Iskustva s nasiljem nemam, na sreću! Nedavno sam dobila dopis iz škole "Vaš sin se potukao s jednim dječakom!" Pitam sina šta se desilo, a njegov brat blizanac kaže: Mama brat je branio mene od jednog dječaka koji me svaki dan tuče!. I šta sad? Odem učiteljici, a ona kaže: Ja sam zatekla Vaše dijete! Ok! Bit će sankcija za mog sina, ali šta ćemo s onim drugim, Znate, njegova mama ima samo njega i jako je osjetljiva, a on je ionako malo problematično dijete, pa nije baš dobro da nju miješamo u sve ovo. NAPOMENA, moj sin kojeg su okrivili, ODBIJA IGRATI NOGOMET JER SE PLAŠI DA ĆE KOPAČKOM UDARITI PRIJATELJA PA ĆE GA BOLJETI. Dobro neka mu ovaj put bude, ali drugi put ću kazati i mami i učiteljici da je meni mojih troje djece ni manje ni više na srcu nego njoj njezino jedino.

Priča II. Moj brat je nastavnik u jednoj osnovnoj školi gdje je uz tešku muku nedavno OTEO NOŽ dječaku u osmom razredu. Mali je rekao da je nositi nož COOL i da neće nikoga povrijediti.
Narednog dana, sav usplahiren TATA tog dječaka uletio je u zbornicu i vrištao TOKO SE USUDIO MOM SINU UZETI NOŽ, ZNATE LI KOLIKO ON KOŠTA.

E, evo problema. Razmažena djeca i agresivni roditelji. Nastavnici i učitelji stavljaju se na stranu utjecajnijim roditeljima, jer znate ONI.....