno imala muža instruktora uz sebe koji je fakat preoštar kad nešto nesavršeno napravim.

Na ovo se navikni, ja jos niti od jedne svoje frendice nisam cula da im muz ne "kvoca" tokom voznje. Pa tako i moj...
On je jedina osoba uz koju se u autu osjecam nervozno. Neki dan smo bili u Bauhausu, ja vozim doma i on kaze "pazi na rotor" Iako sam po tom rotoru prosla 100 puta i nikad me nije bilo nesto extra strah, taj put sam se skroz ukocila samo zato jer je on to rekao. Stajala sam na ulazu u rotor dobrih 5 minuta, nikako da se ohrabrim i udem, vec su mi poceli i trubit ali ja kao da se ne mogu prisilit da krenem. Uzas! I odonda MM ima zabranu da ista kaze, vidim da okrece ocima ali bas me briga, pravim se kao da ga nema.
Vjerovatno je to tako jer je auto najcesce od muza pa si oni daju za pravo da prigovaraju i kad za to nema osnove...

[sorciere]

moj otac je profi vozač, on je bio vozač na utrkama, ali mi je kao suvozač - ajme! on traži savršenstvo i preciznost, a ako je ne bi postigla onda bi ga čula kako ...

moj otac je bio profi vozač, i bio je vozač na utrkama...
kao suvozač je bio isti kao i tvoj , samo što je on sve verbalizirao, bez uzdisanja ... pazi ovo, pazi ono... no mene to nije smetalo.

davao je precizne upute na što trebam paziti, i s vremenom sam prelazila na "automatiku" - jer su mi njegove riječi ostale... on me učio voziti dok još nisam bila u auto školi, a auto u kojem sam učila voziti je bio ogroman, i težak par tona - tako da nije bilo brzog kočenja...

kad se sad vratim u prošlost - tata je bio jako hrabar čovjek , jer smo vozili po sporednim brdovitim cesticama, na kojima si lako mogao sletit u neku provalijicu, ili se sudarit s autobusom...

[Peterlin]

Mene je u početku vožnje spasio trenutak kad sam si DALA VREMENA da stvari napravim kako treba. Koga briga ako idiot iza mene trubi??? To je NJEGOV problem, moja je briga da ne ogrebem auto. I da mi djeca unutra ostanu čitava.

A muža ionako ne slušam ni inače, pa ni u autu. Doduše, moj nije neki tip koji bi komentirao vožnju (imala sam tatu za instruktora davno daaaaavno). Kad sam savladavala svoj prvi auto, sa mnom je išla kuma s otprilike istim vozačkim (ne) iskustvom pa smo jedna drugoj držale strah. Danas se jedva sjetim da su ta nesigurna vremena ikada postojala.

[Peterlin]

Noćna vožnja - i ja sam dugo i predugo izbjegavala jer sam ćorava, a strašno su mi smetala tuđa svjetla. A onda mi je došlo iz sjedalice u glavu da na kontroli vida to spomenem doktorici (imam astigmatizam tj. nosim cilindrična stakla, dioptrija zanemariva). Dobila sam nove naočale s nekim antirefleksivnim slojem i sad nema više nikakvih problema s noćnom vožnjom.

Po noći je manja gužva pa je to često lakše... pogotovo po kvartu ili po praznim selskim cestama. A neodgojenih budala ima svuda i uvijek, po danu i po noći...

I još neke stvari - znam dosta ljudi iz manjih mjesta kojima na pamet ne pada voziti se po Zagrebu (ne poznaju ga, tj. ne poznaju grad iz perspektive vozača). Nedavno sam ja mamu vozila njenom doktoru u Vinogradsku pa mi je rekla da oni inače idu drugim putem (kroz centar tj. po zelenom valu) a ja lijepo odabrala rutu za koju sam znala da ćemo bolje proći u to doba dana (Selska). To je sve lutrija... Moraš poznavati situaciju. Dosta žena (i ne samo žena ) koje voze po Zagrebu ne usudi se na otvorenu cestu, a meni je to lakše od gužvi u špicama koje su mi FUJ...

Tja, po za svakidašnje vožnje (kad savladamo auto i put) obično je dovoljan "autopilot" tj. ja unaprijed znam 3 križanja prije kak se moram prestrojiti i to napravim u najprikladnijem trenutku, ali ako idem u neki dio grada gdje ne zalazim često, moram upregnuti ganglije i dobro gledati oko sebe, pa je malo teže. Dugo mi je to predstavljalo problem, ali navikla sam se. Kad vidimo da ide, drugi put je lakše. Iskustvo je ključna stvar... A sama sam sebi skinula kapu kad sam veliku mrcinu (C5 od firme) uspješno uvukla u onu garažu u Petrinjskoj s uskim ulazom. Imala sam dojam da retrovizori češu zidove, ali sam ušla i poslije izašla bez greške.

[nana]

Ja imam puno staža kaj se vožnje tiče, položila sam vozački sa nepunih 18 godina i od tada neprekidno vozim. Profesor u auto školi je bio čovjek srednjih godina, slabo pričljiv ali me puno toga naučio, i imao je običaj čitati novine dok ja vozim , kasnije mi je objasnio da je on jako dobro pazio kak vozim i gdje vozim, a novine su bile samo krinka da se ja opustim i da nemam dojam da on pilji u cestu.
Jako volim voziti i po danu i po noći, ljudi kažu da dobro vozim, brzo ali sigurno. Naravno, znam da u gradu ne mogu imati neku brzinu, zato kada krenem na autoput malo si dam oduška, ali nisu to neke divlje brzine da ne bi mislile kak se iživljavam.
Uglavnom moje mišljenje je kada se položi vozački ispit jako je bitno odmah nastaviti voziti, jer poznajem puno cura koje su radile stanku od par mjeseci i kada su sjele u auto bilo je dosta teško.

[mikka]

u nasoj obitelji sam ja (kao bolji vozac ) ona koja "zvoca" md-u . prestroji se na vrijeme, ne sijeci trake (u beogradu trake ne postoje, tj. na njih se ne obraca paznja), upali svjetla (uvijek), vezi se, ugasi zmigavac.. ne znam koji ga vrag uopce pustam da vozi kad ja vozim 5x bolje . jedino kaj on bolje vidi po noci, a cesto putujemo nocu za bg jer je lakse, klinci spavaju pa ne moramo uopce stajati.

jedno od najboljih putovanja u zivotu mi je bilo kad sam iz dubrovnika vozila za matulje kraj rijeke, pas i ja solo, muzika odlicna a cesta prekrasna, zalutala sam negdje u lici i odvozila tako predivnu cestu da me i danas trnci prolaze kad se sjetim te voznje :ceznutljivi:

[Poli]

Anita-AZ, hvala na ohrabrenju. Nadam se da cu se uskoro i pokrenuti po ovom pitanju.

[Anita-AZ]

Anita-AZ, hvala na ohrabrenju. Nadam se da cu se uskoro i pokrenuti po ovom pitanju.

Aaaa... kako mi je žao što ovo nisam napravila ranije!!!!!

Evo sad...primjera radi... odoh s djecom u shopping neke hranice... i bio mi nekako gušt voziti, svira Zero 7, sve je nekako teklo super i pitam djecu hoćemo se još voziti. Oni naravno žele. I nastavimo dalje i na kraju spontano završimo na izletu uz jedno jezero. Bili smo gladni, pa smo pokupili stvarčice iz vrećica koje smo kupili (odlučih imati jedan priručni nož i sl. u autu za takve svrhe ubuduće! ) i lijepo smo si sjeli na dekicu (koju uvijek furamo u autu), sjedili uz jezero, papali, bacali kamenčiće i uživali.

Kako jednostavno i prelijepo poslijepodne.... samo zahvaljujući vozačkoj dozvoli.

Savjetujem svima da počnu voziti. 8)

[argenta]

Evo, ja se danas živa pojela... Da znam voziti mogla sam ostati skoro sat vremena dulje na Rodinoj projekciji! A ne putovati sat i pol ( :shock: ) do doma i staviti klince prepreprekasno na spavanje.

[babyboys]

jučer sam bila na cesti prvi put.

eto, baš tako sam se osjećala kada sam izašla iz auta.
a instruktor me dobio na prepad, kad sam se malo zaboravila "skreni desno i između žardinjera lijevo" ja naravno radim šta mi kaže i tek kad sam skrenula, skužila sam da više nisam na polighonu.

provozali smo se po cvjetnom, a ja sva u panici nisam ni znala kud sve trebam gledat, jesam nešo zaboravila napravit....
užas.

ali bit će bolje.

svakodnevno se po nekoliko puta uvjeravam da je ovo za moje dobro, da je auto potreba, da neće uvijek bit mm doma, da se svašta može desiti....
i da će mi biti drago ,jednom, baš zbog ovakvih stvari o kojima pišu argenta i anita

[Freja]

Joj, kako ću ja izaći s parkirališta? Došla danas na posao dok još nije bilo gužve i sad su me svu ogradili. Mikka, dođeš me isparkirati, ti živiš tu negdje blizu . Plaćam suhim zlatom!
Prije je MM radio u blizini pa sam njaga zvala u hitne intervencije, ali sad mu više nije blizu

[.kala.]

Joj, kako ću ja izaći s parkirališta? Došla danas na posao dok još nije bilo gužve i sad su me svu ogradili.

a jedino će te pauk spasit ako su te ogradili

[Freja]

Ma nisu toliko, ali previše za moje vozačke sposobnosti. :/ Odgađam odlazak doma nadajući se da će ovaj ispred mene prije otići

[Anita-AZ]

Ma nisu toliko, ali previše za moje vozačke sposobnosti. :/ Odgađam odlazak doma nadajući se da će ovaj ispred mene prije otići

Skupljaš prekovremene! 8)

[Freja]

Da bar (ali ne priznaju nam ih)!
Šalu na stranu, izvukla sam se. Taman je naišao i "susjed po parkingu" pa je malo pripomogao sugestijama. 8) Ali bilo je zaista na knap.

[polfezna]

Freja, imam prijateljicu koja je na pocetku vozacke karijere redovno molila prolaznike da joj uparkiraju i isparkiraju kola . Meni je to uvek bilo bezveze...ja sam se tako kao ti mucila satima i nekoliko puta potpuno promenila cilj jer nisam umela da se parkiram tamo gde je trebalo ici.

Anita, super da si se tako oslobodila i da osvajas novi-jednostavniji- nacin zivota!

[sorciere]

sorcie,

hvala... morat ću probat ovu metodu

a šta bi s ovom metodom kod žardinjera?