Sve se nećkam da li da komentiram, jer imamo malu bebu od 6 mjeseci, ali.. ja se jaaako izmorim na sakom susretu s BiD (obje varijante) ali idemo k njima jer ih ne želim ignorirati. Isključiti iz odgja, oooo to da!! Vrlo često Ali budući da sa brbljavica i svakom loncu poklopac, onda se brzo skuži koji je moj stav.

Par primjera: na pitanje (danas) Jel voli P. gledati TV? - Ja se nasmijem i velim da doma ne gleda TV pa ga ne može ni voljeti. Uostalom znate, on je premali i ništa mu ne koristi takvajednosmjerna komunikacija. A kako sam ja na porodiljnom onda se s njim igram, šetam, pričam i pjevam. To vam je dvosmjerna komunikacija.

U šali deda kaže (ali oduševljeno): Vidio sam zgodnu majicu za malog, piše "Ako mama kaže NE - pitam tatu." - Ja na to sva sretna kažem, joj gledajte kakvu sam u baš nedavno kupila i pokažem rodinu (srećom imao je baš nju na sebi) Addicted to mums milk

Joj kako su zločesti - ništa ti ne daju jesti veli baka!! Daćemo ti malo mesa .. A ja nastavim "Negdje kad budeš imao godinu dana. A sad cicanje!"

A da ne pričam o tome da me jedni BiD (nije bitno čiji roditelji) stalno pitaju Jel mali još spava u našem krevetu, i kad ću ga naučiti da ide sam spavati u svoj krevetić i ccc - to ti neće dobro završiti.

Dakle, bake i djedovi imat će prilike biti sami s mojim djetetom onda i samo onda kad će moje dijete meni znati i moći reći želi li to, i njima ako nešto ne želi. Do tada... ah, što ću im ja, imali su prilike biti s malim bebama