Dojeno je otprilike do skole, ali odnos prema toj cinjenici nije bio iskljucivo pozitivan. Dijete (ne odmah, ali nakon nekog vremena) je dobivalo presutnu poruku da je to mami naporno (tu je dosta utjecala i okolina koja je to osudjivala), ali da se zrtvuje za dijete. Tako da je i dijete osjecalo da je dojenje i mamina blizina (i spavanje s mamom, ali ne i s tatom) nesto za sto se treba izboriti, na taj nacin je mama pokazivala da ga voli. Dakle,
sto vise dojenja dijete uspije izboriti, to je sigurnije da ga mama voli. A mama se naoko brani, ali zapravo popusta i pase joj da se prikazuje kao zrtva djeteta