E ne prica toliko o smrti; u studenom nam je umrla vrlo bliska osoba i odvela sam ju na sprovod, prije toga puno o tome s njom pricala, pa je valjda njena mala glavica zadovoljna (uh, koji izraz, ali kuzite me) s objasnjenjem i vidjenjem i zasad nema dodatnih pitanja i prica.

Ono sto nju strasno zanima je: gdje je ona bila prije nego sto se jos nije rodila?
O tome moze beskonacno. Recimo, MM i ja nesto pricamo, ili gleda neke slike otprije trudnoce gdje smo mi zajedno, ili cak pricamo o necemu sto se dogodilo dok sam ja bila mala... A ona: "A gdje sam ja bila?"

I da, ljubomorna je na svoju sestricnu odnedavno, jer sam ju ja uzela u krilo (izmedju njih je razlika samo 7 tjedana, E je starija).
I ja ju pitam, "A volis kad tebe teta T. stavi u krilo?"
Odgovor: "Da, volim, ja nju volim."
Ja: "A zasto onda ja ne mogu R. (necakinju) staviti u krilo?"
Odgovor: "Pa tako... Ne znam zasto, ali ne mozes.".

Imate li savjet za ovakvu vrstu ljubomore?