problem nasilja u školama je veliki problem, dosta se udruga uhvatilo zadnje vrijeme s time u koštac i polako počinju osvještavati taj problem i kod roditelja i kod prosvjetnih radnika.

Neki dan na tribini sa dječjom pravobraniteljicom je dobro istaknuto da nije da nastavnici ne primjete u čemu je problem već da jednostavno najčešće ne znaju što bi s problemom napravili. Nisu dovoljno educirani za rješavanje takvih problema s jedne strane, s druge planira se napraviti postupnik - kako reagirati kada se uoči problem nasilja u školi (kome prijaviti, što učiniti ako roditelj ne surađuje itd.).

Toga tatu čije je dijete donijelo nož u školu bi ja prijavila CZSS i mogao bi biti optužen za zanemarivanje maloljetnika jer je on odgovoran što je djetetu nož kupio i dozvolio mu da ga nosi u školu.

Što se tiče ne miješanja u dječje razmirice - stvarno se s tim se slažem, ukoliko se ne radi o minimalnim čarkama. Istraživanje koje je provela ekipa sa hrabrog telefona pokazuje da se u ovakvim sukobima djeca najrjeđe za pomoć obrate učiteljima (najviše prijateljima i roditeljima) što je poražavajuće i što govori da djeca nemaju povjerenja u učitelje da će im pomoći u rješavanju ovakvih problema (vjerojatno su ih prečesto otjerali riječima: pomirite se kako ste se i posvađali ili ne tužakaj ).