ja san polozila vozacki na nagovor moje mame iako se nisan tada osjecala spremnom vozit niti mi je bilo potrebno auto.

nakon toga san u jedno 5 godina vozila 5 puta na nagovor mm-a a i da "ne zahrdjam".

i onda san prije 2 godine sazrila za voznju, bija mi pun kufer buseva i tila san bit komotna i ne bit ovisan o nikome da me voza i dovoza a pogotovo kad dodje dijete. i provozla uz pomoc mm-a i stvarno mi je gust vozit, bas uzivam - ali (uvijek neko ali...) prije misec ipo san imala prometnu i to me dosta potreslo, bas me stresnilo skroz. ali ne smin se sad pustit strahu pa cekam auto kad bude gotovo i pokusat cu opet vozit. nadam se da mi se to vise nece dogodit.

najvise me strah mladih brzih vozaca sa bijesnim autima.