A evo i mi doživjeli jednu dobru reakciju. Bili smo na Plitvicama i željeli smo obići Gornja jezera s Matildom. Kako i baš nije za kolica po mostićima, nosili smo se u marami. Uglavnom sam je nosila na boku, a poslije i na trbuhu. Šetnja je trajala 2,5 sata. Stali smo samo jednom da se odmorimo i pojedemo voće.
Ostalo vrijeme je bila non-stop u marami. Gladili smo mahovinu, gledali bube i pauke, ribe, stajali pod slapom koji nas je špricao i bilo mi je baš gušt s njom otkrivati čari prirode jer smo bile blizu jedna drugoj.
Nije mi uopće bila teška i nisam imala nikakve posljedice nošenja. Osim što mi je majica ispod marame bila mokra od znoja.
Pred kraj šetnje je zaspala. Naslonila je galvu na moja prsa i slušajući moje srce, njišući se u ritmu mojih koraka, uz šum slapova, mirno je drijemala.
Svi koji su prolazili mimo nas zadivljeno su gledali u dijete koje spava na mami.
Dok smo čekali brod, jedna Talijanka je rekla da je ovo izvrstan sistem za nošenje i da je djetetu očito udobno kad tako mirno spava.