Kako vidim misljenje da li treba dijete dati na par sati/dana bakama i dedama ovisi iskljucivo o osobnom iskustvu. Oni koji nemaju dobar odnos ili nemaju slican stav o odgoju kao bake i dede ne zele prepustiti svoje dijete pa ni na par sati. Moram reci da ukoliko je to osnovni razlog ja se u potpunosti slazem.
S tim da ja imam totalno suprotno iskustvo.
Od rodenja nase kcerkice (sada 2g,2mj) moji svekiji aktivno sudjeluju u njenom zivotu. O toj neogranicenoj ljubavi i privrzenosti mogla bih ispisati stranice. I ni za sto na svijetu nebi svom djetetu uskratila tu ljubav.
Da vi vidite tu srecu u ocima kada moje djete vidi svoga dedu svako jutro, koji je u stanju 8 sati sjediti s njom na podu i igrati se.
Baka i deda je cuvaju vec godinu dana i od prvog dana kada sam isla na posao isla sam mirna srca jer sam znala da ima najbolju mogucu skrb. Na moju srecu imamo slicna misljenja o odgoju. Oni su mi pored mog muza pruzali podrsku kod dojenja, (nisu me nagovarali na dohranu ni cudili zasto zelim iskljucivo dojiti do 6 mjeseci iako je bila sitna beba), niti su se cudili zasto u ovo moderno doba zelim koristiti platnene pelene itd.
Prvi puta smo je ostavili cijela 3 dana kada je imala 15 mjeseci. Nama je bilo grozno, samo smo o njoj pricali dok je njoj bilo super sa bakom i dedom. Da ne ispadne sve presavrseno imamo i mi nekih sitnih nesuglasica koje za sada uspjesno rjesavamo ali imamo ih i sa vlastitim muzevima ili zenama zar ne. Htjela sam reci da ako su bake i dede po nekim kriterijima u redu ne treba im uskracivati druzenje sa unucadi samo zbog nase posesivnosti.