potpisujem Lutonjicu
Ja sam pre svake voznje morala sve vec da prodjem u glavi, gde prelazim u koju traku, kojim putem tacno idem, kako cu se parkirati, gde cu ako bas tu nema parkinga...I tako sam samo retko i vrlo nerado vozila citavih 10 godina. Onda sam se jednom izgubila. Vozikala sam pola sata, nisam imala pojma gde sam ali sam na kraju ipak nasla pravi put i sve je bilo ok. Tu mi se desio taj klik i od tada sam sve opustenija. Sada vec mogu da se hvalim sa voznjama od po 600km! Sada mi je jos ostalo da savladam voznju sama sa Mishicom, tu mi jos nije kliknulo.

Mislim da se strah od voznje najbolje prevazilazi sto cescom voznjom. Sto je iskustvo vece, to je strah manji.