Mamazika drago mi je da tako fino opisujes svoje strahove. Ja ih isto imam mali milion ali nekako se cini lakse kad ih drugi opisu pa vidis da nisi paranoican ili nenormalan.
Moj najveci neprijatelj je, valjda kao i svaciji, vrijeme.
Ja uvijek vrtim po glavi te neke nostalgicne filmove, pa vidi kako je sve brzo proslo, pa vidi koliko mi je vec dijete, pa vidi kako nam brzo prodju dani a ni ne stignem joj pokloniti paznje koliko bi htjela, a sta tek kada dodje drugo dijete, necu se ni okrenuti a djeca ce vec otici svojim putem....
Onda me usput muce i nekakva razmisljanja o mom djetinjstvu. Pa se sva uplasim kad vidim koliko mi baka i djed vec imaju godina, kad vidim sijedu kosu moga tate i mame, a ko da je bilo jucer kada sam ja bila to dijete a oni na mom mjestu....i sve tako.....usput onda strah da se nesto nekome ne desi
Cure sorry nisam htjela uvaliti crnjak ali valjda to tako uvijek ide, kad krenes razmisljati o jednoj stvari jos ih se stotinu prilijepi..