savršena djeca... monitor.hr

[sorciere]

'Savršena djeca'
Faiza Elmasry
27/07/2006




Svi roditelji žele da njihova djeca budu sretna i uspješna, međutim ima i onih koji žele da njihova djeca budu nešto više. Tim nastojanjem roditelji postaju hiperaktivni s povećanom kontrolom nad djecom od koje žele da budu savršeni i da idu u savršene škole, da budu uspješni sportaši te da uživaju u svojim idealnim karijerama. Mnogi stručnjaci kažu kako takva vrsta roditelja postavlja nemoguće standarde koji mnogo puta vode i roditelje i njihovu djecu do frustracija.

Pedijatrica Judy Goldstein ima svoju uspješnu ordinaciju u newjorškom Manhattanu te kaže da je većina roditelja, koji dovode djecu kod nje, visoko obrazovana, imućna, a majke vrlo požrtvovne, no neki od njih su previše obuzeti kontrolom te smatraju da će baš njihovo dijete postati slijedeći Mozart, Picasso ili Bill Gates. "Majke koje ostaju kod kuće kako bi odgajale svoju djecu vrlo su često žene s profesionalnom karijerom koje su odustale od nje, te sada tu istu kontrolu, koje su sprovodile u poslovnom svijetu, nastoje provoditi nad svojom djecom. Među njima vlada uvjerenje da imaju pravo na savršenu djecu koja će svaki korak svog razvoja slijediti po idealno smišljenom planu".

Da bi odgojili savršenu djecu, napominje pedijatrica Judy Goldstein, takvi roditelji nastoje kontrolirati svaku minutu dječijeg života kako bi dobili idealne rezultate na kraju. "Na Manhattanu postoji najmanje 60 raznih tečajeva za malu djecu među kojima je recimo i tečaj masaže! Da ne govorimo o mnogobrojnim muzičkim tečajevima od kojih su neki namjenjeni za dob od četiri mjeseca. Neki od njih pak nude i razne tečajeve međunarodne glazbe. Vi, sada recite meni, kako može jedna četveromjesečna beba razlikovati muziku iz različitih krajeva svijeta?!"

Psiholog Jim Taylor stručnjak je na polju dječijeg razvoja i autor knjige ‘Pozitivan pritisak: Kako odgojiti uspješno i sretno dijete’. On kaže da je problem taj što mnogi roditelji misle da mogu ubrzati razvoj svog djeteta nematajući sve te mnogobrojne aktivnosti. "Jednostvano ne postoje nikakvi znanstveni dokazi da se razvoj vašeg djeteta može ubrzati na bilo koji način. Radi se o multi-milijarderskoj industriji čiji je glavni cilj da se stvore svi preduvjeti kako bi dijete kad naraste bilo nevjerojatno uspješno. Mnogi se od njih pribojavaju šta će drugi reći, odnosno ako ne preduzmu nešto za svoju djecu, drugi će misliti da su roditelji loši".


Ovakva vrsta odgajanja, međutim, ne stvara uspješnu djecu već osobe koje postaju - perfekcionisti. "Perfekcionistička djeca u stvari nikada ne postanu vrlo uspješna jer njihov glavni životni cilj nije uspjeh nego kako izbjeći razočaranje. Ovakva djeca dođu među deset najboljih u razredu ili sportskim sastavima gdje i ostanu, u takozvanoj sigurnosnoj zoni. No, da bi uspjeli, morate nešto i riskirati, a kod ovakve djece rizik znači i mogućnost neuspjeha i razočaranje čega se oni najviše i boje".

Imati nedostižne ciljeve za svoju djecu, predstavlja iznimno veliki teret za dijete, napominje Betsy Hart autorica knjige o roditeljstvu, koja dodaje da bi roditelji trebali cijeniti bilo kakav uspjeh svog djeteta i ohrabriti ga za dalje. Jedini način na koji ćete pomoći svom djetetu je da pomognete njihovom razvoju pod normalnim uvjetima i bez ikakve žurbe. To će im donijeti najveće zadovoljstvo i sreću.

[Zdenka2]

'Savršena djeca'
Faiza Elmasry
27/07/2006

Jedini način na koji ćete pomoći svom djetetu je da pomognete njihovom razvoju pod normalnim uvjetima i bez ikakve žurbe. To će im donijeti najveće zadovoljstvo i sreću.

To je moj moto u odgoju.

[sorciere]

ja uvijek razmišljam o onoj sirotoj djeci s ritmike (4-5 godina) - koja su išla i na plivanje, klavir, engleski, francuski....

[AnaDelVito]

i ja se uvijek sažalim nad tom super-super aktivnom djecom, uspješni su oni često, ali nekako mi djeluju prerano odrasli, prevelik je to teret

meni je moja jučer u kontekstu razgovora o sličnoj temi - super uspješnima, rekla - mama, važno je da smo mi zdravi i da se volimo

jako sam si bila ponosna na tu njenu izjavu

[branka1]

Ana, znači da sve super radiš u odgoju

Meni je užasno žao te djece

[branka1]

I otud kreće ono s topica Tko je od nas odgajan po AP-u da nam treba sigurnost i potvrda da nas roditelji vole radi nas samih, a ne zato što smo dipl. ing ili mr. pharm

[Arijana]

i ja se uvijek sažalim nad tom super-super aktivnom djecom, uspješni su oni često, ali nekako mi djeluju prerano odrasli, prevelik je to teret

A i što to znači uspješni su, u čemu.. u onome što rade, čime se bave..?
Meni je jedino mjerilo uspjeha mog djeteta da bude sretna i zadovoljna sobom i svojim životom, da nizačim ne žali, pa bila ona čistačica ili dr., mr., ...

[Zdenka2]

i ja se uvijek sažalim nad tom super-super aktivnom djecom, uspješni su oni često, ali nekako mi djeluju prerano odrasli, prevelik je to teret

meni je moja jučer u kontekstu razgovora o sličnoj temi - super uspješnima, rekla - mama, važno je da smo mi zdravi i da se volimo

jako sam si bila ponosna na tu njenu izjavu

Preslatko.

Kad imaš pametno dijete, normalno je da mu želiš da stječe znanja i da si zamišljaš neki njegov profesionalni uspjeh u budućnosti. Ali, mislim da je krivo postaviti taj izvanjski manifestirani uspjeh kao cilj odgoja. Ima puno bitnijih stvari koje treba postaviti, a onda, mislim, dolazi i taj uspjeh.

Ovakva vrsta odgajanja, međutim, ne stvara uspješnu djecu već osobe koje postaju - perfekcionisti. "Perfekcionistička djeca u stvari nikada ne postanu vrlo uspješna jer njihov glavni životni cilj nije uspjeh nego kako izbjeći razočaranje. Ovakva djeca dođu među deset najboljih u razredu ili sportskim sastavima gdje i ostanu, u takozvanoj sigurnosnoj zoni. No, da bi uspjeli, morate nešto i riskirati, a kod ovakve djece rizik znači i mogućnost neuspjeha i razočaranje čega se oni najviše i boje".

Imati nedostižne ciljeve za svoju djecu, predstavlja iznimno veliki teret za dijete, napominje Betsy Hart autorica knjige o roditeljstvu, koja dodaje da bi roditelji trebali cijeniti bilo kakav uspjeh svog djeteta i ohrabriti ga za dalje. Jedini način na koji ćete pomoći svom djetetu je da pomognete njihovom razvoju pod normalnim uvjetima i bez ikakve žurbe. To će im donijeti najveće zadovoljstvo i sreću.

Ovaj članak je skroz cool. Osim što ne definira naročito dobro..što je to uspjeh u vovom prvom dijelu citata?..meni to smrdi isključivo na uspjeh mjeren materijalnim dobrom..možda griješim.

Da li pod ovo spadaju ljudi koji su perfekcionisti,a nisu imali te superambiciozne, nerealizirane majke ii općenito roditelje? Ja sam točno opisana u ovih par redaka o perfekcionistima, a mama i tata su mi SSS, nikad me nisu na ništa tjerali ili me samoinicijativno upisivali.. sve aktivnosti i hobije sam si sama izabirala od najranije dobi. Uvijek su se i čudili na koga sam jer oni nisu bili naročito uspješni u školi. Nikad me nisu posebno nagrađivali za uspjehe, već su mi uvijek rekli, najveći je uspjeh to što to činiš za sebe....

Ali mnogo stvari ne činim jer znam da ih neću činiti na najbolji način i intimno mi je neuspjeh mrzak do bola. Ali ipak mislim da je u životu katkad prednost biti svjestan događanja..da izbjegneš moguća razočaranja. To naravno rezultira time da nisi neki naročiti mudonja za npr uložiti životnu ušteđevinu u stroj za proizvodnju žlica za cipele..., ali isto tako sklon si pojačanom racionalnom promišljanju o svojim postupcima. Možda je u tome sreća ili nesreća..u tome što si svjestan? I što je to uopće uspjeh? Po meni je to ravnoteža između samosvijesti iznutra. emocionalnog i socijalnog života izvana te materijalne samodostatnosti...Gdje li je kvaka? Kako netko može biti uspješan? Ja osobno poznajem mnogo djece nazovimo ih uspješnih i ambicioznih roditelja koji su obilovali aktivnostima, a i danas su , kako kažu, zadovoljni, isto tako uspješni u poslu ili doživaljvanju sebe te se bez problema s mjerljivom radošću prešaltavaju iz jednog područja života u drugo. Ali isto tako znam jednako uspješne ljude..perfekcioniste, iz skromnih obitelji, niža srednja klasa. Mislim da sve ipak jako ovisi o tome kako smo sazidani iznutra genetikom, u kojem smo trenutku vremena uletili na svijet. No ipak mislim da su ovi prvi...predodređeniji za brže dosizanje životnog uspjeha nego o vi drugi..jer imaju banku podataka svojih roditelja o ambiciji, intelektualnim, poslovnim ili socijalnim vrednotama u životu. Okrutno, ali istinito. Mene roditelji nisu nikad tjerali na jezike, dok mog prijatelja jesu...i sad on brodi njemačkim, engleskim i francuskim...ko krstarica i ponosi se time, a ja sam morala učiti sama i više sam ko ledolomac.... :?

Meni je konačni cilj da mi djeca budu sretna, zdrava i da znaju odlučiti za sebe svojom glavom. Ne želim da život sagorijevaju na nekom glupom, makar dobro plaćenom poslu. Želim da mnogo putuju i nauče. Ali isto tako, meni je vrlo teško dokučiti što bi za njih bio nesavladiv cilj. Ja ću nastojati njima ilustrirati što širu lepezu aktivnosti i saznanja..pa ćemo vidjeti..u hodu.. U biti ne znam što sam htjela reći, samo da me ponekad iritiraju jednostrani zaljučci o tome kako bi iblo bolje za nas da smo nekakvi drugačiji. Život je mozaik. Vakih i nakih...

I sviđa mi se što kaže Zdenka. Simple and clear. :D

A ja razvezala 10 A4 papira

[Zdenka2]

Virgo, ti si naš analitičar. Često pomislim "Kako joj se da?!, ali uvijek pročitam tvoje postove. I ja sebe vidim kao perfekcionista u smislu da posao koji nije obavljen do detalja i "ispeglan" nekoliko puta, za mene nije obavljen posao. Mislim da je cijela mudrost u tome da se nađe prava mjera. Ako perfekcionizam obuzme čovjeka na takav način da ga blokira, da on ne može producirati, jer ništa nije dovoljno dobro, to je loše. Ali, onako kako ja to vidim, bila bih sretnija kada bih u mom poslu (humanističke discipline) vidjela više perfekcionizma, odnosno temeljito obavljenog posla.

I u odgoju je sve stvar mjere. Kad imaš pametno i nadareno dijete nije dobro ni da budeš posve lišen ambicije, jer to znači da mu nećeš ponuditi onoliko koliko je takvom djetetu potrebno za njegov razvoj. Znači treba prokužiti dijete i njegove potrebe, njegove interese, a mislim da ga nije loše ni malo usmjeriti. Ali ne previše zatrpati, tako da ima vremena i za slobodnu igru i nestrukturirani razvoj. Prije nego sam sama imala dijete imala sam prilike gledati pogubnost nedovoljnog inputa na jedno dijete iz moje okoline. Dijete je raslo s etiketom "nemogućeg" djeteta, a ja sam stalno mislila da naprosto ne dobiva intelektualni poticaj adekvatan njezinom intelektualnom potencijalu. To se je na kraju pokazalo posve točnom procjenom: kad je dobila mogućnost da zadovoljava i razvija svoje intelektualne potencijale, ona je postala "savršeno" dijete. Pa su se svi čudili, osim mene.

Ja se ovim pitanjem intenzivno bavim već par godina, jer imam pametnjakovića, koji je istovremeno ono što bi se reklo, pravo dijete, zaigrano, mazno. Nastojim pružiti ono što on treba u svim tim aspektima. Mislim da je ovaj članak upozorenje onim roditeljima koji pred očima imaju samo tzv. društveni uspjeh svoje djece (i svoj), a zanemaruju njihov emotivni razvoj. Ja pokušavam dati i jedno i drugo, s tim da malu prednost dajem drugom. Ali, dva puta tjedno vodim M. u glazbenu školu, puno mu čitamo, kod kuće učimo ono što njega zanima, on čita i piše... Ove godine će krenuti na engleski, budući da to želi. I mislim da to nije previše za jednog pametnog šestogodišnjaka koji se želi i igrati i učiti.

[sorciere]

sve dok dijete želi (a nije prisiljeno) - nije problem. osim, naravno - ako želi previše .

ja sam kikici ograničila neke aktivnosti, jer sam vidjela da nema vremena za sebe, a to joj je isto bilo važno. ograničili smo se na jednu školsku, i jednu vanškolsku aktivnost (sport).