Na ovu temu moram odgovoriti jer sam tu misao čula kad još nisam imala djece, a na koju sama sebe vrlo često posjetim.
Bilo bi prekrasno kad bi se svi ljudi u svemu slagali, jednako razmišljali , jednako ponašali... Ali... nije tako i bili bi jako dosadno da je tako. Djetetu treba dopustiti da upozna različitosti. Dijete sa svakom osobom u svojoj blizini treba imati vlastiti odnos i to mu treba dopustiti. Mama je mama, tata tata, a baka baka. Oni se trrebaju dogovarati o osnovnim stvarima ( koje postavlja roditelj ), ali svak mora imati svoj odnos sa djetetom. Djeca su pametna bića i znaju kod koga šta mogu. Stalno se podsječam da se ne smijem uplitati u odnos svog djeteta s drugima i da ne govorim drugima šta da rade s njom. Na taj način dijete uči o različitosti i bogatstvu ljudskih odnosa.
To mi je kojiput vrlo teško jer tu veliku ulogu igra sebičnost mame i ona "ja znam najbolje", pa pregrizem jezik.
Neke stvari nedam nikome da se mješa i u nekima sam kategorička ( npr. deda vozio curku bez autosjedalice, bez pitanja, kao "samo kratko" i "pa imaš valjda povjerenja u mene", pa sam ga skoro raščerečila ) i to jasno dajem na znanje i tu se nitko ne treba mješati. Isto mislim da je za dijete bolje da se po noći ne odvaja od roditelja jer je to jako osjetljiv period dana i tu su jako nezaštičeni.
Eto toliko, hvala Bogu na bakama i djedovima, treba ih imati