žaba se jaše u onom maleckom parkiću na štrosu, preko puta naše nekadašnje biokemije/organske. nedavno su ga uredili, ograđen je i čist.

taj je parkić tako malen i sladak, svi troje ga volimo i obavezna nam je štacija kad smo vikendom u gradu.

a djetence je nekad bilo isti istacti tata, pa je onda par mjeseci jako sličio na mene u toj dobi, a sad sve više postaje svoj - naša mješavina, ali na svoj način.