spontani pobačaj- kako preboljeti?

17.o8. bila sam na kiretaži. Bila sam u desetom tjednu. Prvo pitanje bilo mi je zašto ja. Što sam napravila Bogu da me je tako kaznio. Odgovor naravno nisam dobila. Bilo mi je jako teško. Ne samo meni, nego i mom zaručniku, mojim i njegovim roditeljima, braći i sestrama. Mislila sam da to neću preživjeti. Mislila sam da sam isplakala sve suze, ali noću još dolaze. Ne mogu ti pružiti riječi utjehe jer u ovakvom slučaju one ne postoje. Svi su mi govorili bolje da se sad desilo nego kasnije kad bude veliko ili, ne daj bože, da rodim mrtvo. Znam da je to bilo u dobroj namjeri ali nije pomoglo. Malo sam se smirila jer imam svatove u desetom mjesecu pa sam se okupirala time. Ali kad legnem u krevet opet se javlja ono pitanje zašto baš ja. Bilo mi je prvo i nikad ga neću zaboraviti. Nemoj ni ti. Pričaj sa suprugom, s prijateljima, pregledavaj forum, čitaj iskustva drugih. Meni je pomoglo jer sam vidjela da nisam sama. Njihove će ti riječi pomoći, vjeruj mi. Ja moram čekati barem 6 mjeseci za drugu trudnoću, ali čim prođu odma se bacamo na posao. Imat ću svoju dječicu i to mi je prva misao kad se probudim i zadnja misao kada idem spavati. Neka bude i tvoja. I svakim danom će ti biti lakše.

[Carny]

malena
ja sam dobila svoje ph nalaze - uzrok prijevremenog je upala posteljice.

prije dva tjedna sam primljena u bolnicu (direktno u rodilište u ponedjeljak u 18h) i prvi nalazi su bili obećavajući, dobila sam infuziju s pre-parom jer sam počela osjećati kontrakcije.
do utorka popodne sam se osjećala mirno i bez problema, osim što sam noć provela na stolu za rađanje. Novi nalazi su pokazivali upalu.
Oko 14h sam počela osjećati grčeve, za koje sam mislila da su od nepomičnog ležanja na tvrdom, no oko 17h sam shvatila da su to trudovi.

Bilo mi je teško to prihvatiti jer sam znala da za moju bebicu nema spasa ako rodim, a s druge strane ona sada pati zbog tih trudova.
u 19h sam rodila malu curicu od 550g dugu 31cm.
nakon toga je išla kiretaža.

da mi svijet srušio taj utorak ne moram ni govoriti...moja curica je prebačena na neonantologiju i nakon 8 sati je umrla.

znam da će s vremenom manje boljeti, ali sada me ubija taj osjećaj samoće koje je tako naglo došao.

[toma_06]

Mogu samo pokušati zamisliti osjećaj boli

[mamma san]

Carny, svaka riječ je suvišna...iskreno suosjećam s tobom...

[malena25]

Carny, strašno mi je žao zbog tvog gubitka!
I ja sam dobila phd nalaz. međutim, kod mene nema sigurnog uzroka. Bila je upala plodovih ovoja, ali to ne mora biti uzrok pucanja vodenjaka. Tako da opet niš ne znam. Sad moram napraviti briseve i pretrage da se vidi ako postoji neka bakterija kao uzrok upale, ali kaže doc da uglavnom ništa ne nađu, jednostavno se desilo i gotovo...
Meni je sad u subotu točno sedam tjedana da mi se to desilo. taman kad pomislim da sam bolje, opet me uhvati neka depesija. Mora proči vrijeme, to je ono šta nam svi govore, ali nažalost je istina da moramo čekati da vrijeme napravi svoje.
A tvoja če te curica uvijek čuvati!
Drži se draga i javi se kako si. Velika pusa!

[Eci]

Carny, jako mi je žao i suosječam sa tobom.
Meni se slično dogodilo prije mjesec i pol. U 24. tj je mojoj curici prestalo kucati srčeko. Još nisam dobila PHD pa ne znam zašto.
Mogu ti samo reči da bol sa vremenom postaje sve manja, iako nikada ne prođe. Nadam se da češ uskoro opet biti trudna i onda će tebe i tvoju bebicu čuvati tvoj anđeo i sve će biti u redu.

[dorotea24]

Eci

[Carny]

eci & malena

čuvajte se i puno poljubaca

[corina]

svima vam drzim fige... a i sebi...evo nama je idući mjesec godina dana otkako nas je naša Petrica anđeo naš napustila.... znam svima kako vam je, jer nema ni riječi ni utjehe kojima se to može nadoknaditi, a ni prebroditi... i dan dana svaki dan zaplačem, a opet se trudim radi supruga biti jaka.... ne preostaje nam drugo stisnuti zube i nadati se najbolje slijedeći put..
pusice i držite se

[mrkvica]

Draga malena, srce mi se para od tuge!!! Imala sam slično iskustvo. Izgubila sam prvo blizance, a poslije još jednu trudnoću. I to sve u godinu dana. Mislila sam da ću poluditi od boli, tuge. Osjećala sam se jadno i nemoćno. Ali vrijeme mi je bilo jedina utjeha....A onda najednom ti u životu zasja sunce. Moje sunce je moj Marin koji sad ima pet mjeseci. Sve što sam prošla se isplatilo i zaboravilo.

Tebi želim jedno veliko sunce da te što prije zagrije!!!!