Pa nek se ljute!
Znam da to nije lako i da ti je neugodno, nitko od nas se ne osjeća dobro ako izaziva ljutnju ali bit će ti puno lakše ako rezoniraš ovako:
One su odrasle žene i kao takve bi se trebale znati nositi sa svojom ljutnjom, a tvoje malo zlato je tek djetešce i ako ti budeš tužna što je ostavljaš i ona će biti tužna, ali ona si ne može pomoći, malena je, trebaš joj...zapiaj se što ti je lakše podnijeti da tvoje malo dijete koje ti bezgranično vjeruje da ćeš za nju raditi najbolje, da je ono tužno, ili što se odrasla žena ljuti?
Čiji osjećaji bi trebali biti važniji?

Skupi malo muda i lijepo objasni bakama to na ovaj način...možda će se još neko vrijeme duriti, ali generalno će te početi više poštovati ako se jasno i glasno zauzmeš za dobrobit svog djeteta...
Uvidjet će da si žena koja zna što hoće i zašto to hoće, da nije puki hir, već tvoja roditeljska odgovornost na djelu...
Starci i svekrovi prečesto nas smatraju malom djecom, samo malo starijom od njihovih unuka i nekima treba malčice pokazati zube da bi shvatili da smo mi odrasli ljudi spremni preuzeti odgovornost za svoju djecu i njihovu sreću, makar to značilo zakačiti se s njihovim najboljim namjerama...No ono što je dobro za našu djecu, najbolje znamo mi - ne oni, koliko god dobronamjerni bili...
Ako vas stvarno vole, ako vole to malo biće, pokorit će se tvojim razlozima bez puno cirkusa... vjeruj mi, prošla sam to