AP i bake

[ponosna mama]

moj stariji ima 4,5 god. i spavao je kod BID par puta (svadbe-mi smo bili kumovi). kad god ga pitaju da li želi prespavati kod njih, on ne želi. vidim da im je krivo, ali ja ga ne želim nagovarati, posebno jer zna biti ljubomoran na mlađeg sina, kojeg sam dojila i koji bi u tom slučaju ostao s nama.
Slažem se da djeca imaju veliku korist od BiD, ali stvarno nije nužno ništa forsirati ako dijete samo ne izrazi želju ili ako se ne ukaže potreba.
a za to bake i djede služe, da uskoče kad mame i tate ne mogu.
Vrijeme se kvalitetno može provesti i po danu, nije nužno odvajanje po noći.
Recimo ja sam imala par negativnih primjera s MM bId,te mi automatski pozli na pomisao da on prespava kod njih. Možda to maleni i osjeti, ali on toliko obožava MM BID, pa kad bi stvarno želio ostati, on bi to i izjavio.

Za mene nisu male stvari ako se BID ne pridržavaju nekih naših stavova u odgoju. Zašto se mi onda trudimo?
Primjer, bili smo prvi put na moru MM i ja s malenim od godinu dana. Došla baka, nije se micala od njega, maleni mi nije htio prići ni blizu puna tri dana, jer ga je ona gušila svojom pažnjom. Kad mu je dala postora, da se on odmakne od nje, istražuje naokolo neometano, sam mi je prišao. Tad je uživao, šetao se između nje i mene i to je tad bilo super.
Ista baka mu nije špricala nos kad ga je čuvala po danu, jer joj nije dao našpricati nos( a ja sam morala raditi, i zato je bio doma da što prije ozdravi!!!). Ista baka mu je u griz uporno stavljala šećer iako sam je zamolila da to ne radi, jer maleni od 9 mj. još ne jede ništa slatko. S tim da je još i lagala da nema šećera, a ja probala( ja vještica!!)
Ako sam malenog naučila da mu desert bude narezano voće, zašto bi ga svaki put( 2-3 x tjedno) u posebnoj njegovoj ladici trebalo čekati x slatkiša? TIh 2-3 x tjedno je stvarno dovoljno da on i doma počne tražiti više slatkiša, da se "osladi " umjesto naučenog voća.
To za mene nisu male stvari i ja u takve BID ne mogu imati puno povjerenje, jer opet moram uložiti xxx snage da popravim te njihove"ustupke".

Ali, to ipak ne znači da kad maleni traže da spavaju kod njih, ja ih neću pustiti. Napomenut ću stvari koje su mi važne,a ukoliko se ne poštuju, slijedeći put ih neće dobiti tako skoro I TO ĆU IM JASNO I GLASNO OBJAVITI.Bila ja vještica ili ne.

Po meni sve se svodi na:
starost djeteta, želje djeteta, emocionalne (spremnost na odvajanje) i fizičke potrebe djeteta (dojenje, odgovarajuća prehrana-bez sarme za 9mj.bebe molim!), učestalost viđenja i važnost pridržavanja pravila s obzirom na tu učestalost.
Ukoliko dijete viđa BID cca 1x mjesečno, neko veliko kršenje pravila neće utjecati znatno na naš odgoj. No, ako se radi o dužem odvajanju od mame i tate i češćem kontaktu, reda mora biti. To ne znači da ću ih ja uhoditi po parkiću s dalekozorom ili tražiti potpun izvještaj na xx stranica, ali uvijek na površinu ispliva ...
I pritom ne mislim da sam sebična, control-freak, nego mama koja svom djetetu želi najbolje, uključujući ljubav i druženje s BIDi to ono najbolje od njih.Ako se ja kao mama trudim biti što bolja, mogu se i oni potruditi biti najbolji BID -biti ukorak s vremenom( ne mislim da moraju đipati naokolo u poderanim trapericama nego podržavati dojenje ili ritam dohrane i sl.).
Tako će dijete dobiti najbolje od oboje, od male i velike obitelji.

[mama courage]

Povremeno čuva Stelu i Svena silom prilika jer nemam love za čuvalice a ne mogu bez auta vući dvoje djece u banku, giniću, zubaru..., no svojim stavovima i savjetima učinila je više štete nego koristi,

pa budi dosljednja, ako su ti tako mrski, nemoj im samo davati dijete kad tebi odgovara...

meni samo nije jasno kako da djeca (jednog dana) izraze zelju da ostanu prespavati kod BiD, kad ih uopce dovoljno ne poznaju, jer svako malo citam, jos je premalo, pa ne kod bid, moze kod nas ispred kuce, pa samo na pola sata, pa negdje - sto rece bubi - kad maturira valjda? a tko tad jos spava kod bid ?

inache potpisujem sve postove od virgo.

a za to bake i djede služe, da uskoče kad mame i tate ne mogu

ma nemoj. kao besplatne tete cuvalice uvijek spremne na gotovs. za to su dovoljno dobre, jel ?

jos nekako mogu shvatiti da postoji neka vrsta nelagode kod muzevih roditelja, al kod vlastitih ?! pa ni moja mama se ne slaze sa svim aspektima mog nacina odgoja, ponekad i ona procijedi nesto kroz zube. al znam da je razumna osoba i da ne bi nista uradila sto bi nastetilo mom djetetu il sto bi se potpuno kosilo s mojim uvjerenjima i nacinom odgoja. moja mala ima tu srecu da je jako bliska s mojom bid. i ona i moj dida sjednu tako za stol i njih dvoje piju chaj s medom il secerom - prava mala tea party. tu kolicinu slatkog jednom u tjednu mislim da ce dijete prezivjeti. bitna je divna uspomena koja ostaje. a nema dana da ne pita hocemo li ici kod njih u posjetu. eto, vec s 3 je izrazila zelju da se druzi s prabakom i pradidom. sto je napredna

[Zdenka2]

Moj M. ima divan odnos s mojim roditeljima, jer oni taj odnos njeguju, a ja i ga njegujem. M. je posvojen s godinu dana, tako da tu prvu godinu ne znam što bih i kako bih, a u drugoj godini roditelji su mi stvarno puno pomagali, ne znam što bih bez njih. Dolazili su kod nas i čuvali M. kad god je bilo potrebno. Ja sam mami uvijek ostavila ono što on treba jesti, ali nisam se bunila ako bi mu ona skuhala nešto drugo. On cijelo vrijeme tvrdi da nona kuha puno bolje od mame i tate. Naše je vjerojatno zdravije, ali njezino je finije. Neka tako i bude. Ne podnosim isključivosti, nazovi stopostotne korektnosti iza kojih se počesto krije sebičnost i netrpeljivost prema drugim osobama ili potreba za dokazivanjem, drugim riječima nesigurnost. M. je prvi puta spavao kod nonića i none s dvije godine. S četiri godine ostajao je s njima po 3-4 dana u njihovoj vikendici u Zagorju. To je bilo isključivo zbog njihovog odnosa, nije bilo potrebno da ide kod njih zbog mene ili tate. On je ponekad izrazio želju da ide k njima, a ponekad smo mi iznijeli taj prijedlog i potaknuli to druženje. Mislim da taj attachment, po naški rečeno privrženost znači i privrženost u širem smislu - moje dijete je osjetilo i upoznalo privrženost između mene i mojih roditelja, jedan osjećaj pripadnosti široj obitelji. Njihova neizmjerna ljubav prema njemu je dobila priliku da se materijalizira, a njegova ljubav prema njima je dobila priliku da se razvije. Sada vidim rezultate - dijete ima s njima topli odnos, razumijevanje, rituale, posebne igre, imat će i sjećanja, nešto onakvo o čemu govori Virgo. Sjećanja kakva imam i ja na svog nonića i nonu u Istri koji su zaslužni za bajku u mom djetinjstvu. Ako se takav odnos ne počne graditi u ranom djetinjstvu, on nema ni šanse da se izgradi. Ostaje distanca. Ja sam željela i želim da moje dijete bude povezano, istinski povezano sa svojom obitelji i da osjeća tu pripadnost i podršku. On ne pripada samo meni nego i drugim članovima obitelji, a prvenstveno djedovima i bakama.

[vertex]

njegova ljubav prema njima je dobila priliku da se razvije

I ja to ovako vidim. Mislim da je za neke korake potreban poticaj i da modu biti inicirani od strane roditelja a na dobrobit djeteta.

[mamasch]

jos nekako mogu shvatiti da postoji neka vrsta nelagode kod muzevih roditelja, al kod vlastitih ?! pa ni moja mama se ne slaze sa svim aspektima mog nacina odgoja, ponekad i ona procijedi nesto kroz zube. al znam da je razumna osoba i da ne bi nista uradila sto bi nastetilo mom djetetu il sto bi se potpuno kosilo s mojim uvjerenjima i nacinom odgoja.

vidiš, mama courage, kod mene je baš obratno. s MMovom obitelji i rodbinom sam puno bliskija i otvorenija nego sa vlastitom. najbliži član njegove obitelji živi u istri, ostali su u inozemstvu. moji žive na deset minuta autom od nas, mama dolazi par puta tjedno kod moje bake koja živi na katu iznad nas (ima 86 godina i treba joj njega a ja to ne stižem jer imam dvogodišnje dupliće) i svaki put posjeti stelu i svena. svaki put primijeti da su mršavi, da nisam dovoljno s njima vani, da previše trče i skaču po kući, da ovo, da ono... moja djeca su zdrava, idealnih krvih slika, vesela, pomalo pričaju, znatiželjni su i bistri, šetamo i zimi ako ništa ne pada, jedu sve...
moji starci su razvedeni ali još uvijek žive u istom kućanstvu. ne želim si ni zamišljati kako izgleda njihova svakodnevna komunikacija jer se nisu razišli u prijateljskom ozračju. moja djeca nemaju BiD kod kojih bi mogli otići prespavati ili na vikend...
ne mogu si priuštiti tetu čuvalicu koja bi mi bila u pričuvi kad trebam otići kod doktora ili u banku, dakle ono što ne može nitko umjesto mene. sa duplim kolicima ne možeš ući ni u jedan dućan osim šoping centara a do njih moram tramvajem, u koji opet ne mogu s duplim kolicima. moja djeca još ne hodaju dovoljno samostalno, ne daju se držati za ruke...

neću dalje nabrajati jer ispada da se izvlačim od obaveza i prilagođavanja situaciji, ispada da mi se ne vraća na posao pa radije sjedim doma i opravdavam se ovim ili onim. moja stela će ovih dana na treću operaciju nožice, vjerojatno ne i na zadnju...

daklem, da imam boljeg izbora od povremenog oslanjanja na tu moju neobičnu mamu, vjeruj izabrala bih nešto drugo. ovako najbolje što mogu učiniti je da ih ona tih par sati povremeno pričuva u našem stanu dok ja obavim što moram. barem dok ne krenu u vrtić ili dok ne budu dovoljno veliki da se možemo uputiti pješice nas troje u grad (nemam auto).

kako bi se ti, mama courage, postavila u mojoj situaciji? daj mi molim te konstruktivan savjet.

[mamasch]

mama courage, strpljivo te čekam

[mama courage]

mamasch

oprosti, tek sad vidjeh ovaj tvoj post. odgovorim ti veceras, sad moram dalje

[mama courage]

mamasch

duzna sam ti dati odgovor, a iskreno receno tesko mi je na osnovu nekoliko tvojih postova sagledati cijelu tvoju obiteljsku situaciju i dati ti pravedan i pametan odgovor. tesko mi je samo bilo citati tvoje prve postove na ovom topicu, puni nekakve gorcine...

koliko mogu iscitati iz tvojih postova, cini mi se da uistinu radis najbolje sto mozes, prema datoj situaciji... no mozda se situacija kao takva da promjeniti ?!? nisam neki psiholog, al mislim da vas odnos, tebe i tvoje majke, je prvo na cemu trebate obje poraditi, naravno pod uslovom da za to (s obje strane) ima volje i zelje. nije tesko pretpostaviti da prvi izvor frustracija za tvoju mamu je nerjesen status, tj zajednicko kucanstvo s tvojim ocem. iz dana u dan zivjeti pod jednim krovom sa osobom koju vise ne volis mora da je jako mukotrpno. onda dolazi njega bolesne starije osobe, koja sigurno tvoju mamu dodatno iscrpi. tvoja mama je mozda i u izvjesnim godinama, kad i hormoni traze svoje. imam osjecaj, a mozda i grijesim, da svu svoju frustraciju tvoja majka onda na tebi iskaljuje time sto zanovijeta i trazi manu u tvom odgoju.

ne znam ni sama, usudim se samo reci da bi mozda jedan ozbiljan, al topao razgovor u cetiri oka s tvojom mamom najvise pomogao. reci joj da ju razumijes, njenu situaciju, al da i ona tebe pokusa shvatiti. ti si odlucila na svoj nacin odgajati djecu i molis ju da te, ako vec ne podrzava, da te barem postiva u tvojoj odluci. da ne zelis da zajednicke trenutke provedete u stalnim svadjama i prepucavanjima tko je od vas dvoje bolji roditelj. a moguca kritika se moze i na lijep nacin reci. a teskih sati ona valjda ima na pretek, kad se vrati pod zajednicki krov kod oca il provede u njezi bolesne majke. pa zar ne bi bilo za sve prisutne ljepse, da ti bez brige odes obaviti sto trebas po gradu, cak si priustis i neku kavicu na suncu ( ) a ona da uziva u svojim unucadima. bez odgovornosti, kao sto netko rece, djeca su presvucena, najedena, samo za igru spremna. a ti bez bojazni da ce baka uciniti nesto sto je potpuno oprecno tvojim stavovima.

ne znam... to bi ti bio moj savjet, i ujedno nada da ce ovakav razgovor ne samo tvojoj djeci dati baku kakvu se samo pozeljeti moze, nego i tebi majku na koju se mozes osloniti. a tvojoj majci - sretne trenutke.

moje rijeci mozda zvuce strasno pateticno, al su napisane iskreno, od srca.


(ajme, zvucim ko magda weltrusky )

[mamasch]

mama "weltrusky", hvala ti, znala sam da ću dobiti upravo takav odgovor
no...
sa svojom majkom obavila sam niz razgovora nasamo i dogovoreno joj ostaje u glavi nekih cca odokativno desetak dana. onda sve po starom. nepopravljiva je a ja ne mogu dokučiti u čemu je točno problem niti mi ona to zna objasniti. možda misli da mi se nema zašto objašnjavati , možda misli da ni u čemu ne griješi i da će me moja "huja" brzo proći. a onda sa svakim trećim posjetom opet jovo-nanovo.

eh da, u 90% slučajeva djeca su u svakom pogledu namirena prije no što ih ona dođe čuvati. znači, u 90% slučajeva zaista joj preostaje samo ih maziti i igrati se s njima.

nisam više pametna što i kako.

pomalo sam umorna, draga moja magdice...

[mama courage]

i dogovoreno joj ostaje u glavi nekih cca odokativno desetak dana.

ne s mojom mamom, al s jednom jako bliskom osobom imam isti problem. i onda tako u intervalima se posvadjamo, pomirimo i onda je nekoliko mjeseci sve super i onda ona opet "pobudali" i onda opet ju treba malo primiriti i sl....

a sto da ti velim ? da te utjesim, svi mi imamo svoje mushice, a i zivci su nam slabiji... u starosti postaju (oni, a i mi) samo jos gori ne daj se mamash, ne daj se godinama 8)

[knatkaj]

Dugo nitko ne posdize pa cu ja jer se u potpunosti slazem i suosjecam sa svime sto ste rekle i koje imate probleme sa BiD.
Mi imamo vrlo slicnu situaciju samo je nasa B sa nama u kuci ili bolje da kazem ja sam zauzela njen teritorij.
Situacija je sjedeca: sveki mi je bila super dok mi nismo rekli da cemo se vjencati,ocito je mislila da sam prolazna ljubav,ali pomrsili smo joj racune.
inace svkar mi je umro i njoj je sinek bioigracka za manipuliranje 8 god.
ali da dodjem do situacije od kad se rodio malisa,ona je nemoguca.Ja od tada pa svi ovih 8,5 mjeseci njegovog zivota po njoj nisam ucinila za malog nista kako treba, a to sto ona radi sve protiv moje volje je perfektno.npr:mali sjedi i igra se B uletava u sobu i dize ga na ruke "jer bas bi ga malo ponosala".Kada sam joj rekla na fin nacin da to nije uredu jer ometa njegovu igru digla bi nos do plafona ili situacija kada nam netko dodje i zeli drzati malog on im ga doslovno otima iz ruku. Mislim dasamo zueli dokazai kako nam pomaze.O dolasku mojih roditelja necu ni govoriti jer ih ne moze smisliti. A to je moja najslbija tocka jer moji starci su u Vukovaru i djete vide svaka dva mjeseca,a ona im ga otima. Jednom sam posizila i pocela divljati pa mi je rekla da sam za psihijatriju.Sto biste vi na mom mjestu. A pravo stanje stvari je to da kad ga ona i malo pricuvaonda pet dana kuka kako je boli ruka i kicma, da joj je on pretezak itd....
Necu ni govoriti da me nije dva mjeseca pustila da sama okupam djete dok kad mi je jedan dan pocela solit ne to tako to ovako - izbacih je iz sobe

I tako da ne nabrajam situacije jer sam se vec dosta raspisala a o ovom bi mogla i knjigu napisati.
jedino cu reci svima nemojte dati da starci manipuliraju s vama jer to njima daje snagu a vama slabost, a to je bila moja najveca pogreska u zivotu!