mamasch

duzna sam ti dati odgovor, a iskreno receno tesko mi je na osnovu nekoliko tvojih postova sagledati cijelu tvoju obiteljsku situaciju i dati ti pravedan i pametan odgovor. tesko mi je samo bilo citati tvoje prve postove na ovom topicu, puni nekakve gorcine...

koliko mogu iscitati iz tvojih postova, cini mi se da uistinu radis najbolje sto mozes, prema datoj situaciji... no mozda se situacija kao takva da promjeniti ?!? nisam neki psiholog, al mislim da vas odnos, tebe i tvoje majke, je prvo na cemu trebate obje poraditi, naravno pod uslovom da za to (s obje strane) ima volje i zelje. nije tesko pretpostaviti da prvi izvor frustracija za tvoju mamu je nerjesen status, tj zajednicko kucanstvo s tvojim ocem. iz dana u dan zivjeti pod jednim krovom sa osobom koju vise ne volis mora da je jako mukotrpno. onda dolazi njega bolesne starije osobe, koja sigurno tvoju mamu dodatno iscrpi. tvoja mama je mozda i u izvjesnim godinama, kad i hormoni traze svoje. imam osjecaj, a mozda i grijesim, da svu svoju frustraciju tvoja majka onda na tebi iskaljuje time sto zanovijeta i trazi manu u tvom odgoju.

ne znam ni sama, usudim se samo reci da bi mozda jedan ozbiljan, al topao razgovor u cetiri oka s tvojom mamom najvise pomogao. reci joj da ju razumijes, njenu situaciju, al da i ona tebe pokusa shvatiti. ti si odlucila na svoj nacin odgajati djecu i molis ju da te, ako vec ne podrzava, da te barem postiva u tvojoj odluci. da ne zelis da zajednicke trenutke provedete u stalnim svadjama i prepucavanjima tko je od vas dvoje bolji roditelj. a moguca kritika se moze i na lijep nacin reci. a teskih sati ona valjda ima na pretek, kad se vrati pod zajednicki krov kod oca il provede u njezi bolesne majke. pa zar ne bi bilo za sve prisutne ljepse, da ti bez brige odes obaviti sto trebas po gradu, cak si priustis i neku kavicu na suncu ( ) a ona da uziva u svojim unucadima. bez odgovornosti, kao sto netko rece, djeca su presvucena, najedena, samo za igru spremna. a ti bez bojazni da ce baka uciniti nesto sto je potpuno oprecno tvojim stavovima.

ne znam... to bi ti bio moj savjet, i ujedno nada da ce ovakav razgovor ne samo tvojoj djeci dati baku kakvu se samo pozeljeti moze, nego i tebi majku na koju se mozes osloniti. a tvojoj majci - sretne trenutke.

moje rijeci mozda zvuce strasno pateticno, al su napisane iskreno, od srca.


(ajme, zvucim ko magda weltrusky )