Moja Ivona s godinom i pol raspoznaje osnovne boje. I razumije i govori. Kod nje je specificno to sto je ona jako rano pocela pricati i sada, tj. s godinom i pol, ona brblja sve u 16. Naravno da uza sav taj razgovor ona moze objasniti i koja je koja boja. Mislim da i ostala djeca to razumiju, ali mnogi ne pricaju u toj dobi pa roditelji misle da djeca ne znaju. A djeci se cesto daje da nauce odmah odjednom puno boja, pa jasno da im se sve pomijesa.
Apricot, samo bih se djelomicno slozila s tezom o kojoj govoris, tj. o kojoj su govorile profesorice. Ja smatram da je boja jako bitna jer ima veze s vidom koji je agresivniji osjecaj od opipa itd. Tako kada dijete vidi more, ono ce vidjeti njegovu boju. Da bi osjetilo da je mokro, mora uci u njega, a da je slano mora ga popiti, a sve to bih stavila u sekundarno u odnosu na vizualnost. Mi koji imamo dar vida jednostavno prvo zamjecujemo boju i oblik prije svega. To naravno ne znaci da prvo sto treba uciti dijete je boja (ipak je to apstraktan pojam), ali svakako boja ima vaznu ulogu u razgovoru, mislim da je ne treba forsirati, ali ni izbjegavati u ucenju.