Mislim da ambicije same po sebi nisu loše. Pa ne bi bilo nikakvog stvaranja na svijetu kad nitko ne bi imao ambicije. Ja sam ih imala i imam ih, ali ne da nešto steknem i time se dokazujem nego da nešto budem i nešto znam i da nešto stvaram. To želim i svom sinu i poticat ću ga u tome. Sve je to dobro dok nema prisile i režiranja života djeteta.

Mislim da djetetu treba biti ponuđeno, ali stvarno ponuđeno, tako da ono zna o čemu se radi. Kad smo mi htjeli maloga upisati u glazbenu školu nismo ga pitali bi li on htio u glazbenu nego smo ga prvo vodili na koncerte na kojima su svirala djeca, poveli ga u muzičku školu u koju smo ga htjeli upisati, slušali s njim glazbu doma i onda je on sam poželio ići u muzičku. Za engleski je isto sam pitao.

Ne vidim ništa loše u tome da želim da moje dijete razvije potencijale koje ima, naprotiv, mislim da je moja i MM dužnost da mu pomognemo u tome. Samo bih rado izbjegla da izabere moju struku...