kao što vidite, moja je beba još u trbuhu i daleko od škole, ali osjećam se pozvana prodiskutirati ovu temu, jer mi je to sve dobro poznato iz vlastitog iskustva!! pretrpjela sam dosta psihičkog i fizičkog nasilja od strane drugih nazovi učenika (delinkventi bi bilo bolji opis).zanamala prvotno napisa
do tada je ...cijeli razred trpio fizicko i psihicko maltretiranje mladog nasilnika (a i uciteljice u nemoci totalnoj)
roditelji ..naravno ..nikad na sastanke i informacije (problematicna obitelj)
ista pjesma kao i ovdje, samo prije trideset godina... i ne, nisu se djeca "posvađala, pa pomirila" (stvarno glupa pretpostavka!), nego je to trajalo sve do srednje škole! i ja sam bila za glavu veća od njih i uglavnom jača, ali je njih bilo više! i napadali su samo skupno! kad sam kolovođi predložila da se potučemo, pa da "riješimo stvar jednom za uvijek" - pobjegao je.
moji roditelji nisu o tome mnogo znali, jer im nisam tada baš pričala, nego tek kasnije. moj otac je bio užasnut i rekao mi je da sam mu bar prije rekla, našao bi on načina da s tim nasilnicima izađe na kraj!
to što je netko iz problematične obitelji, nije moj problem!! može mi kao čovjeku biti žao, ali takne li netko danas-sutra moje dijete - bolje da ga nema!
i ne, drage mame i dragi tate, tako nešto ne smijete dozvoliti!!! umiješajte se, nisu to nikako beznačajne "dječje svađe"! kao prvo, zaprijetite nasilniku (djetetu) - efikasnije je nego što mislite! (jedan dobvoljno uvjerljiv ljutit pogled djeluje i na odrasle, kako neće na djecu! sjetite se samo ljutitih šefova - svi odmah trče...) a onda napravite takvu frku (ako treba i policija i novine, ma sve!), da će i škola, vjerovali ili ne, naći načina da se s tim pozabavi!
radi se o vašoj djeci!!!
ovo što sam gore napisala! obračunajte se s njima jednom zauvijek!
 |
|||
Odgovori s citatom