baš sam se nasmijala :D
ja sam se prvo borila s mužem i frendovima kad sam objavila da ću kupiti maramu-mislili su da je to bezveze.
nakon svjetlaninog posjeta mm je skužio da je to ipak baš o.k. iako ju još nije upotrijebio. :D
frendice s djecom kažu da im je zgodna, one druge ne komentiraju.
na ulici i po dućanima primjetim kako se okreću, čude, bulje, neki se smiju, pogotovo kad nasred trga vežem 4,20 m tkanine oko sebe s brunom u ruci
tete u karlovom i lukasovom vrtiću su se oduševile, stalno me ispituju kako ja to vežem, a sve češće i mame prilaze i pitaju svašta, zanima ih i pozitivno reagiraju
imam i ja anegdotu: ulazim u kvartovski dućan, žena za pultom se prekriži. ja: kaj je danas neki svetac? ona: ma, ne, gledam kaj vam je to?
ja: to su mi poklonile žene u africi kad smo muž i ja bili na medenom mjesecu na safariju. poslije mi susjeda kaže, gušeći se od smijeha, da su je babe pitale jel sam ja malo trknuta :D
moji komentari uglavnom ovise o tome kakve sam volje taj dan :D