Pa tako mi sad i izgleda da najvise koristi ima od vjezbanja i od toga sto ga Vera svaki tjedan prati i zna kako se stvar razvija. A dosad je bila zadovoljna (ipak smo mi na terapiji tek malo vise od mjesec dana!).
Sto se tice longetica, cini mi se da Andrej to podnosi bolje od mene, jer jos nije ni svjestan svojih nogica, tek se tu i tamo pobuni kad zeli saviti koljeno. Ako mogu suditi po prvom danu, nema nista vise placa nego inace. Meni je teze gledati ga, ali sto se mora, mora se. Slazem se - kad naraste, nece se svega toga ni sjecati!
Inace, Vera je protiv toga da je dijete cijeli dan u longetici. Kaze da mu se mora ostaviti sloboda pokretanja, inace se misici ne bi razvili kako treba. Tako da kombiniramo - vjezbanje, longetice, sloboda. I tako opet.
I bit ce mi drago kad jednom "doguramo" do cipela, i uopce nije vazno jesu li ortopedske ili ne. Zapravo, iz vlastitog iskustva znam da su ortopedske cipele najudobnije koje ce ikad nositi!