Mislim da i hoćeš ne možeš dva djeteta jednako odgajati. Oni su različiti, pa im i odgoj mora biti različit, a i ti si se promijenila. Ne moraš imati grižnju savjesti što kod prvog djeteta nisi znala sve ono što sad znaš. Normalno je da ćeš to primijeniti u odgoju drugog djeteta i da ćeš se ispravit u onome u čemu misliš da si griješila. Za tvoju M. je utješno da ima i prednosti u tome da si prvi: ona je imala nepodijeljenu pažnju i usredotočenost roditelja dok nije dobila bracu. Ona je prvijenka, kako god okreneš.

Ja sam najstarije dijete, imam dvije mlađe sestre. Činjenica je da je moj odgoj bio daleko stroži nego njihov, pogotovo od najmlađe. Ali, na neki način, mislim da sam od roditelja ja najviše dobila. Iako su se oni iz petnih žila trudili da budemo jednake u svemu.