Stvarno svugdje ista prica!!!

Mi naravno nismo zeljeli ostavljati dijete baki samo radi njenog zahtjevanja.... dosta dugo. Sa 1godinu i pol, nema sanse! Sjecam se kako sam od vlasnice obliznje pizzerie cula kad smo prolazili u setnji: "To su ti oni posesivni roditelji sto ne daju dijete baki nikad." To je bilo jos ranije... s nekih max 6.mjeseci njenih. Znaci da se o nama puno pricalo kad je zena s kojom se pozdravljam tu i tamo i koja sa nama nikad nije pricala... govorila o nama na taj nacin! Naravno, od kud potice prica, zna se.

Mi smo posesivni roditelji jer ne damo 6.mj bebu na cuvanje baki?
Znam da sam se mucila s tim, jer nam je odnos s njima radi toga postajao sve losiji. I da, bio je los! Onda je Omi navrsila 3g. i tu i tamo bi dolazili na dulju igru kod njih. Pa je tu i tamo znala ostati. Tek sa nekih 4,5 godina bi oni znali doc po nju da se kod njih igra i po cijeli dan. Sad je sve super! Ne komentiraju ono sto je bilo, a sada su dobro naucili lekciju za Liama.

Vidim da moja mama onako u nekakvoj cudnoj polu-sali kaze:"Daj nam ga malo ostavite."... sto znam da ne misli ozbiljno jer ga nije uspjesno ni podigla ni nosila a da je on zadovoljan i sva je preplasena sa njim. Uopce ni ne komentiram tako sto koliko to ozbiljno ne shvacam.
Ako ce opet hjeti stvarati pritisak, stvorit ce sa time opet los odnos sa nama.. i jedni i drugi, ne zanima me! Do sada su imali priliku nauciti lekciju roditeljstva s naseg aspekta i sami se promjenili jako, jako puno i nadam se evo, da sad necemo i jedni i drugi ponavljati svoje pogreske. Njihova da traze od nas i djeteta ono za sto nismo spremni, a mi da uopce razmisljamo zadovoljiti njih na ustrb djeteta i mucimo se sa time!" Ne, vise ne.

Ustvari. Kao sto smo i mi prvi put roditelji, tako su i oni prvi put bake i djede i trebaju i to nauciti i shvatiti i prihvatiti... doista mi se nekad cini da kad dobijes dijete, trebas odgajati i djecu i svoje vlastite roditelje.