Već prije trudnoće je sve rjeđe tražio (ne svaki dan) a ja već dugo, dugo nisam nudila.
Koliko god me smetalo zbog osjetljivih cica, bilo mi je drago da ne odustaje i zbog toga što su to bili rijetki trenuci odmora.
Uopće ne znam kada je bilo zadnje dojenje i to mi je baš žao.
Moram priznati da mi je čudno bez dojenja, kao da je zato što je prestao, postao stariji.
Par tjedana nakon prestanka bi Grga znao reći (kad bi ih vidio) da hoće papati cice i onda bi samo na kratko odglumio dojenje. Sada više niti to, ali daleko od toga da ih ignorira