Ja i dalje mislim da sam dobar vozač
nadji mi nekog vozaca koji ne misli da je dobar vozac*

ja sam isto bila dinamicna vozacica prije, nije ni cudo kad sam cijeli zivot isla s mamom na rally utrke. kad se s mojom mamom vozis, to je kao maranijeva (nikina) skola sigurne voznje, samo cjelozivotna.

ali ne mogu svoj strah tako brzo pustiti. cak i sad pred ekranom mi je srce stisnuto i ramena skupljena jer se sjecam sudara koji je sva sreca za nas bio bez posljedica, osim mog straha i totalne stete na autu. a cak nisam ni vozila tada, tj. cak mislim da se ne bi ni dogodio da sam ja vozila. tu dolazi ona * odozgo ali ja sam vidjela da se taj auto koji juri na nas koji smo bili u kruznom toku ne misli zaustaviti i sigurno bi nekako reagirala.

ja znam da cu ja ponovo voziti za koju godinu i znam da cu opet biti dobra * vozacica i uzet cu prije nekog instruktora za kondicijsku voznju ali nisam jos spremna.
radije cu poceti voziti kad budem skroz mirna nego se grceva oslobadjati u autu.