ja vozim, otprilike, ko Fitipaldi...I volim se vozit do iznemoglosti...Freak! kad sam ostala trudna proradila mi je savjest, te sam se sa Fitipaldija prebacila na vožnju čiče sa šeširom... Rodila...Nakon 3 tjedna sjela u auto..Sama... Adrenalin jurnuo...Luku nikad ne vozim ja, već ja sjedim iza s njim a vozi mm...nema povjerenja u moje adrenalinske ludosti i slalome po cesti...Ima čovjek pravo...jedino se ne znam baš najbolje bočno parkirat..uspjevam ,ali nije idealno, pa se tak ni ne parkiram...inače sam nabrijana vozačica...jedna od onih koja nema strpljenja ni živaca za spore vozače, one kojih je strah prestrojavanja pa se prestrojavaju pola sata...kratkog sam fitilja...za čudo, razumijevanja oduvijek imam za pješake i živciram ostale vozače, propuštajući ih preko zebra, semafora i slično...ali mi dođe da smlavim pametnjakoviće koji pretrčavaju otvorenu cestu na aveniji dubrovnik kad lijepo postoje semafori i pothodnici...i to su mahom penzići, pogibeljnih nakana-kamikaze...