Pes equinovarus - operacija

[tanja_b]

Ja sam dobila godinu dana produzenje dopusta zbog Matijinih nogica,zato imamo dosta vremena ,a sada je i lijepo vrijeme pa se stalno veremo po brdima i pentramo po stepenicama jer je Vera rekla sto vise.

Eh, Lidija, to mene trenutno najviše muči, kako će izgledati vježbanje kad se ja budem morala vratiti na posao. S obzirom na to da Andrej nije bio operiran, a po svemu sudeći ni neće , vjerojatno nema teorije da ja dobijem produženje dopusta. A čak da ga i dobijem, posao mi je takav da si to ne bih mogla priuštiti, pa sam opet u istoj situaciji.
Nadam se samo da će Andrej u dobi oko godinu dana ipak prohodati, pa da ćemo moći kombinirati vježbanje s hodanjem po uzbrdici (jedva čekam planinarenje utroje!) i stepenicama, i nama je Vera rekla da je to jako bitno.
Dolazite li još uvijek u Klaićevu na vježbe ili vježbate doma?

[Mukica]

Cure čitam vas i veselim se kaj s klincimaide na bolje... Oskar jos malo pa e pocet ozbilno ic na nogac... Trening i te fore...
Vozi bajs bez pomocnih vec odavno i da dalje ne nabrajam...

Tak buju i vasi.

[Lidija]

Trenutno smo u Sloveniji, pa smo kod Vere svaka 3 mjeseca kad dodjemo na kontrole,ili kad smo duze u Zagrebu. Ako ste vi cesce pozdravite nam puno Veru od Gnjidica. I nista ne brinite brzo cete vi prohodati. Matija ce u 7.mjesecu imati 2 godine,a kao da smo jucer bili na operaciji,kako je brzo proslo.

[tanja_b]

Lidija, još jedno pitanje, kad stigneš (vidim da nisi često na forumu, ali vi ste nekako s najfriškijim iskustvom, koliko mi se čini):
kako vremenski rješavate nošenje longeta, s obzirom da Matija hoda? Nosi ih vjerojatno noću, i danju kad spava, i kad još?
Nama je s longetama sve teže, jer je Andrej sve pokretniji, pa je ponekad teško uskladiti potrebu za longetama s potrebom za puzanjem po podu. Nekako uspijevamo. Drugi je problem što su mu mjeru za longete uzimali kad je bio star 5 tjedana, a sad ima 7 mjeseci, pa se već i iz aviona vidi da postaju premale - preplitke, produljili smo ih maksimalno, i opet... sve si mislim da ćemo morati tražiti doznake za nove.

[Lidija]

Matija ih je jedno vrijeme nosio i po danu dok spava i po noci.Sada nam je problem za uspavljivanje po danu,a i Matija ih po danu skida. Prije spavanja po noci mi je na prsima,tako da zaspi i ne uspije ih skinuti. :D :D :D
A sto se tice velicine longeta i mi smo s tim imali problema. kad je jedne prerastao ,isli smo traziti nove ,ali nije bila prosla jos godina dana pa nam zdravstveno nije dozvolilo. Medjutim tamo u urihu su bili fer i napravili su nam besplatno.Sada po novom rade longete malo drukcije.posto ih djeca brzo prerastu naprave ih tako da se mogu pomicati kako nogice rastu. Nismo bas previse s tim zadovoljni,ali to je valjda jedino rjesenje.
zato se nemoj ni malo ustrucavati.najbolje ti je odi do Vere da ti ona provjeri da li su longete premalene.i trazi nove. Ako ti nije prosla godina dana od proslih,odi u Uriho odnesi im longete i pokazi das u ti premalene.Posto je cijena tih longeta ako si vidjela 3600 kuna,onda ti za te novce mogu napraviti i jos jedne longete.

[Lidija]

sad vidim da Andrej ima 7 mjeseci i da neces moci preko doznaka dobiti longete.zato obavezno odi direkt u Uriho na savskoj cesti i pokazi im longete.
Uz Lovru i Matiju nemam vremena biti na compu. cesto, jer su jako zahtjevni,a u Sloveniji smo nas cetvero sami pa nemam ni baka servis. I evo dok sada ovo pisem pet puta prekidam i samo zvjerkam okolo
Mi dolazimo u zagreb za vikend, pa se mozemo negdje vidjeti ako zelisda ja vidim Andrejove nogice i te longete ,a ti mozes vidjeti kako Matija sada hoda i kako su mu nogice.

[an@]

A zašto ne bi mogla dobiti longete preko doznaka.
Mi smo zadnje dobili sa dvije i po godine i to preko doznaka.
Izgleda da sam nešto propustila?

[an@]

Ups! Pročita sam ponovno sve polako.
PA mi smo dobili svakih 6 mjeseci doznake!

[tanja_b]

Hm, da, naše longete nije radio URIHO, nego Nova ortopedija (u to vrijeme su oni bili u igri, a kad smo bili na zadnjoj kontroli, Vrdoljak se čudom čudio da zašto su oni to radili, kao da ja znam :? ).
To jesu longete koje se produljuju, ali mi smo ih već produljili maksimalno. Svaki put kad nam se učini da bi ih trebalo poštimati, mi ih nosimo Veri, zadnji put je to bilo prošli četvrtak, i tada nam je rekla da će ih uskoro opet trebati produljiti. Ali nije problem samo u duljini, nego i u širini - njemu su se i nogice zbucale, naročito u bedrima, pa ga onaj čičak pritišće.
Izdržat ćemo još mjesec dana, a onda smo opet na kontroli, pa neka Vrdoljak odluči što dalje. Ali ne sviđa mi se ovo s doznakama, kao da je riječ o odraslim ljudima, a ne djeci - pa ne mogu tako malom djetetu jedne longete biti dobre godinu dana!
Lidija, javit ću ti se na pp!

[tanja_b]

Evo mene opet (a moram malo, da se ne ugasi tema )
Dakle, mi i dalje vježbamo, nosimo longete, i nadamo se što boljem rješenju. Andrejeve nogice izgledaju sve bolje i bolje i netko tko ne zna kakav se rodio pita se što mi tu uopće izvodimo s njim.
ALI...
Danas na vježbama Vera nam, kao usput, kaže da je prof Vrdoljak ispitivanja nove metode liječenja equinovarusa, po kojoj ne reže cijelu Ahilovu tetivu, već samo njezinu ovojnicu, i da tako postiže opuštanje pete uz manju traumu za nogu. I da bi teoretski Andrej isto mogao biti kandidat za tu operaciju. Što ne zvuči tako strašno, ali mi smo se već uljuljkali u nadu da nikakve operacije neće ni biti. Vrdoljak je nikad nije ni spominjao. I sad, kad Andrej ima 8 mjeseci, kad puže kao metak i kreće se posvuda, plus kad mu se počeo javljati strah od odvajanja i puže za mnom kao pesek, ne mogu ga zamisliti nekoliko dana u bolnici, pa onda tri tjedna u gipsu... strašno mi to djeluje. Reći ćete, ništa to nije, i mi smo to prošli. Da, ali nama su od početka govorili da operacija valjda neće ni trebati, i sad nam ovaj nagovještaj zvuči kao grom iz vedra neba.
Do kontrole imamo još dva tjedna, pa ćemo vidjeti što Vrdoljak kaže, ali ja bih voljela čuti sugestije iskusnijih, kako da se postavimo u slučaju da on ipak predloži operaciju? Razmišljam i o tome da tražimo drugo mišljenje, a opet, dosadašnjim tretmanom u Klaićevoj smo stvarno zadovoljni.
Problem je u tome što to sad stvarno više ne izgleda tako loše kao na početku i što nisam sigurna bi li operacija u ovoj fazi donijela više dobra ili bi mu naštetila (psihološki i ostalo). Nisam pametna, ipak nisam stručnjak i ne želim donijeti krivu odluku. Ma bar da čujem što vi mislite o svemu skupa!

[Lidija]

Super je sto su Andreju nogice bolje! :D Samo vi nastavite vjezbati ,to je najbitnije.Bojim se da cete se ako idete negdje drugdje po misljenje, samo izgubiti,jer cete sigurno naici na razlicito misljenje i onda tek necete znati sto cete.Rekla sam vam iz naseg primjera.Tri razlicite metode lijecenja od tri doktora i svaki napada ostale metode.Sto vam Vera kaze, da li ona misli da se to moze samo vjezbicama rijesiti?
Onako preko carapica ,kako sam ja vidjela Andrejeve nogice,mislim da moze proci bez operacije,tako da mislim ako Vrdoljak nije do sada spominjao operaciju da niti nece.Ako vam predlozi operaciju, pitajte ga da li bi se to moglo rijesiti i dalje vjezbanjem i njegovim kontroliranjem.
Znam da cete uvijek biti u nedoumici.Tako je bilo i s nama. Kada nam je Vrdoljak rekao da ce raditi laksi zahvat i da nece stavljati Matiji zicice u stopalo (koje je prije stavljao i nakon gipsa skidao).Bili smo presretni ,jer ce mu manje "prcakati po nogicama" : ali sada se ponekad pitamo ,kada Matija i nakon vjezbanja,stalno gura nogice unutra,Da li bi ona metoda bila bolja?
Naravno vama je veci onaj psiholoski problem ,jer Andrej vec sve kuzi, a Matija je imao samo 4 mjeseca.
Ne znam vjerujem da cete proci bez operacije, zapravo nadajmo se !
Puse Andreju i pozdrav starcima!

[tanja_b]

Evo nas opet s kontrole.
Vrdoljak veli "to je dobro, to ne može biti bolje, samo vježbajte i dalje, dok se ne počne dizati na nogice, pa ćemo onda vidjeti dalje", a Vera opet priča kako ona misli da će to ipak trebati operirati, ali da profa čeka da Andrej prostoji i prohoda, pa će vidjeti kako se peta ponaša pod opterećenjem.
Sad više stvarno ne znam što da mislim, pa se neću s time ni opterećivati. Vidimo se opet za dva mjeseca, do tada ćemo vježbati kao i sada, glavno je da ide nabolje, i da su svi zadovoljni napretkom (osim Andreja, kojem se sve manje da vježbati, ali njega nitko i ne pita ).
Znam da ako se na kraju ipak odluče za operaciju, da će to biti velika komplikacija za nas, jer dolazi ljeto, bio bi u gipsu po najvećim vrućinama, meni ističe porodiljni krajem kolovoza, pa će morati na čuvanje, da ne govorim o tome kako bi sev to psihološki djelovalo na njega. Ali vidim da se sad ništa ne može definitivno znati, pa se nećemo ni opterećivati!

[Pliska]

Evo da vam ja ispričam našu priču!
Još me u rodilištu prije odlaska kući ortopedica upozorila da mi Daniel ima "mali" problem s nogicama i da se javimo ortopedu u našem gradu čim ja budem u stanju otići k njemu. Nije mi bilo jasno o čemu ona to priča jer zbog onih širokih tutica u bolnici nisam mu zapravo ni vidjela još dobro nogice. Skinula ga je i pokazala mi a ono :shock: , obje nogice skroz rotirane za vani! Kad bi ga stavili na nogice on stoji na unutarnjim gležnjićima. Ja u šoku, plaćem ko kišna godina i već vidim svoje dijete u kolicima, paralizirano i šta sve ne. Uvjerila me da nije tako strašno kako izgleda i malo me smirila i mi otišli kući. MM kad je vidio poludio pa ja smirujem njega, pa moja mama, tata itd. Naručimo se kod ortopeda za 2 tjedna (jaaaaaako duga) i on nas naruči za 9.mj. s naznakom da če ga staviti u gips. Ja ga proglasim ludim jer kako če on staviti dijete od 2 mj.u gips? Odemo drugi dan kod drugog ortopeda(preko reda) i on nam lijepo objasni da treba jako puno vježbati, jedna noga mu je bolja ali druga je dosta loše, ali sve će se to riješiti. Napravi nam longeticu od gipsa i daje nam upute kako da napravimo krug od spužve koji se stavlja na nogicu dok dijete spava na trbuhu. To je nekakva njemačka metoda, drži mu gležanj visoko i tako stopalo visi za dole dok beba spava i samo po sebi se ravna. Longetice smo dobivali nove svaki tjedan, pa svaka dva pa po potrebi kako je djete raslo. Uputio nas je i kod fizioterapeuta koji nam je odredio vježbe i tako smo do 3. mjeseca života više 70% popravili situaciju. Kaže doktor da je to zato što smo počeli s terapijom kad je imao samo 2 tjedna. Naime prvih 6 mj.živoda beba najviše raste i najviše se toga može ispraviti, a i lakše ke s bebom nego sa jednogodišnjim djetetom.
Longetice smo nosili do 7. mj. i onda više nije trebalo jer su mu nogice bile super. :D Vježbali smo i dalje kod kuće i kupili mu cipelice Frodo. Bitno je da su visoke i da mudrži petu i gležanj na mjesto.
Kad je dobro prohodao, a počeo je sa niti 11 mj.,išli smo po ortopedske uloške za ravno stopalo i nosi ih dan danas. Imamo pravo svakih 8 mjeseci na nove, ali ja ih uzmem na jesen pa do prolječa jer je ljeti najviše bos.
Jedina napomena je bila da ga ne stavljamo rano na nogice, tako da do 7,5-8 mj. nije stao na noge.
Sad je super, trči, vozi biciklu, trenira karate, ma pravi mali vražić. Nikada nije zaostao, čak je uvijek bio napredniji od druge dijece. I sad koji puta znamo vježbati iako nije potrebno, ali ja sam kako kaže MM "opsjednuta".
Vježbe su jako bitne, i ako se ne slažete sa mišljenjem doktora pitajte drugo mišljenje jer su to vaša dijeca i imate pravo na to.

[Lidija]

Pliska , pokazalo se ono vec znano - svaki doktor drugo misljenje. Ali najbitnije je da su Danielu nogice sada super :D i da ste vi zadovoljni.
Mi smo isto bili kod Vrdoljaka i kod Vere ,Vrdoljak je s mekoćom stopala zadovoljan, ali Matija i dalje gura stopala unutra iz potkoljenice.Vrdoljak se nada dok mu nogice ojacaju da ce biti bolje.
Veri smo rekli da smo vidjeli Andreja i ona nam je takodjer rekla mogucnost za tu korekciju.
Samo vi i dalje vjezbajte i cestitke za napredovanje ! :D

[tanja_b]

Andrej je stao na noge :D !!!!!

A nogice plešu... majko mila, dođe mi da lupam glavom u zid kad vidim kako stoji. Na lijevu nogu se oslanja još prilično dobro, ali desna je koma. Zapravo, uopće se ne oslanja na nju, nego se pridržava rukama za ogradu krevetića i stoji na lijevoj nozi, a desnom pleše po madracu na vrhovima prstiju (kao balerina). Onda mi to ispravljamo, pa mu naštimamo stopalo da stane na njega, ali sve to ionako traje kratko, jer je tek počeo s ustajanjem.
Sad vježbam s njim još više nego prije (koliko se da), jer smo nošenje longetica prilično smanjili (po noći i po danu kad spava, a kad je budan, nema šanse), pa da kompenziramo. Nogice su prilično mekane, ali ovo stajanje me ubi u pojam. Sreća da nas je Vera unaprijed upozorila na to.

[Pliska]

Samo hrabro. Nastavite s vježbanjem što više i popraviti će se. To su tek prvi pokušaji pa su sva djeca malo šlampava i stanu kako im je lakše. Pusa malcu

[Lidija]

Super! :D :D
Bravo za Andreja!Joj, znam kako vam je, ali ne brinite .jedno vrijeme dok ne skuzi foru dizat ce se tako cudno.Sjecam se da smo se i mi ispanicarili,ali nam je Vera rekla da je to normalno i da cekamo.
Samo nastavite vjezbati.Puse Andreju od nas !

[tanja_b]

Evo mene s novim izvještajem:
Andrej hoda uz stolić u dnevnoj sobi. Uz ostali namještaj se još ne odvažuje, ali ovaj stolić mu je idealne visine i prehoda ga nekoliko puta amo-tamo.
Stoji sasvim sigurno, nakon početnog krivljenja stopala i našeg upornog tupljenja "kako držiš nogu, ispravi prstiće, taaako, punim stopalom!" sad već i sam stane kako treba odprve. Operaciju više ne spominju, mislim da smo se izvukli. Ali dobit ćemo zato novu longetu - desnu, lijeva nogica je sasvim u redu (što je super, jer je rođen s obostranim deformitetom).

Jedno pitanje za iskusnije mame: dobili smo doznaku i za ortopedske cipele, s time da nam je teta Vera savjetovala da je ovjerimo tek kad Andrej stvarno prohoda, a i tada da mu kupimo još jedne "obične" cipelice. Kakva su vaša iskustva, koje cipelice bi bile najbolje (ili je svejedno koji proizvođač)? Kako je bolje kad krene u jaslice, da bude bos (u čarapicama) ili u cipelicama (naravno, ako prohoda do tada, ako ne, bit će bos kao što je i sad)?

[Pliska]

Nama su savjetovali da ga ne držimo bosog već uvijek u cipelicama. Nismo dobili doznake za posebne cipele, ali smo mu kupovali ortopedske. Obavezno visoke i sa vezicama da ih možeš dobro stisnuti. Tako su barem nama rekli, ali to ti ovisi od osobe do osobe. Nama je D.sad stalno bos radi ravnih stopala, ali gležnjići su mu super.

[tanja_b]

Ma da, i meni se čini da se mišljenja razlikuju, pa i na forumu sam pregledala sve topice o cipelama, i opet nisam sigurna. Ma držat ćemo se zasada onog što nam na fizikalnoj terapiji kažu, ipak ga tamo redovito prate. U svakom slučaju, mislim da je bolje da još malo pričekamo (ipak on još ne hoda "zaistač", samo uz stolić u dnevnoj sobi), pa mu onda kupimo cipelice za jesen. Ipak, za zatvoreni prostor ćemo mu trebati nešto obuti, sad je bos jer je ljeto, ali za kasnije. Čitam da dosta ljudi na forumu spominje nekakve šlapice iz cicibana, kako to izgleda, jesu li to prave papuče ili onako, nešto kao deblje čarapice?
Pliska, po ovome što pišeš, čini mi se da ste vi imali suprotnu situaciju (stopala izvrnuta prema van - kod nas su bila uvrnuta prema unutra), ali kad vidim kako vam je super uspjelo ispraviti ih, baš mi je drago. Nadam se da ćemo i mi za pet godina moći o svemu tome govoriti u prošlom vremenu...

[Pliska]

Da, on ih je imao za vani. Kao što sam već napisala sada gotovo da mu se ne primjeti. Kad odemo na plažu promatram nogice klincima i njegove su čak ravnije i pravilnije od neke djece koja su rođana bez problema. Obuća je jako važna kad djete počinje hodati. Mi i dan danas kupujemo papuče ciciban ili frodo. Visoke su i čvrste. Ipak je u vrtiću stalno u njima, a po zimi i po doma.
Ma vidjeti ćeš da će sve biti u redu. Mene je MM proglasio čak ludom koliko sam navaljivala s vježbama i stalno zurila u dječje nogice. Nisam ni bila svjesna da sam prolupala. Sad kad se sijetim nekih situacija, stvarno sam pukla .No nije mi žao jer se rezultati vide.

[Lidija]

Evo inas nakon dugo vremena.Zaboravili smo zaporku pa smo imali peripetija oko ulaska ,ali sad je sve ok.
Bili smo na moru kao nikad do sada - cak 2 mjeseca.A sto je najbitnije u tome -bili smo na Srimi pored Vodica gdje je mala pjescana uvala,po kojoj je Matija cijelo vrijeme trcao.Nogice su mu sada stvarno puno bolje.Nevjerojatno koliko su mu more i pijesak pomogli.Za mjesec dana idemo ponovo na kontrolu- pa cemo vidjeti.
Kako je Andrej ?Izgleda je sve proslo bez operacije ?
Sto se tice cipela - znam da nam je Vera govorila da je najbolje iz obične cvrste cipelice izvaditi ulozak - jer je bitno da je stopalo na skroz ravnom i da je to to.Da nikako nije dobro za djecu s pes equinovarusom da nose ulozak.Iako ti u valeku na doznake daju cipele s uloskom- ali to je druga prica o kojoj sam vec pricala.
toliko !
Pozdrav svima ! :D

[tanja_b]

Mi smo se izvukli bez operacije :D puta 3
Ljetos se Andrej poceo dizati na noge i hodati uz namjestaj i sve je vise vremena provodio u uspravnom polozaju. Imali smo srecu sto je bilo ljeto, pa je bio stalno potpuno bos, i dobro smo mogli kontrolirati kako staje i kako drzi stopala. Dobio je on i novu longetu za desnu nogu (vecu), ali nikako je nije podnosio i nije izdrzavao u njoj dulje od 2-3 sata dnevno. I s vjezbanjem nam je islo sve teze, jer bi mi nakon 10 min pobjegao s "poprista". Ali nekako smo gurali.
Na kontroli je profa bio jako zadovoljan, narucio nas na ponovnu kontrolu za 6 mjeseci (!!) i rekao da samo pazimo na to da nosi pravilnu obucu. I, sto je najvaznije, oslobodio nas nosenja longete! Poslije smo bili kod Vere koja je takodjer prilicno zadovoljna, i savjetovala nam kako da vjezbamo s njim kroz igru, onako, vise trebamo paziti kako se dize, kako gazi i kako sjedi (postoji opasnost da mu koljena odu u ikserice, pa je to bolje preduhitriti pravilnim drzanjem i kretanjem). I kod nje se trebamo javiti tek za mjesec-dva, tek toliko da se vidimo.
U medjuvremenu je dosla jesen, pa vise ne moze biti stalno bos. Rijesili smo to tako da po kuci nosi carapice sa stoperima (da mu se ne klize), a za van smo mu dali napraviti cipele kod Valeka (ipak). Naime, oni rade "po mjeri", napravili su mu ih bez uloska, s povisenim ristom, a pokazali smo ih i Veri i ona nije imala zamjerki na izradu.
Jos ne hoda samostalno, ali sve je blize tom cilju (sad ima 14 mjeseci). Po stanu trci uz namjestaj, gura stolce po sobi, a i vani se odvazuje na prve korake na igralistu, onako, uz klupu.
Sve u svemu, kad ga vidim sad, i na slikama prije godinu dana (uskoro ce tocno godinu dana kako je dobio longete i kad nam je prohodavanje izgledalo nedostizno), razlika je nevjerojatna. I imali smo srecu sto se sve uspjelo rijesiti bez gipsa i operacije.

[Mukica]

Fantasticne vijesti!!! :D

[Lidija]

Bravo jos jednom i od nas! :D

[tanja_b]

Evo mene opet, ovaj put da se malo požalim na odnos u Klaićevoj

Kako je u međuvremenu s Andrejem bilo sve u redu, profesor nije više spominjao ortopedske cipele, a nama je ostala doznaka (ovjerena), dali smo mu napraviti nove cipele kod Valeka (stare je već izderao i prerastao). Za Valeka smo se odlučili jer nam je sestra Vera rekla da su "klasične" ortopedske cipele vrlo neudobne i neprikladne, i da je bolje da mu kupimo neke obične cipele iz kojih ćemo vaditi uložak. Pa kad smo već imali doznaku, mislili smo da je bolje dati napraviti cipele po mjeri i na doznaku, nego da ih plaćamo sami.
Problem br. 1: nakon što su cipele bile gotove, morali smo sami ići s doznakom u Klaićevu da nam ovjere funkcionalnost (za ovo sam stvarno prvi put čula, a i sama sam puno nosila ortopedske cipele i uloške i svašta - nikad nisam morala dvaput ovjeravati doznaku)
Problem br. 2: u Klaićevoj, tko god bi nas vidio s doznakom i cipelama napravljenima kod Valeka, samo što nisu vikali "apage, satana" i tjerali nas od sebe (sestre, doktorica) i da neće ni razgovarati o tome bez profesora (koji je, naravno, neuhvatljiv). I tako smo došli danas tamo u vrijeme ambulante, čekali preko sat vremena, a gospon profesor nas nije ni pogledao, samo je po sestri vratio papire natrag i rekao da te cipele ne valjaju i da neće ovjeriti doznaku.
U redu, on ima pravo misliti o Valekovim cipelama što već misli, ali mogao nam je a) na pregledu reći da moramo cipele raditi kod toga i toga, odnosno zašto ne smijemo koristiti nekog proizvođača), b) barem nama osobno objasniti zašto te cipele nisu dobre, i što na njima ne valja.
Ovako, ne mogu se oteti dojmu da oni te cipele ne priznaju "iz principa" (zato što imaju neke svoje interne sukobe), a na kraju sve preko naših leđa. Znam da je gužva, ali radi se o dvije minute razgovora, što nam je mogao posvetiti i usput na hodniku!
Mi ćemo, na kraju, te cipele ipak sami platiti. A doznaka je ostala kod sestre. I sestra nam je savjetovala da ipak damo napraviti i "prave" ortopedske cipele, i to s argumentom "da ne ulazimo u sukob s profesorom, jer ipak ćemo još dolaziti na kontrole tamo, pa da ne bude nezgodno"!
Nakon svega toga, dođe mi da promijenim liječnika. Sreća da je Andrej stvarno dobro, da su mu, po svemu sudeći, potrebne još samo povremene kontrole, i da od svega toga još ništa ne razumije...

[ivarica]

pred par godina je sam svoju sestru (dbk) nagovorila na cipelice kod valeka za necakinju (jer kao lijepe, slatke) i kad ih je donijela ortopedu u dbk on je rekao da je to cipela za normalno stopalo, ne ortopedska i nikako po njenoj mjeri i nije htio potpisati.
u valeku su joj tad cipelice nesto prepravili, poslije je jedva, ali ipak potpisao. probaj i ti do njih.

moja necakinjanosi ortopedske cipele vec skoro devetu godinu, pravile su ih kod raznih, od dubrovnika, splita, rijeke, zagreba. jedino je ove ortoped odbio potpisati!

[tanja_b]

Iskreno, ja sam očekivala da bismo mogli imati problema, ali ne ovakvih.
Da sam znala da ortoped mora potpisati doznaku nakon izrade cipela, i da je Valek tako proskribiran, ne bismo radili kod njega, nije nam to toliko bitno. Ali nitko nam to nije rekao, pa ni fizioterapeutica s kojom smo se još prije konzultirali oko cipela i doznaka.
Više me pogodio pristup u bolnici - doktor nas nije htio ni pogledati, ni vidjeti kakve su te cipele koje ništa ne valjaju, a sestra nam je savjetovala da damo raditi druge cipele kod njihovog majstora "zato da izbjegnemo sukob". Pa gdje je tu logika?
Da ne govorim o tome kako i inače pregledi traju 2-3 minute, uz 1-2 rečenice, bez objašnjavanja, bez odgovora na pitanja, samo nas spraši van. Da nema Vere koja vježba s Andrejem već više od godinu dana, bili bismo totalno izgubljeni. Ovako ipak imamo osobu koju možemo pitati za mišljenje. Ali opet to nije to.

[tanja_b]

Evo mene opet, znam, dosadna sam, ali moram...
DOBILI SMO NOGU IZ KLAIĆEVE.
Nogu, cipelu, košaricu, kako se to već zove...

Kod Valeka cipele koštaju 800 kn, i zaključili smo da si to ne možemo priuštititi i da je bolje da pokušamo doznaku ovjeriti drugdje. I tako smo danas došli u Klaićevu da uzmemo našu doznaku natrag (koja je ostala kod sestre) i pokušamo je ovjeriti drugdje.
Međutim, to nije išlo tako glatko, jer je sestra odmah nestala u ordinaciji, pa nas je tražila povijest bolesti, pa je i s tim nestala u ordinaciji, pa smo čekali, pa nam je vratila doznaku, pa smo čekali da nam vrati povijest bolesti... kad smo napokon dobili sve papire u ruke, vidjeli smo da je profa napisao na povijest bolesti "Ne postoji indikacija za ortopedske cipele!"
Po svemu sudeći, kod njega se više nećemo pojaviti na kontroli... a što i kako dalje, moramo smisliti.

[ela!uep]

bok svim majkama...
ja sam Daniela i rođena sam sa deformitetom stopala, pes equinovarusom lijeve noge, stopalo mi je bilo zakrenuto prema unutra.
Znam da je mojim roditeljima bili teško samnom, al sad kad čitam vaše priče vidim da je zapravo puno teže i da roditelj treba donijeti puno odluka, a tada u večini slučajeva nema stručnu osobu koju bi pitao za savjet.
Rođena sam 1988. a tada nije bilo interneta, nisu imali ni mogućnost savjetovanja sa drugim roditeljima kao što je to sad moguće, pa se ovim putem ZAHVALJUJEM RODITELJIMA na tisućama kilometara koje su prevalili da bi me vozili u bolnice na kontrole i majci koja je svoj porodiljni dopust, umjeto da ga provede igrajući se samnom i starijim bratom, provela samnom u bolnici, na sve one silne sate što su proveli vježbajući samnom... Hvala jer je sad sa mojom nogom sve super, i jedino što mi ostaje kao "uspomena" na te teške dane je ožiljak od operacije.
ljubim vas svih i držite mi se. poseban ljubac bebicama!!

[tanja_b]

Pozdrav
Kako je davna ova tema... vratila me u neke davne dane, kad sam se tek registrirala na forum (uostalom, zbog ove teme sam se i registrirala).
Kod nas je, da pokucam o drvo, situacija jako dobra. Na kontrole idemo na Šalatu i privatno, malo su nas plašili operacijom prošle godine, ali i to smo uspjeli riješiti vježbanjem. Andrej je motorički super, uopće mu se ne vidi da mu išta sa stopalima nije bilo u redu, ide na gimnastiku, pentra se, vozi bicikl, ma sve super.
Jedino još uvijek nosi ortopedske cipele (za koje ne dobivamo doznake, pa sve sami plaćamo ), ali ostalo je sve ok.