-
spontani pobačaj- kako preboljeti?
Prije tjedan dana izgubila sam blizance- dva dečkića- u 18. tjednu trudnoće. Sve je bilo u redu, nikakvih problema osim oticanja nogu, dok mi iznenada rano u jutro nije puko vodenjak i iscurila plodna voda. Inducirani pobačaj je trajao 6 sati i završio kiretažom posteljice jer nije mogla van. u jednom trenutku mi se srušio cijeli svijet! Znam da je sad to još svježe i da mi je zato tako teško, ali jednostavno ne vidim dan kad će moja bol nestati. Svaku noć sanjam svoje male anđeliće, ne da mi se uopće među ljude da me žale i govore mi kako će biti djece. Stalno se pitam ćime sam to zaslužila? Imam predivnog muža koji mi je velika podrška, ali moje muke počinju u trenutku kad ostanem sama kod kuće- uvijek mu obečam da neču plakati, ali bol i praznina su stalno prisutne i strah me da ne poludim. Sad jedva čekam da mi doktor kaže da mogu ponovno zatrudniti- u tome vidim jedini spas ali to mi je tako daleko. Znam da si moram pomoći sama, ali nemam ništa čega bi se ulovila da me izvuče iz ove situacije -u međuvremenu sam i izgubila posao tako da je to dodatni šok. Dok sam živa neću zaboraviti porođajne muke u suzama jer sam znala da ja svoje bebice neću nositi kući, i plač drugih beba za vrijeme ležanja u bolnici. Kako to boli! Dragi Bože pomozi mi i čuvaj uvijek moje male anđele!
-
-
malena
nema utjehe za to, bez obzira što ti drugi govorili...rasapadaš se u sebi i samo vrijeme može umanjiti bol koju osječaš.
drži se, 
-
malena šta da ti kažem 
-
Osoblje foruma
-
-
-
I da, kako preboljeti? Oni će uvijek biti u tvom srcu 
, uz tebe, manje će boljeti ali ćeš se uvijek sjećati.
-
Žao mi je što si morala proći kroz gubitak beba.
Pusti osjećaje, plači, odžaluj svoje anđele, vrijeme će učiniti malo.
Najteže je kad dođeš do termina, do dana kad je dijete trebalo biti rođeno, pa onda brojiš, e sad bi imalo toliko i toliko mjeseci pa godina i uvijek pitanje zašto.
Ako ti može pomoći, na forumu mameibebe postoji podforum Anđeli za roditelje koji su izgubili svoje bebice.
-
velika, najveća........... i mene si rasplakala..........
-
Prolazila sam isto sto i ti.Samo sto sam ja prvu bebicu izgubila u 8 tj,a drugog u 19 tj.Prolazila sam sve te faze,nisam htijela nikog vidjeti,sa nikim pricati.Iz kuce nisam izlazila mjesec dana i najteze je bilo kada sam ostala sama,tada bi umirala u suzama.Svi savjeti od drugih nisu mi niti malo pomagali,nervirali su me.Neznam ti reci kada ce to proci, ja sam nekako uspijela bol kontrolirati i razmisljati pozitivno.Odtuguj i isplaci se,nemoj to potiskivati u sebi.Javi mi se kad god budes imala potrebu pisati.Meni je dopisivanje sa osobama koje su to prosle pomoglo.Nemoze te shvatiti netko tko (na srecu) to nije prezivio.Saljem ti veliki zagrljaj i puno snage.Sada ti je tesko,ali vidjeti ces da ce s vremenom biti lakse.
-
-
Draga Malena, nisi sama, ako trebaš rame za plakanje javi se.
I ja imam svog anđela na nebu.
-
-
-
Malena25, žao mi je, stvarno!
... htjela bih ti reći puno toga, ali bilo bi uzalud ...
No, ipak mislim da ne smiješ potiskivati tu bol, bila su to tvoja dječica...
Ljudski je plakati i rasteretiti srce i dušu od te velike boli.
Vrijeme će polako napraviti svoje. Mora! napraviti svoje...
Uz tebe sam i plačem s tobom.
...sa potpomognute...
-
-
Malena šaljem ti veliki zagrljaj.
Dobro kaže Iva, svi tuđi savjeti su i mene strašno nervirali, činilo mi se da oni koji nisu to prošli ne razumiju tu bol. Što da ti kažem, s vremenom će manje boliti, neka prođe tvoja tuga i da nas uskoro obraduješ sa sretnom vijesti.i
-
Nemam pametan savjet...šaljem ti samo jedan veliki virtualni zagrljaj
-
Malena, razumijem o čemu govoriš, imala sam slično iskustvo, mojim mislima sam uz tebe, poslala sam ti pp.
-
nema rijeci kojima bi te mogla utjesit,osim da kazem do budes jaka jer i tebi ce se sreca nasmijesiti.
-
-
Draga malena, užasno mi je žao što ti se to dogodilo... 
Drži se, tuga će vremenom biti manja... vrijeme ipak čini svoje
-
-
-
Evo podrške i razumijevanja i od mene, i moj spontani je bio ranije, u 6-om tjednu, ali vrlo mi je bilo važno dati oduška tuzi kad god mi je do toga došlo, i pred mužem i roditeljima i svima, i izbjegavala sam ljude neko vrijeme, ali sve je došlo na svoje..i opet sam plakala nakon 9 mjeseci kad mi je trebao biti termin poroda, ali prošlo je..lakše je kad to ne držiš u sebi..
-
Draga Malena, ne znam šta bi ti napisala jer i sama to upravo prolazim. Ja sam svoju bebu izgubila prije 17 dana i još uvijek me boli. Bojim se pogledati trudnice, otiči na mjesta gdje sam išla trudna... Trudim se biti što više okružena ljudima koje volim jer onda na trenutak zaboravim.
Kao i tebi jedina mi je svjetla pomisao na novu trudnoću i nadam se da će nam se to što prije ostvariti.
Drži se, poslije oblaka uvijek dolazi sunce!
-
Malena .................
-
Tako mi je žao
-
Malena znam kako se osjecas. Ja sam prosle godine izgubila svoju bebicu u 6tj. jos uvjek lecim rane.
-
Malena i ja sam prije godinu i pol imala spontani ( 9.tjedan ) i znam kako se osjećaš , naku noć sam sanjala da je to bila greška i da me ona čekala sve ovo vrijeme u bolnici a ja to nisam znala i da sam došla po nju i bilo mi je ponovo jednako teško kao i onog dana kad se to dogodilo . Nadam se samo da će ipak uskoro doći nova trudnoća i da će ovaj put sve biti u redu , ali ovo sigurno nikada nećemo zaboraviti. Velika 
i od mene .
-
-
Draga, pogledaj koliko nas je, i svi dijelimo slična tužna iskustva, ali idemo hrabro dalje sa čvrstom nadom da ćemo i same dočekati male anđeliće!! Biti će još puno ljepših dana, samo ti se to još jedno vrijeme bude činilo dalekim..
-
Draga malena zelim ti brz oporavak!
-
Draga moja, znam kako se osjecas. Ista stvar mi se desila u u avgustu 2004. Nema tu rijeci utjehe, vrijeme je jedino koje ti moze pomoci, mada ces se uvijek sjecati svojih malih andjela. Zapamti da nakon kise uvijek dolazi sunce. Zvuci otrcano, znam ali je stvarno tako. Iskreno, od srca ti zelim da sto prije dobijes malu mrvicu i da te sto prije neko zovne mama, a sigurna sam da ce to biti jako brzo.
Drzi se, draga moja.
Velika pusa
-
-
Plači, isplači svu bol, zaboraviti nikad nećeš, ali ćeš se s vremenom moći nasmiještiti kad pogledaš prema nebu, tvoji andjeli zauvijek paze i gledaju. To mene tješi, ja sam svoju bebicu izgubila prije tjedan dana u 8-om tjednu i čini mi se da me sve boli, ali idem dalje jer moram i zato jer moja curica Lea koja je živa i zdrava zaslužuje sretnu i nasmijanu mamu, plačem kad sam sama, a na svoj rođendan ću gledati prema nebu cijeli dan jer sam svog andjela trebala dobiti taj dan...
Lea, 16.11.2004.
-
-
velika pusa
-
-
-
-
Jako mi je žao. Primi moj zagrljaj podrške.
-
Prošli smo to prije skoro sedam godina i svaki put kad se sjetim mi je jako teško. Nakon nekog vremena ipak dođe zaborav, ne u smislu zaboravljanja detalja, nego se radi svih ostalih preokupacija niti ne sjetim toga, čak mjesecima.
Podsjećanja su zato prilično gadna
-
Draga,
jedino što ti ja mogu reći je da je žena nevjerojatno snažno biće i da je nevjerojatno koliku količinu boli ona može podnjeti....puno sam priči čula i mnoštvo žena upoznala s jaaaako tužnim pričama...i kad su mislile da ne mogu više....ponovo su ustajale i veselile se novom danu....meni se je desilo prije 11 godina al tad sam bila jaaaako mlada i trudnoća je bila nekih 8 tjedana.....tad se nisam najbolje snašla....al nevjerojatno je da sam prošle godine na dan kad sam prije 10 godina izgubila svog anđela ponovo zatrudnila...i sad imam svog anđela Mariju....eto već joj je 8,5 mjeseci....baš me tvoj tekst jaaaako rastužio i navrla su mi moja sjećanja...
Hrabro naprijed ....kao što su ti i druge žene već rekle al istina je-s vremenom će bol lagano prestajati....kad bi mogla naći si neku okupaciju da ne misliš toliko na sve....i to bi pomoglo...meni je....
-
-
-
Znam kako se osiječaš, ja sam prošle godine krajem 12 mj. izgubila blizance u 12 tjednu i bilo mi je grozno, išla sam psihologu i pomogao mi je dosta. Evo sad sam ponovo trudna četiri mjeseca i sretna. Kad vrijeme prolazi, bit će ti puno lakše.
-
Desio mi se blighted ovum prije točno 15 mjeseci i bol nije potpuno prošla ali
dvije su mi stvari pomogle da nekako to prebolim:
1. Kao što su sve napisale vrijeme liječi pomalo sve rane, najgore je meni bilo proći termin poroda.
2. Razgovor sa bližnjima, najviše sa partnerom. On je na početku govorio da je bolje da razmišljamo da pokušamo zaboraviti, što je meni bilo užaš jer zaboraviti ne možeš, i zato sam i sebe i njega natjerala da izrazimo osjećaje i da pričamo što više o tome. Na dan "poroda" isplakala sam sve suze što sam imala i od tada nekako se lakše suoćavam sa svime time, iako još hrabrosti za novu trudnoću nemam.
Draga Malena ta će bol pomalo nestajati, u to ne smiješ imati sumnje.
sretno
-
samo nova trudnoća će ti bar donekle ublažiti tugu.
ja sam imala spontani u 17 tjednu. sreća moja pa je beba bila mala za cca 13 tjedana pa sam prošla samo s kiretažom.
bože, praznine, muke nakon toga, a imala sam dvoje djece! 8 mj nakon tog groznog događaja sam ostala trudna i evo, jučer smo napunili 1,5 godina! tek sad mogu reći da sam se naučila s tim gubitkom živjeti... nema tu ''prebolit ćeš'', takve stvari se ne prebolijevaju
dušo, drži se i traži svu moguću pomoć!
Pravila pisanja postova
- Ne možete otvoriti novu temu
- Ne možete ostaviti odgovor
- Ne možete stavljati privitke
- Ne možete uređivati svoje postove
-
Pravila foruma
Odgovori s citatom
