uopće nikad nisam sumnjala u dojenje jer sam uvjerena da je priroda savršena i da se pobrinula za sve. i onda me ljuljkala moja sestra koja 'nije imala dovoljno mliječnih' žlijezda ili stanica ili štatijaznamveći i nije imala mlijeka-valjda spada u onih 1-5% žena
i zbog njenih priča sam se usr... ko grlica nakon poroda i zbog toga mi je 'došlo' mlijeko tek 5 dan, ali kad smo se primili, nismo odustajali, i još uvijek dojimo
a sad u 2. trudnoći, uopće ne sumnjam u dojenje i praktički ne razmišljam o tome jer mi je to nešto kao disanje, ak me kužite kaj sam htjela reć