Evo da se i ja prijavim u tandem.
Sad smo u tandemu nekih 6 mjeseci.
Nisam ih dojila istovremeno sto zbog nacina na koji je malena sisala (primi pusti primi pusti... i tako unedogled) sto zbog prejakog letdowna pa mogu dojiti samo sjedeci, sto zbog izgleda cica. Ma hocu rec, ni sad jos uvijek ne mogu istovremeno. Pokusala sam samo par puta i P se to jako svidjelo i cesto je trazila opet tako al fakat ne mogu. Pretesko mi je.

Glede tandema i emocija. Ah. Bilo je svega. Na pocetku je bilo vatreno. P je prvih dva mjeseca trazila dojiti kao novorodjence.
A onda smo se dogovorile da doji samo ujutro i navecer, da vise ne doji preko dana ili ukoliko smo negdje vani.
Ne znam, mozda to nije bilo fer prema njoj , al nisam mogla drugacije.
Trenutno borim opet bitku sa samom sobom jerbo me boli dok doji. Cini mi se da je pocela krivo sisati pa od tuda bol pa joj ogranicavam duljinu trajanja podoja
Ma ne znam. Pitam se, da li trenutno vise skodim P s tandemom nego sto ima koristi?