Još jedna pjesmica s pokazivanjem...sebe, suknjice, cipelica, glavice, ruku...

Ja sam malena princeza,
suknjica mi je od veza,
cipelice na pertlice,
slamnati šeširić,
rukavice od krepa,
pa zar nisam lijepa?

Ili jedna jako stara...

Ja sam mala Ruža,
mamina sam kći,
u našemu selu poznaju me svi,
kad u školu idem,
svašta vidim, znam,
vidim kuće, crkve,
na vrh brijega grad.
Ali meni draža
od tih kuća svih,
to je mala kućica gdje si majko ti.
Tu je i moja seka,
dobri otac naš,
a malog bracu,
zibam sada baš.

ili ona, čak ne iz vrtića, već iz možda "Muzičkog tobogana" il tako nešto...

Plavo nebo, svileni oblaci,
"nekakva" zemlja, rumeni dječaci,
"nešto, recimo sunce" gleda djecu netremice,
pahuljice kite djevojčice.
Sklonite se lijevo il' desno,
ovoj djeci na zemlji je tijesno,
promjenite vaše oko strogo djeca hoće i brzo i mnogo.

Možda ima i dalje ali ja ne znam, a kao što vidite ima i riječi koje ne znam...

Snorki, jel ona tvoja pjesma sa zahvaljivanjem ide nekako kao...
Hvala mama, hvala tata,
hvala vam za sve,
Hvala mama hvala tata,
velika hvala za sve...
to je samo refren, ali samo tog se sjećam, a tebi možda pomogne da se sjetiš ostalog.