Results 1 to 9 of 9

Thread: Prvi put pricam SVE

  1. #1

    Default Prvi put pricam SVE

    Proslo je 6 mjeseci od mog porodaja a ja jos uvijek nisam smogla snage da ispricam sve sto se desilo te noci. Ovako. Porodila sam se u ponedjeljak, 23. januara u 9 sati ujutro. Sve je pocelo nekoliko dana prije kad sam primjetila da mi nesto curi. Najprije sam mislila da sam malo pisnula a onda sam pocela da sumnjam da mi nije napukao vodenjak. U subotu navecer sam otisla u bolnicu i oni su mi rekli da vodenjak nije pukao i da bi bilo bolje da idem kuci. Te noci, ustvari tacnije u 5 sati ujutro su poceli trudovi. Sve vrijeme trudnoce sam se pitala kako se prepoznaju, ali cim je prvi dosao znala sam da je to to. Trudovi su isli svako 10 minuta sat vremena, pa onda pauza sat vremena i sve tako do 19 sati nedjelje navecer. Tada su trudovi poceli da idu na svakih 5 munuta jedan sat vremana. Nazvala sam svoju doktoricu inace kucnu prijatlejicu i ona je nazvala bolnicu da vidi ko je dezurni. Dezurni doktor je bio njen prijatelj i rekao je da dodemo odma. Bolnica je lizu moga stana pa smo brzo stigli tamo. Inace ja nisam osjecala neki poseban strah. Prije bih rekla da je to bilo neko uzbudenje. Sad kad se sjetim bila sam pravo janja za kalnje Poslije prijema su mi rekli da sam otvorena 2 cm i da ce da mi daju drip. Trebala bi da se porodim za 4 sata. To je bilo 21 navecer. Prvi drip sam junacki podnijela. Trudovi su preli na svaku minutu i bili su zbilja jaki. Medutim u 00 sati dolazi doktor i govori da nisam jos spremna za poroda i daje mi drugi drip. I kaze mi da nema nista za tri cetiri sata. Mene panika lagano hvata ali pokusavam da disem kako sam naucila na vjezbama i da pomognem sama sebi. Trudovi su i dalje svake minute. U 4 sata dolaze ponovo i govore mi da nisam jos premna. Ja pocinjem da placem i da molim za carski jer kontam da od mog prirodnog poroda nema nista. Daju mi treci drip koji sam ispovracala po cijeloj sobi. Trudovi su toliko jaki da meni dolazi da lupam glavom od zid. U 6 sati ujutro dolaze da me pregledaju i ja vise nemam snage ni da ruku dignem. Kazu nisam jos otvorena. JA vec pocinjem da mislim da se nikad necu poroditi. A usput. Od silnih trudova ja dobijam napone da tiskam. Ulazi sestra i govori mi da ne tiskam nego da predisem puci ce mi grlic. Ja sva u panici ni ne znam da to sto mi se desava je tiskanje ne mogu da vjerujem da se to dogada bas meni. U 8 ujutro dolaze da mi kazu da idem ipak na carski. U 9 su mi uradili carski. Rodila sam zdravog djecaka 3500 g. i 54 cm. Rekli su da sam bila otvorena samo 2 i pol cm kad su me stavili na sto. Nakon carskog sam se osjecala dobro. mislim koliko dobro moze biti nakon operacije. Sjecma se da prvi put kad sam ustala iz kreveta a to je bilo istog dana u 12 sati samo sto nisam pala u nesvijest. Imala sam osjecaj da ce utroba da mi ispadne. Onda nastaju muke sa dojenjem. Sve je bilo uredu osim sto sam ja jedva mogla da prebacim dijete sa jedne dojke na drugu. Onu sipku iznad kreveta nikad necu da zaboravim kao ni onih 12 sati poradanja.
    Svi su mi rekli da se porodaj najbrze zaboravi. Proslo je 6 mjeseci i ja jos uvijek mogu da osjetim svaki trud kada se sjetim toga.
    Prije ovoga sam zeljala da imama puno djece. Bar 3 ili 4. A sada bas ni ne znam.Kad samo pomislim na porodaj umrla bih. Sada imam hvala bogu svoje malo blago i najponosnija sam na svijetu.

  2. #2

    Join Date
    Feb 2006
    Location
    Lux
    Posts
    903

    Default

    Mesari
    Žao mi je, ja sam imala slično iskustvo, na prvom porodu, na sreću, nešto kraće i uspjela sam roditi prirodno. Trebalo mi je jako dugo da zaboravim, treba vremena, ali ipak to izblijedi zato danas imamo još jednog mišeka.
    To što si imala snage ovo napisati je prvi veliki korak da zaboraviš. Sretno!

  3. #3

    Join Date
    Aug 2005
    Location
    Sarajevo
    Posts
    596

    Default

    Žao mi je što je porod tako dugo trajao i što si se namučila, ali znam da je vrijedilo....ma hajde već te vidim sa još jedno dvoje minimalno puno pusa sada već velikom bebachu

  4. #4
    Arijana's Avatar
    Join Date
    Dec 2003
    Posts
    2,225

    Default

    Selma, potpuno te razumijem, meni je bilo slično samo što sam rodila vaginalno.
    Duugo nakon poroda sam bila uvjerena da će moja cura biti jedinica, jer nema šanse da ja to prođem sve ispočetka.
    Sve žene koje su imale više od jednog djeteta sam smatrala ili ludima ili su dobile epiduralnu ili pate od amnezije :/

    Ali eto, već nakon 1,5g. bi se razniježila kad bi vidjela tek rođenu bebicu i nekako bi me uhvatila želja za još djece (prije prvog poroda sam htjela imati više djece)... i eto rodila ja ponovno i bilo je kratko, ali je bilo bolno.

    A možda jednog dana bude i treće.. tko zna..

  5. #5
    anchi's Avatar
    Join Date
    Aug 2004
    Location
    Zagreb, Maksimir
    Posts
    1,170

    Default


  6. #6
    Mejra's mommy's Avatar
    Join Date
    Feb 2005
    Location
    MI
    Posts
    1,456

    Default

    Bravo za mamu (i bebaca). Ja sam imala dosta tezak prvi porod preko 12 sati je trajao i na kraju vakum, epi...pa eto rodila sam jos jedno... . Drugi put bi prosla 100% bolje da me nije dok zeznuo!


  7. #7
    buby's Avatar
    Join Date
    Jan 2006
    Location
    Zagreb
    Posts
    1,873

    Default


  8. #8
    Audrey's Avatar
    Join Date
    Nov 2003
    Posts
    2,023

    Default

    Žao mi je što si se toliko namučila. Ali imaš prekrasnog sinka, i od sveg srca ti želim da ne bude jedinac !

  9. #9
    retha's Avatar
    Join Date
    May 2006
    Location
    zemlja neizlazeceg sunca
    Posts
    1,599

    Default

    Uf,bas grozno..pa jesu li ti poslje sta objasnili? Kako da si bila samo tako malo otvorena nakon svih tih sati :? A gdje si radala ak se smije priupitat?

Posting Permissions

  • You may not post new threads
  • You may not post replies
  • You may not post attachments
  • You may not edit your posts
  •