Oduševljena sam !
Već dva mjeseca čitam forum i tek sam sad otvorila attachment parenting
Ovo šta sam pročitala ohrabrilo me

Već sam pomislila da spadam u onu vrstu "krivog" roditelja koji će svom djetetu dopustit da mu skače po glavi, jer tako tumače svi oko mene moje i muževo ponašanje. Da je po njihovom ne bi ni takla bebu a kamoli se mazukala s njom i igrala, jer to kao šteti njenom odgoju, a ja mislim da će samo tako shvaćati koliko je volimo

Beba ima 4 mjeseca, prespavala je puna 4 sata u svom krevetiću a sve ostalo između nas. Nije da je ne bi mogla premjestiti kad zaspe nakon podoja navečer al meni se to jednostavno neeeeedaaaa jer je to jedna od predivnih stvari koje roditelji mogu doživjeti, da zaspu kraj svoje bebice a pogotovo ako su je čekali 8 godina kao mi našu.
A TEK JUTARNJE BUĐENJE Pa taj njen osmjeh kad nas ugleda oko sebe ne može ništa zamjenit.

I jednostavno mi nije jasno kako tome mogu odoliti neki roditelji.

Eto, sve pohvale i zaista sam sretna šta nisam među rijetkima i što ustvari ovakvo pokazivanje ljubavi ustvari normalno.